Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3538/11 (Zapadno-hercegovački kanton)
Odluka donesena 25. 10. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3538/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3538/11, rješavajući apelaciju Zapadno-hercegovačkog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zapadno-hercegovačkog kantona podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 007988 11 Gži2 od 19. jula 2011.
godine i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 007988 09 I od 23. maja 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zapadno-hercegovački kanton (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo apelanta – Široki Brijeg, podnio je 5. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 I 007988 11 Gži2 od 19. jula 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 I 007988 09 I od 23. maja 2011. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 64 0 I 007988 09 I od 23. maja 2011. godine odbijen je kao neosnovan prigovor apelanta podnesen protiv rješenja o izvršenju tog suda broj 64 0 I 007988 09 I od 7. maja 2010. godine, te je navedeno rješenje u cijelosti održano na snazi. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je tražilac izvršenja (D.Č.) u ponovnom postupku uredio svoj prijedlog za izvršenje na način što je kao izvršne isprave naveo presudu Općinskog suda broj 64-0- P-003 429-07-P od 16. februara 2009. godine i presudu Kantonalnog suda broj 64-0-P-003 429-09- Gž od 24. aprila 2009. godine. Kao izvršenika tražilac izvršenja je naveo apelanta, s obzirom da je Odlukom Vlade apelanta od 30 septembra 2008. godine naloženo prebacivanje sredstava u iznosu od 281.436,05 KM sa računa Agencije za privatizaciju na depozitni račun apelanta, na ime naknade za izvlaštene nekretnine «Novogradnja-zanatstvo» d.d. s.p.o. Široki Brijeg, kao i činjenice da su navedena sredstva 23. oktobra 2010. godine uplaćena na račun apelanta. Iz navedenog proizilazi da je apelant preuzeo obavezu izmirenja preostalih obaveza prema uposlenicima «Novogradnja-zanatstvo» d.d. s.p.o. Široki Brijeg a samim tim i prema tražitelju izvršenja, te je neosnovan prigovor apelanta da nije pasivno legitimisan u konkretnom izvršnom postupku.
3. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv prvostepenog rješenja Kantonalni sud je rješenjem broj 64 0 I 007988 11 Gži2 od 19. jula 2011. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju je navedeno da su tačni navodi žalbe da se predmetno izvršenje temelji na pravosnažnim i izvršnim presudama u kojima je kao tuženi naveden «Novogradnja-zanatstvo» d.d. s.p.o. Široki Brijeg. Međutim, Kantonalni sud navodi da je bez obzira na navedeno tražitelj izvršenja pravilno naveo apelanta kao izvršenika, te da je pravilno postupio i prvostepeni sud kada je dozvolio predmetno izvršenje. Naime, iz stanja spisa je vidljivo da je Vlada apelanta 16. juna 2008. godine donijela odluku o načinu plaćanja naknade za izvlaštene nekretnine «Novogradnja-zanatstvo» d.d. s.p.o. Široki Brijeg, kojom je odlučeno da će Općina Široki Brijeg kao korisnik izvaštenih nekretnina uplatiti iznos od 281.436,05 KM na račun Agencije za privatizaciju, te da će se naznačena sredstva koristiti za pokriće neizmirenih obaveza prema Zavodu PIO za uposlenike «Novogradnja-zanatstvo» d.d. s.p.o. Široki Brijeg kao i za ostale obaveze koje to preduzeće ima prema uposlenicima. Također, iz spisa je vidljivo da je Općina Široki Brijeg 15. septembra 2008. godine uplatila navedeni iznos na račun Agencije za privatizaciju, kao i da je Vlada apelanta 30 septembra 2008. godine donijela odluku kojom je naložila prebacivanje navedenih sredstava u iznosu od 281.436,05 KM sa računa Agencije za privatizaciju na depozitni račun apelanta. Agencija za privatizaciju je dana 23. oktobra 2010. godine predmetna novčana sredstva prebacila na račun apelanta iz čega proizilazi da su sredstva za izvlaštene nekretnine «Novogradnja-zanatstvo» d.d. s.p.o. Široki Brijeg, koja su bila namijenjena za isplatu obaveza prema uposlenicima, završila na računu apelanta. Preuzimanjem namjenskih sredstava, kojima se trebaju izmiriti obaveze prema uposlenicima, apelant je preuzeo i obavezu da ta potraživanja podmiri, dok je izmirenjem dijela obaveze prema uposlenicima «Novogradnja-zanatstvo» d.d. s.p.o. Široki Brijeg apelant sam priznao pasivnu legitimaciju i preuzeo ulogu izvršenika zaključio je na kraju Kantonalni sud.
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom da je apelant nositelji javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 19/04) u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Budući da je apelant osporio rješenja Općinskog suda i Kantonalnog suda, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na osporene odluke. Kako su osporene odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba da odgovori na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja prava i obaveza apelanta, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod zaštitu prava na pravično suđenje, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94). Analogno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li se osporene odluke tiču utvrđivanja novih prava i obaveza apelanta.
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da prava i obaveze apelanta nisu utvrđivana pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda broj 64-0-P-003 429-07-P od 16. februara 2009. godine i presudom Kantonalnog suda broj 64-0-P-003 429-09-Gž od 24. aprila 2009. godine, ali je apelant obaveze tuženog iz citiranih sudskih odluka preuzeo na temelju odluke Vlade apelanta koja je donesena 30 septembra 2008. godine, što je, u konačnici, i opredjelilo postupajuće sudove da dozvole predloženo izvršenje na osnovu navedenih presuda i obavežu apelanta na isplatu potraživanja tražiocu izvršenja u obimu u kojem je navedenim presudama obavezan tuženi, čije obaveze je preuzeo apelant. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 I 007988 11 Gži2 od 19. jula 2011. godine nisu utvrđivana nikakva «nova prava i obaveze apelanta» budući da je apelant preuzeo obaveze tuženog na način i u obimu koji je utvrđen pravosnažnim i izvršnim presudama Općinskog suda broj 64-0-P-003 429-07-P od 16. februara 2009. godine i Kantonalnog suda broj 64-0-P-003 429-09-Gž od 24. aprila 2009. godine .
10. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Apelant navodi da je osporenim rješenjima Općinskog suda i Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine (dostupna na: www.ustavnisud.ba) gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih novih građanskih prava i obaveza, u poređenju sa parničnim postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može shodno primijeniti i u konkretnom slučaju, s obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja novih apelantovih prava i obaveza u odnosu na parnični postupak koji mu je prethodio. Potraživani novčani iznos koji apelant treba isplatiti tražiocu izvršenja (D.Č.) jeste imovina koja je kao imovinsko pravo zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, međutim, osnovanost isplate kao i visina navedenog novčanog iznosa nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji mu je prethodio i koji je okončan presudom Općinskog suda broj 64-0-P-003 429-07-P od 16. februara 2009. godine odnosno, presudom Kantonalnog suda broj 64-0-P-003 429-09-Gž od 24. aprila 2009. godine. Obaveze tuženog iz citiranih sudskih odluka apelant je preuzeo na temelju odluke Vlade apelanta koja je donesena 30 septembra 2008. godine, stoga se i u konkretnom slučaju navodi apelanta u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović