Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3777/11 («Antonio trade» d.o.o. Grude)
Odluka donesena 25. 10. 2011.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine
- Zakon o postupku indirektnog oporezivanja · čl. 145
- Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o postupku indirektnog oporezivanja
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3777/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3777/11, rješavajući apelacije «Antonio trade» d.o.o. Grude, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije «Antonio trade» d.o.o.
Grude podnesene protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 U 002811 11 Uvp od 8. septembra 2011. godine, S1 3 U 002986 11 Uvp od 5. septembra 2011. godine, S1 3 U 002781 11 Uvp od 5.
septembra 2011. godine, S1 3 U 001154 11 Uvp od 5. septembra 2011. godine, S1 3 U 002863 11 Uvp od 5. septembra 2011. godine, S1 3 U 001013 11 Uvp od 23. augusta 2011. godine, S1 3 U 001158 11 Uvp od 23. augusta 2011. godine, S1 3 U 001164 11 Uvp od 23.
augusta 2011. godine, S1 3 U 002876 11 Uvp od 22. augusta 2011.
godine, S1 3 U 002831 11 Uvp od 22. augusta 2011. godine, S1 3 U 002940 11 Uvp od 8. septembra 2011. godine, S1 3 U 002984 11 Uvp od 8. septembra 2011. godine, S1 3 U 002952 11 Uvp od 8. septembra 2011. godine, S1 3 U 002787 11 Uvp od 22. augusta 2011. godine, S1 3 U 002805 11 Uvp od 22. augusta 2011. godine, S1 3 U 002804 11 Uvp od 5. septembra 2011. godine, S1 3 U 001162 11 Uvp od 5.
septembra 2011. godine, S1 3 U 001171 11 Uvp od 6. septembra 2011. godine, S1 3 U 001174 11 Uvp od 7. septembra 2011. godine i S1 3 U 002761 11 Uvp od 7. septembra 2011. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Antonio trade» d.o.o. Grude (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Advokatski ured Nikica Gržić iz Sarajeva, podnio je 26. septembra 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) navedenih u izreci ove odluke.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 3777/11, AP 3778/11, AP 3779/11, AP 3780/11, AP 3781/11, AP 3782/11, AP 3783/11, AP 3784/11, AP 3785/11, AP 3786/11, AP 3787/11, AP 3788/11, AP 3789/11, AP 3790/11, AP 3791/11, AP 3792/11, AP
3793/11, AP 3794/11, AP 3795/11 i AP 3796/11.
3. S obzirom da se sve apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3777/11.
4. Presudama vijeća za upravne sporove Suda BiH odbijene su apelantove tužbe podnesene protiv zaključaka Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: Uprava), kojima su odbačeni prijedlozi apelanta za obnovu postupaka okončanih rješenjima Uprave br. 01/4-2-UP/II- 64/06 od 2. marta 2006. godine, 01/4 broj: UP/II-63/06 od 20. marta 2006. godine, 01/4-UP/II- 2746/05 od 5. januara 2006. godine, 01/4-2-UP/II-66/06 od 2. marta 2006. godine, 01/4 broj: UP/II- 2936/05 od 18. januara 2006. godine, 01/4-2-UP/II-2951/05 od 20. januara 2006. godine, 01/4-2- UP/II-79/06 od 2. marta 2006. godine, 01/4-2-UP/II-2947/05 od 20. januara 2006. godine, 01/4-2- UP/II-2909/05 od 19. januara 2006. godine, 01/4 broj: UP/II-3050/05 od 30. januara 2006. godine, 01/4-2-UP/II-3076/05 od 13. februara 2006. godine, 01/4 broj: UP/II-3018/05 od 30. januara 2006. godine, 01/4-2-UP/II-2854/05 od 19. januara 2006. godine, 01/4-2-UP/II-3010/05 od 30. januara 2006. godine, 01/4-2-UP/II-2857/05 od 19. januara 2006. godine, 01/4-2-UP/II-65/06 od 2. marta 2006. godine, 01/4-2-UP/II-43/06 od 2. marta 2006. godine, 01/4-2-UP/II-2946/05 od 19. januara 2006. godine, 01/4 broj: UP/II-2954/05 od 30. januara 2006. godine i 01/4-2-UP/II-2965/05 od 12. decembra 2005. godine, kao drugostepenog organa, a kojima su odbijeni zahtjevi apelanta, kao carinskog obaveznika za izmjenu podataka u deklaracijama pobliže preciziranim u navedenim rješenjima.
5. Sud BiH, u upravnom sporu apelanta protiv zaključaka Uprave u upravnoj stvari promjene podataka u jedinstvenoj carinskoj ispravi i vraćanja više plaćene carine, odlučujući o zahtjevima za preispitivanje odluka Suda BiH br. S1 3 U 002811 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 002986 10 U od 2. juna 2011. godine, S1 3 U 002781 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 001154 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 002863 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 001013 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 001158 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 001164 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 002876 10 U od 2. juna 2011. godine, S1 3 U 002831 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 002940 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 002984 10 U od 2. juna 2011. godine, S1 3 U 002952 10 U od 17. maja 2011. godine, S1 3 U 002787 10 U od 2. juna 2011. godine, S1 3 U 002805 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 002804 10 U od 2. juna 2011. godine, S1 3 U 001162 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 001171 10 U od 1. juna 2011. godine, S1 3 U 001174 10 U od 1. juna 2011. godine i S1 3 U 002761 10 U od 1. juna 2011. godine je donio presude, navedene u dispozitivu ove odluke, kojima je odbio zahtjeve apelanta za preispitivanje navedenih sudskih odluka.
6. U obrazloženju presuda Sud BiH je naveo da je u postupku pred Upravom pravilno utvrđeno da je prijedlog za obnovu postupka neblagovremen, jer je rok za podnošenje prijedloga za obnovu postupka propisan odredbom člana 241. stav 1. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) tako da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana i to iz razloga iz odredbe člana 238. stav 1. tačka 1. i 5. ZUP, odnosno računajući od dana kada je stranka mogla iznijeti nove činjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze, odnosno novi akt. Sud BiH je naglasio da je apelant u konkretnom slučaju prijedlog za obnovu postupka podnio po proteku roka od 30 dana, pa Uprava nije mogla dozvoliti obnovu postupka u ovoj upravnoj stvari. Dalje, Sud BiH je naveo da je Vijeće za upravne sporove pravilno primijenilo materijalno pravo i u pogledu primjene zakona Bosne i Hercegovine i ocijenilo kao neosnovan apelantov prigovor, da je o njegovom zahtjevu trebalo odlučivati primjenom odredbe člana 145. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja u BiH («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj: 89/05) kojom je propisano u kojim slučajevima će tužena opozvati svoje upravne radnje u korist poreskog obveznika, kao i rok u kojem to može učiniti. Sud BiH je naglasio da se apelant neosnovano poziva na ove odredbe, jer se, kako je pravilno utvrđeno u postupku, ovdje radi o prijedlogu za obnovu postupka koji je apelant podnio u smislu odredbe člana 238. stav 1. tačka 1. i 5. ZUP-a, to je u ovoj upravnoj stvari relevantna primjena samo subjektivnog roka od 30 dana koji je propisan odredbom člana 241. stav 1. ZUP-a, tako da je pravilan zaključak Vijeća za upravne sporove u preispitivanoj presudi, da se odredbe Zakona o postupku indirektnog oporezivanja u BiH, koje se odnose na rok u kojem organ uprave može opozvati preduzete upravne radnje u ovom slučaju ne mogu primijeniti iz navedenih razloga, niti se može primijeniti odredba člana 36. istog zakona na koju se apelant i u zahtjevu poziva, a kojim je propisan rok zastare čijim protekom poreski obveznik indirektnih poreza gubi pravo da zahtjeva povrat neosnovano plaćenih poreza. Sud BiH je naglasio da su neosnovani prigovori apelanta da je tužena donošenjem osporenog zaključka odnosno rješenja koje mu je prethodilo trebala primjeniti odredbe Zakona o carinskoj politici («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 57/04 i 51/06), iz razloga što tim zakonom obnova postupka nije predviđena kao vanredni pravni lijek, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, na konkretni prijedlog za obnovu postupka primijenila odgovarajuće odredbe Zakona o upravnom postupku («Službeni Glasnik Bosne i Hercegovine» br. 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09).
7. Apelant je naveo da mu je osporenim presudama povrijeđno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Apelant smatra da je u postupku u kojem je obavezan da plati carinske i druge uvozne dažbine na uvezenu robu došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP 3258/11 od 15. septembra 2011. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ), koja se u cjelosti odnosi na isto činjenično i pravno pitanje. Ustavni sud je u navedenoj odluci utvrdio da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu». Ustavni sud je u navednoj odluci zaključio da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja carinskih i drugih dažbina na uvezenu robu, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Ustavni sud je, na osnovu navedenog, stava da postupak u kojem je apelant obavezan da plati carinske i druge uvozne dažbine, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije pa slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović