Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3817/11 («Obuća» d.o.o. Zvornik)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

  • Protek roka
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3817/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3817/11, rješavajući apelaciju d.o.o. «Obuća» Zvornik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač 1. i 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. «Obuća» Zvornik podnesena protiv akta Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0 Gr-11-000 074 od 8. septembra 2011. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. «Obuća» Zvornik podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 83 0 P 00087 11 Rev od 17. marta 2011. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 000087 08 Gž od 26. februara 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 P 000087 07 P od 19.

juna 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. «Obuća» d.o.o. Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po zakonskom zastupniku Vladimiru Mijatoviću, podnio je 26. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv akta Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0 Gr-11-000 074 od 8. septembra 2011. godine, Rješenja Vrhovnog suda broj 83 0 P 00087 11 Rev od 17. marta 2011. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 000087 08 Gž od 26. februara 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 P 000087 07 P od 19. juna 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 83 0 P 000087 07 P od 19. juna 2008. godine poništeni su akti apelanta kao tuženog u postupku precizirani u izreci presude, te je apelantu naloženo da Milisava Jovića, Vinka Lukića i Milivoja Markovića (u daljnjem tekstu: tužitelji) vrati na posao i rasporedi na poslove koje su obavljali prije 30. avgusta 2007. godine ili da ih rasporedi na druge poslove koji odgovaraju stručnim i radnim sposobnostima tužitelja kao i da im isplati naknadu na ime izgubljenih plata i drugih primanja na način preciziran u izreci presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.772,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv prvostepene presude Okružni sud je donio Presudu broj 83 0 P 000087 08 Gž od 26. februara 2010. godine kojom je žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način preciziran u izreci presude, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio i prvostepenu presudu u tom dijelu potvrdio.

4. Vrhovni sud je odlučujući o reviziji apelanta donio Rješenje broj 83 0 P 000087 11 Rev od 17. marta 2011. godine kojim je reviziju odbacio. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a da je stavom 3. istog člana propisano da, izuzetno, Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud se u obrazloženju dalje pozvao na odredbu člana 321. stav 2. ZPP-a kojom je propisano da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u sporu. Kako je naznačena vrijednost predmeta spora iznos od 9.000,00 KM, to prema ocjeni Vrhovnog suda nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije, u smislu odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a. Vrhovni sud je na kraju zaključio da odlučivanje o reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nama uslova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelant je 30. avgusta 2011. godine podnio Vrhovnom sudu zahtjev za ponovnu reviziju. Odlučujući o podnesenom zahtjevu Vrhovni sud je donio akt broj 118-0-Gr-11-000 074 od 8. septembra 2011. godine kojim je informisao apelanta da odredbe ZPP-a ne daju mogućnost da se ponovo preispituje drugostepena odluka o kojoj je revizioni sud već odlučio. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da se odluka tog suda, koja je donesena u revizionom postupku, ne može pobijati ni redovnim, ni vanrednim pravnim lijekovima, te da apelantu preostaje jedino da podnese apelaciju Ustavnom sudu.

6. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnh sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač.1. i 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio Član 16. stav 4. tač. 1. i 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

4. Protekao je rok za podnošenje apelacije;

Nenadležnost za odlučivanje

8. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji podnesnoj protiv akta Vrhovnog suda broj 118-0-Gr-11-000 074 od 8. septembra 2011. godine, jer navedeni akt nema svojstvo presude, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda Protek roka

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Apelant je protiv Presude Okružnog suda, broj 83 0 P 000087 08 Gž od 26. februara 2010. godine izjavio reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 83 0 P 000087 11 Rev od 17. marta 2011. godine odbačena kao nedozvoljena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 83 0 P 000087 08 Gž od 26. februara 2010 godine.

11. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 17. marta 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. septembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1. i 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3817/11 («Obuća» d.o.o. Zvornik) | Sudska praksa | Aktio