Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3819/11 (M. M.)
Odluka donesena 25. 10. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3819/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3819/11, rješavajući apelaciju Mate Miškovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mate Miškovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Pr 005089 10 Pžp od 30. septembra 2010. godine i rješenja zbog propuštanja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Pr-09-001582 od 24.
juna 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mato Mišković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 27. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Pr 005089 10 Pžp od 30. septembra 2010. godine i rješenja zbog propuštanja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Pr-09-001582 od 24. juna 2010. godine.
2. Rješenjem zbog propuštanja Općinskog suda broj 032-0-Pr-09-001582 od 24. juna 2010. godine, oglašen je odgovornim apelant, zbog prekršaja iz člana 56. stav 1. tačka 2. Uredbe o šumama u Federaciji Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 6. stav 2. navedene Uredbe, i za taj mu je prekršaj izrečena novčana kazna u iznosu od 250,00 KM, te je obavezan da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 KM, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti rješenja, kao i novčanu kaznu.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 Pr 005089 10 Pžp od 30. septembra 2010. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i rješenje zbog propuštanja Općinskog suda broj 032-0- Pr-09-001582 od 24. juna 2010. godine potvrđeno.
4. Iz dopisa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070 0 Kr1 11 000038 od 25. februara 2011. godine proizlazi da je Vrhovni sud apelantovu tužbu od 15. februara 2011. godine podnesenu protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda dostavio na dalje postupanje Kantonalnom sudu, kao nadležnom sudu.
5. U dopisu Vrhovnog suda broj 070-0-Su-11-000340 od 27. aprila 2011. godine je navedeno da se apelantu vraća njegov akt od 21. marta 2011. godine sa prilozima, kog je nazvao «ponovna tužba» i kojim je tražio od Vrhovnog suda da pokrene postupak protiv institucija navedenih u njegovoj tužbi. Nadalje, apelant je obaviješten, vezano za njegovu «ponovnu tužbu», da Vrhovni sud nije nadležan za pokretanje postupka protiv institucija navedenih u apelantovoj tužbi, zbog čega mu se i vraća njegova «ponovna tužba» sa prilozima.
6. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno osporeno rješenje Kantonalnog suda, budući da je apelant 15. februara 2011. godine i 21. marta 2011. godine slao podneske Vrhovnom sudu u vezi sa rješenjem Kantonalnog suda, pa se podrazumijeva da je osporeno rješenje Kantonalnog suda morao primiti prije navedenih datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. septembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović