Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3824/11 (JU OŠ «Bužim»)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3824/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3824/11, rješavajući apelaciju JU OŠ «Bužim» Bužim, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JU OŠ «Bužim» Bužim podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 18 0 P 002210 11 Rev od 9. avgusta 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 002210 10 GŽ od 14.

marta 2011. godine i Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 002210 00 P od 12. februara 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. JU OŠ «Bužim» (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bužima, koju zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 26. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18 0 P 002210 11 Rev od 9. avgusta 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 P 002210 10 GŽ od 14. marta 2011. godine i Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 P 002210 00 P od 12. februara 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 18 0 P 002210 00 P od 12. februara 2010. godine koja je u cijelosti potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 18 0 P 002210 10 GŽ od 14. marta 2011. godine utvrđeno je da je Abid Duraković (u daljnjem tekstu: tužitelj) stekao stanarsko pravo na stanu pobliže opisanom u stavu 1. izreke presude, koji je koristio na temelju rješenja apelantice od 28. oktobra 1972. godine, te da je od tog datuma tužitelj stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu. Stavom 2. citirane presude apelantica je obavezana da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1. 200,00 KM.

3. Odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv drugostepene presude Vrhovni sud je Rješenjem broj 18 0 P 002210 11 Rev od 9. avgusta 2011. godine reviziju odbacio. Stavom 2. izreke citiranog rješenjem odbijen je zahtjev apelantice za naknadu troškova revizionog postupka. U obrazloženju je navedeno da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a da je odredbom člana 321. stav 2. istog zakona propisano da je, ukoliko se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi. Kako je u tužbi označena vrijednost spora u iznosu od 1.000,00 KM Vrhovni sud je zaključio da nije ispunjen uvjet za dopustivost revizije po odredbi člana 237. stav 2. ZPP-a. Osim toga Vrhovni sud ni po kriteriju uvjeta propisanih odredbom člana 237. stav 3. ZPP-a nije našao da reviziju treba izuzetno dopustiti jer je ocijenio da odlučivanje po podnesenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Kako apelantica nije uspjela u revizionom postupku to joj, prema ocjeni Vrhovnog suda, ne pripadaju ni troškovi tog postupka, te je zbog navedenog u pogledu naknade troškova postupka odlučeno kao u stavu 2. izreke rješenja.

4. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelantica je protiv Presude Kantonalnog suda broj 18 0 P 002210 10 GŽ od 14. marta 2011. godine. godine izjavila reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda broj 18 0 P 002210 11 Rev od 9. avgusta 2011. godine odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 18 0 P 002210 10 GŽ od 14. marta 2011. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je apelantica, prema raspoloživim podacima iz spisa, reviziju Vrhovnom sudu izjavila 19. aprila 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelantica morala primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. septembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3824/11 (JU OŠ «Bužim») | Sudska praksa | Aktio