Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3825/11 (M. V.)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3825/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3825/11, rješavajući apelaciju Milana Vukadinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Vukadinovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 003127 11 Rev od 24. avgusta 2011. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 P 003127 10 Gz od 29. septembra 2010.

godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 003127 01 P od 30. decembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Vukadinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubica, kojeg zastupa Slobodan Bajalica, advokat iz Kozarske Dubice, podnio je 26. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 003127 11 Rev od 24. avgusta 2011. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 003127 10 Gz od 29. septembra 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 003127 01 P od 30. decembra 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 77 0 P 003127 01 P od 30. decembra 2009. godine koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 77 0 P 003127 10 Gz od 29. septembra 2010. godine utvrđeno je da je Nataša Derikuća (u daljnjem tekstu: tužiteljica) suvlasnica nekretnine pobliže opisane u stavu 1. izreke presude, što su apelant i ostali tuženi dužni priznati i apelant trpjeti da se tužiteljica na temelju te presude upiše u katastarskom operatu kao suposjednik, te je apelant obavezan da predmetnu nekretninu preda tužiteljici u suposjed, te su apelant i ostali tuženi obavezani da tužiteljici solidarno naknade troškove spora u iznosu od 2.646,00 KM. Stavom 2. izreke iste presude tužiteljica je odbijena sa tužbenim zahtjevom na ime troškova spora preko dosuđenog iznosa, kao i sa zahtjevom za predaju nekretnina u suposjed u odnosu na ostale tužene. Ujedno, stavom 3. izreke presude odbijen je protivtužbeni zahtjev apelanta-protivtužitelja, kojim je tražio da se utvrdi da je po osnovu dosjelosti stekao pravo vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u navedenom stavu izreke što su protivtuženi dužni priznati i trpjeti da se apelant na temelju te presude upiše na toj nekretnini kao vlasnik sa dijelom 1/1.

3. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude Vrhovni sud je Rješenjem broj 77 0 P 003127 11 Rev od 24. avgusta 2011. godine reviziju odbacio. U obrazloženju je istaknuto da se protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu može izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, kako to propisuje odredba člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP). Kako je u obrazloženju navedeno, stavom 2. iste zakonske odredbe propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude na prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da odredba člana 321. stav 2. ZPP-a propisuje da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi, kada se tužbeni zahtjev (kao u predmetnom slučaju) ne odnosi na novčani iznos, a isto se odnosi i na protivtužbu. U obrazloženju je navedeno da ni tužiteljica u tužbi, a ni apelant u protivtužbi nisu označili vrijednost predmeta spora, niti je sud sa takvim podenscima postupao kao neurednim, u smislu odredbe člana 336., a u vezi sa odredbom člana 66. ZPP-a. Vrhovni sud je istakao da taj nedostatak nije otklonjen do okončanja prvostepenog postupka, iako je to, u smislu odredbe člana 321. stav 3. ZPP-a, bilo moguće učiniti do početka raspravljanja o glavnoj stvari. Prema ocjeni Vrhovnog suda u takvoj situaciji dozvoljenost revizije se cijeni prema osnovici na koju je plaćena taksa na tužbu (za odluku o tužbenom zahtjevu), odnosno prema visini određene takse za protivtužbu (za odluku o protivtužbenom zahtjevu). Na temelju priloženog dokaza o uplati takse Vrhovni sud je zaključio da je tužiteljica, po pozivu suda, na ime takse na tužbu, dana 2. aprila 2002. godine uplatila iznos od 300,00 KM, a uplatu istog iznosa sud je zahtjevao i od apelanta na ime takse za protivtužbu. U obrazloženju je dalje istaknuto da se shodno odredbi člana 21. stav 1. Zakona o sudskim taksama («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 18/99, 23/99, 65/03 i 97/04), koji je bio na snazi u vrijeme plaćanje takse, taksa plaća prema vrijednosti predmeta spora. Na temelju navedenog Vrhovni sud je zaključio da ako je na ime takse na tužbu uplaćen iznos od 300,00 KM, a isto toliko je traženo i na ime takse za protivtužbu, znači da osnovica za računanje takse nije bila veća od 5.000,00 KM., budući da je tarifnim brojem 1 Taksene tarife («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 18/99) propisano da se na vrijednost predmeta spora preko 1.000,00 KM do 5.000,00 KM plaća taksa od 300,00KM. Iz izloženog Vrhovni sud je na kraju zaključio da vrijednost predmeta spora po tužbi, a ni po protivtužbi ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, što predmetnu reviziju čini nedopuštenom. Budući da Vrhovni sud nije ocijenio da bi odlučivanje o reviziji apelanta bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, shodno odredbi člana 237. stav 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci temeljem odredbe člana 247. stav 1. ZPP-a.

4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.k) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/3.f) i člana 8. Evropske konvencije, člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo iz čl. 8. i

29. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 77 0 P 003127 10 Gz od 29.

septembra 2010. godine izjavio reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda 77 0 P 003127 11 Rev od 24. avgusta 2011. godine odbačena kao nedozvoljena iz razloga navedenih u tačci 3. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 77 0 P 003127 10 Gz od 29. septembra 2010. godine.

8. Budući da je iz navoda apelacije vidljivo da je apelant konačnu presudu Okružnog suda primio 1. novembra 2010. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. septembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3825/11 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio