Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3890/11 (Opština Prijedor)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3890/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-3890/11, rješavajući apelaciju Opštine Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Opštine Prijedor podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 001891 11 Rev od 17. avgusta 2011. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 001891 11 Gz od 27. aprila 2011.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Opština Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, podnio je 5. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 001891 11 Rev od 17. avgusta 2011. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 001891 11 Gz od 27. aprila 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 001891 03 P od 10. novembra 2010. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca U.T.P. „Kozaraturist“ a.d. Prijedor (u daljnjem tekstu:tužilac) kojim je tražio da se utvrdi da je suvlasnik sa ½ dijela nekretnina pobliže opisanih u izreci presude, što su tuženi apelant i Miodrag Bilbija dužni trpjeti da se tužilac na osnovu te presude upiše kao suvlasnik i suposjednik u javnim knjigama, kao i da tužiocu nadoknade troškove postupka. Predmetnom presudom tužilac je obavezan da apelantu naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.080,00 KM, dok je utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tužene Subhu Henić, Eniza Henića, Emira Henića, Ekrema Henića, Envera Henića i Hatidžu Henić i da se u odnosu na njih smatra da nije bila ni podnesena i da se može ponovo podnijeti.

3. Tužitelj izjavio žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj 77 0 P 001891 03 P od 10. novembra 2010. godine. Okružni sud je Presudom broj 77 0 P 001891 11 Gz od 27. aprila 2011. godine djelimično uvažio žalbu i preinačio osporenu presudu tako što je utvrdio da je tužitelj suvlasnik sa ½ dijela nekretnina pobliže opisanih u izreci presude, što su tuženi apelant i Miodrag Bilbija dužni trpjeti, a apelant je dužan trpjeti da se tužitelj na osnovu te presude upiše kao nosilac prava vlasništva i suposjeda u javnim knjigama na teret suvlasničkog djela apelanta, dok je odbio žalbu tužitelja u odnosu na tuženog Miodraga Bilbiju kojom je tražio da i taj tuženi trpi da se tužitelj upiše kao suvlasnik i suposjednik u javnim knjigama i potvrdio prvostepenu presudu u tom dijelu. Takođe, predmetnom presudom su obavezani apelant i Miodrag Bilbija da tužitelju nadoknade troškove postupka u iznosu od 820,00 KM.

4. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 77 0 P 001891 11 Gz od 27. aprila 2011. godine, koja je odbačena Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 001891 11 Rev od 17. avgusta 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Nadalje, naveo je da shodno članu 321. stav 2. u vezi sa članom 316. stav 1. ZPP-a, u slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna vrijednost predmeta spora označena u tužbi i da u konkretnom sporu ta vrijednost iznosi 1.000,00 KM. Shodno tome, konstatovao je da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Takođe, po ocjeni Vrhovnog suda, odlučivanje o reviziji u konkretnom slučaju, suprotno revizijskim navodima, nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima i nema uslova za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a. Stoga je Vrhovni sud odbacio reviziju kao nedozvoljenu primjenom člana 247. ZPP.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 77 0 P 001891 11 Gz od 27. aprila 2011. godine izjavio reviziju ali je ona odbačena kao nedozvoljena Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 001891 11 Rev od 17. avgusta 2011. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. S obzirom na to da je apelantu 1. juna 2011. godine uručena Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 001891 11 Gz od 27. aprila 2011. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. oktobra 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3890/11 (Opština Prijedor) | Sudska praksa | Aktio