Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3894/11 (S. J.)
Odluka donesena 25. 10. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3894/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3894/11, rješavajući apelaciju Slobodanke Jeftić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodanke Jeftić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 003462 11 U od 10. augusta 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodanka Jeftić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Adis Ribić, advokat iz Travnika, podnijela je 5. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 003462 11 U od 10. augusta 2011. godine.
2. Rješenjem Službe za prostorno uređenje, imovinsko-pravne, geodetske, stambeno-komunalne poslove i zaštitu okoline Općine Visoko (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03/2-23-5- 170/99 od 29. juna 2000. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice za povrat stana koji se nalazi u Visokom, ulica N.Luke II B1 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
3. Odlučujući u ponovnom postupku o žalbi apelantice izjavljenoj protiv rješenja Službe broj 03/2-23-5-170/99 od 29. juna 2000. godine, Služba je donijela rješenje broj 03/2-23-5-170/99 od 12. augusta 2010. godine kojim je žalbu odbacila kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Služba, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdila da je rješenje Službe od 29. juna 2000. godine dostavljeno 3. jula 2000. godine advokatskoj kancelariji Seida Hadžiselimovića (apelanticin punomoćnik). Dalje se navodi da je apelanticin punomoćnik umro 20. maja 2000. godine, te da je 27. maja 2000. godine Regionalna advokatska komora odredila advokata Jasminku Hujdurović iz Sarajeva za likvidatora advokatske kancelarije apelanticinog punomoćnika. Iz izjašnjenja advokata Jasminke Hujdurović proizilazi da je ona preuzela rješenje Službe od 29. juna 2000. godine, koje je uručila apelantici u julu 2000. godine prilikom posjete apelantice njenoj kancelariji. U vrijeme kada je apelantici uručeno prvostepeno rješenje tekao je rok za izjavljivanje žalbe, o čemu je advokat Jasminka Hujdurović upoznala apelanticu međutim, apelantica je odgovorila da će razmisliti o izjavljivanju žalbe nakon čega je otišla iz kancelarije i više se nije javljala, niti je ostavila ovlasti za bilo kakvo postupanje u predmetnom postupku.
4. Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-1688/01 od 8. aprila 2011. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Službe broj 03/2-23- 5-170/99 od 12. augusta 2010. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeni organ u ponovnom postupku dopunio dokazni postupak i utvrdio sve odlučne činjenice za konkretni predmet. Naime, utvrđeno je da je prvostepeno rješenje nakon smrti apelanticinog punomoćnika zaprimila advokat Jasminka Hujdurović (likvdator advokatske kancelarije apelanticinog punomoćnika), da je upoznala apelanticu sa pravom na žalbu, te da je apelantica preuzela od nje navedeno rješenje u vrijeme kada rok za žalbu nije protekao. Ministarstvo je zaključilo da je prvostepeni organ pravilno odlučio kada je žalbu apelantice izjavljenu van zakonskog roka odbacio kao neblagovremenu.
5. Apelantica je podnijela tužbu protiv rješenja Ministarstva broj 12-23-1688/01 od 8. aprila 2011. godine, koju je Kantonalni sud, presudom broj 04 0 U 003462 11 U od 10. augusta 2011. godine, odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je navedeno da su nižestepeni organi donijeli pravilne i zakonite odluke kojima nisu povrijedili odredbe Zakona o upravnom postupku, s obzirom da je u toku postupka utvrđeno da je žalba apelantice izjavljena protiv rješenja od 29. juna 2000. godine neblagovremena.
6. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud zapaža da je rješenjem Službe broj 03/2-23-5-170/99 od 29. juna 2000. godine odbijen zahtjev apelantice za povrat predmetnog stana. Rješenjem Službe broj 03/2-23-5-170/99 od 12. augusta 2010. godine odbačena je kao neblagovremena žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja zbog proteka zakonskog roka za podnošenje žalbe, dok je rješenjem Ministarstva broj 12- 23-1688/01 od 8. aprila 2011. godine odbijena kao neosnovana žalba izjavljena protiv rješenja Službe od 12. augusta 2010. godine. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 003462 11 U od 10. augusta 2011. godine odbijena je kao neosnovana tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva.
10. Na osnovu navedenog proizilazi da odluka koju apelantica osporava pred Ustavnim sudom nije konačna odluka kojom se odlučivalo o osnovanosti apelanticine žalbe već je njena žalba odbačena kao neblagovremena. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelanticine žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti žalbu protiv prvostepenog rješenja, odnosno iscrpiti raspoloživi pravni lijek. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović