Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-420/09 (I. D.)
Odluka donesena 25. 10. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo · čl. 39e
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 3a, 11
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 41
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 11
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim stanovima
- Zakon o dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenoj imovini u vlasništvu građana · čl. 11
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-420/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 420/09, rješavajući apelaciju Ivana Dimovskog, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Dimovskog podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 008-0-06-
000998 od 28. jula 2008. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša, Uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove broj 25-31-5324/06 D od 10. jula 2006. godine i Zaključka Općinske službe za stambene i komunalne poslove općine Novo Sarajevo broj 05-23-46/06 od 19. aprila 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivan Dimovski (u daljnjem tekstu: apelant) iz Skopja, podnio je 9. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-06-000998 od 28. jula 2008. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša, Uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 25-31-5324/06 D od 10. jula 2006. godine i Zaključka Općinske službe za stambene i komunalne poslove općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05-23-46/06 od 19. aprila 2006. godine.
2. Odlukom Komisije za imovinsko pravne zahtjeve rasljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 501-737-1/1 od 2. septembra 2003. godine utvrđeno je, između ostalog, da je aplant 1. aprila 1992. godine bio savjestan posjednik stana u Sarajevu u Ulici Marka Marulića broj 3d. 1. ( u daljnjem tekstu: predmetni stan).
Postupak koji je pokrenuo apelant radi izvršenja odluke CRPC
3. U postupku izvršenja odluke CRPC Služba za stambenu oblast Općine Novo Sarajevo je donijela Zaključak o dozvoli izvršenja broj 05-23-2261/03 od 22. septembra 2003. godine kojim se, između ostalog, apelantu stavlja na raspolaganje predmetni stan.
4. U ponovnom postupku izvršenja, s obzirom na to da je u međuvremeno odluka CRPC od 2. septembra 2003. godine stavljena van snage, Služba je Zaključkom broj 05-23-46/06 od 19. aprila 2006. godine poništila zaključak o dozvoli izvršenja od 22. septembra 2003. godine, te obustivala postupak.
5. Protiv zaključka Službe od 19. aprila 2006. godine apelant je podnio žalbu Upravi koja je Rješenjem broj 25-31-5324/06 D od 10. jula 2006. godine žalbu kao neutemeljenu odbila.
6. Apelant je tužbom Kantonalnom sudu pokrenuo upravni spor radi poništenja osporenog drugostepenog rješenja Uprave od 10. jula 2006. godine. Odlučujući o podnesenoj tužbi Kantonalni sud je donio Presudu broj 009-0-U-06-000998 od 28. jula 2008. godine kojom je tužbu odbio kao neosnovanu. U svom obrazloženju Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 11. stav 2. Zakon o izvršenju odluka CRPC («Službene novine Federacije BiH» br. 43/99, 56/01 i 24/03) kojom je propisano da nadležni organ uprave obustavlja izvršenje odluke CRPC u slučaju kada primi zvaničnu obavijest kojom se posebno zahtjeva obustava postupka do donošenja odluke po zahtjevu za ponovno razmatranje. Kantonalni sud je istakao da je odlukom Komisije za imovinsko pravne zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) od 21. oktobra 2005. godine usvojen zahtjev Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: FMO) te je stavljena van snage odluka CRPC od 2. septembra 2003. godine i odbijen zahtjev apelanta za povrat predmetnog stana u posjed. U skladu sa navedenim Kantonalni sud je zaključio da je, shodno navedenom, prvostepeni organ pravilno postupio kada je poništio zaključak za dozvolu izvršenja odluke CRPC koja je, u međuvremenu, stavljena van snage.
7. Prema navodima apelacije apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-U-06-
000998 od 28. jula 2008. godine pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) pokrenuo postupak za vanredno preispitivanje citirane presude Kantonalnog suda. Prema stanju spisa ovaj postupka je u toku.
Postupak za ponovno preispitivanje odluke CRPC pred Komisijom, pravnim sljednikom
CRPC
8. U postupku koji je pokrenulo FMO za ponovno razmatranje odluke CRPC od 2. septembra 2003. godine Komisija je donijela odluku broj R-501-737-1/1-01-337/04 od 21. oktobra 2005. godine kojom je odluka CRPC stavljena van snage, te odbijen zahtjev apelanta za povrat u posjed predmetnog stana.
9. Nakon toga apelant je pokrenuo postupak za ponovno razmatranje odluke Komisije iz tačke 8. ove odluke. Odlučujući o zahtjevu apelanta Komisija je donijela odluku broj R-501-737-1/1-01-337-
14/06 od 27. oktobra 2006. godine kojom je zahtjev usvojila, te svoju odluku od 21. oktobra 2005. godine stavila van snage, uz obrazloženje da se u spisu predmeta nalazi ugovor o kupoprodaji predmetnog stana koji je apelant zaključio 6. februara 1992. godine, te s obzirom na odredbu člana 39e. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo («Službene novine Federacije BiH», br. 27/97, 11/98, 22/99, 7/00, 31/01, 15/02 i 54/04) isključena je mogućnost primjene odredbe člana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije BiH», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03). Prema navodima apelacije apelant je na temelju ove odluke vraćen u posjed stana.
10. Prema stanju spisa Komisija je odlučujući o zahtjevu Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (kao nosilac prava raspolaganja i upravljanja nad predmetnim stanom u ime Vlade Federacije BiH) donijela još jednu odluku broj 501-73-1/1-01-337-14-1/05 od 23. oktobra 2007. godine kojom su obje odluke iz tač. 8. i 9. ove odluke stavljene van snage, te je odbijen zahtjev apelanta za vraćanje u posjed predmetnog stana.
Postupak koji je pokrenut radi izvršenja odluke Komisije broj 501-737-1/1-01-337-14-1/05 od 23. oktobra 2007. godine.
11. Prema stanju spisa Zaključkom Službe za stambene i komunalne poslove, poslove obnove, razvoja i zaštite okoliša općine Novo Sarajevo, broj 05-23-3054/07 od 10. januara 2008. godine odbačen je zahtjev Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH kojim je traženo izvršenja odluke Komisije od 23. oktobra 2007. godine u predmetu stavljanja na raspolaganje predmetnog stana, zbog nenadležnosti.
12. Rješenjem Uprave broj 25-31-653/08 D od 12. marta 2008. godine poništen je zaključak iz tačke 11. ove odluke te je predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Iz raspoložive dokumentaciji u spisu ne može se utvrditi da li je ovaj postupak završen.
13. Apelant apelacijom isključivo osporava Presudu Kantonalnog suda broj 009-0-U-06-000998 od 28. jula 2008. godine protiv koje je pokrenuo zahtjev za vanredno preispitivanje pred Vrhovnim sudom.
14. Apelant nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.
15. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na kažanjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
17. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
18. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi:
Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.
1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu. 2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.
3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»
19. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene odluke, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
20. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović