Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-550/10 (E. L.)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-550/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 550/10, rješavajući apelaciju Enesa Lepirice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enesa Lepirice, podnesena zbog neodlučivanja nadležnog organa o njegovom zahtjevu za ostvarivanje prava na povoljniju penziju, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Enes Lepirica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 10. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neodlučivanja nadležnog organa o njegovom zahtjevu za ostvarivanje prava na povoljniju penziju.

2. Apelant navodi da je 18. juna 2008. godine podnio Federalnom zavodu PIO/MIO-Mostar Kantonalnoj administrativnoj službi Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba Bihać) zahtjev za ostvarivanje prava na povoljniju penziju u skladu sa Uredbom o izmjenama i dopunama uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima pripadnika bivše vojske Federacije Bosne i Hercegovine, državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane. S obzirom da nije dobio odgovor na svoj zahtjev apelant je 18. augusta 2009. godine urgirao kod Kantonalne administrativne službe Bihać rješavanje po njegovom zahtjevu, nakon čega je kako navodi dobio «upit» da se izjasni po kojem osnovu traži reviziju svog statusa. Apelant je ponovo 2 decembra 2009. godine podnio predmetni zahtjev Kantonalnoj administrativnoj službi Bihać od koje je ponovo dobio isti «upit», na koji je kako dalje navodi dao pismenu izjavu 21. decembra 2009. godine.

3. Iz stanja predmetnog spisa, tačnije iz odgovora na apelaciju Kantonalne administrativne službe Bihać i Federalnog zavoda PIO/MIO, proizilazi da je rješenjem Kantonalne administrativne službe Bihać Matični broj 1002721949, broj predmeta 1710-0021/02-4 od 17. septembra 2002. godine apelantu priznato pravo na starosnu penziju u iznosu od 330,8556 KM počev od 4. februara 1998. godine, koji iznos je usklađen 1. januara 2002. godine odnosno danom donošenja rješenja i iznosi 410,80001 KM. Nadalje, iz spisa je vidljivo da je Kantonalna administrativna služba Bihać donijela zaključak Matični broj 1002721949, broj predmeta 1810-35-9501/09 od 20. oktobra 2010. godine kojim je obustavila postupak po zahtjevu apelanta radi donošenja rješenja u predmetu ostvarivanja prava na starosnu penziju po povoljnijim uslovima. U obrazloženju navedenog zaključka je navedeno, da je apelant više puta pismenim putem pozivan (17. februara, 26. augusta i 7. oktobra 2010. godine) da se javi nadležnoj službi radi kompletiranja svog zahtjeva što je apelant propustio da učini. S obzirom da se apelant nije odazvao na navedene pozive Kantonalna administrativna služba Bihać je u skladu sa članom 67., a u vezi sa članom 165. stav 3. Zakona o upravnom postupku donijela navedeni zaključak. Također, iz spisa proizilazi da je navedeni zaključak dostavljen apelantu 10. novembra 2010. godine, te da apelant protiv istog nije izjavio žalbu direktoru Federalnog zavoda PIO/MIO u roku od 15 dana od dana prijema zaključka kako je navedeno u pouci o pravnom lijeku.

4. Apelant smatra da je zbog neodlučivanja nadležnog organa o njegovom zahtjevu za ostvarivanje prava na povoljniju penziju povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku apelant propustio da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek i dođe do konačne odluke , odnosno da na višestruke pozive nadležnog organa dopuni svoj zahtjev ili u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržavao zaključak Kantonalne administrativne službe Bihać Matični broj 1002721949, broj predmeta 1810-35-9501/09 od 20. oktobra 2010. godine, u ostavljenom roku protiv navedenog zaključka izjavi žalbu direktoru Federalnog zavoda PIO/MIO, ako je smatrao da je postupak po njegovom zahtjevu neosnovano obustavljen. Propustom da dopuni svoj zahtjev ili eventualno izjavi žalbu apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-550/10 (E. L.) | Sudska praksa | Aktio