Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2157/09 (Z. M.)
Odluka donesena 25. 10. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Dionice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2157/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 2157/09, rješavajući apelaciju Zorana Mitrovića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Mitrovića, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Pž-
09-000 019 od 14. aprila 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 071-0-Reg-09-000089 od 21. januara 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Advokatska kancelarija Radmile Plavšić iz Banja Luke, podnio je 8. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Pž-09-000 019 od 14. aprila 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-Reg-09-000089 od 21. januara 2009. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Reg-09-000089 od 21. januara 2009. godine usvojena je prijava predlagača „Betonski proizvodi“ a.d. Banja Luka-Zalužani, radi povećanja osnovnog kapitala, emitovanjem akcija druge emisije privatnom ponudom uz Prospekt. Istim rješenjem utvrđeno je da je sastavno dio ovog rješenja i obrazac broj 2.
3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je predlagač „Betonski proizvodi“ a.d. Banja Luka-Zalužani (u daljnjem tesktu: predlagač) ovom sudu dostavio 22. decembra 2006. godine prijavu radi povećanja osnovnog kapitala emitovanjem akcija druge emisije privatnom ponudom. Odlučujući po prijavi predlagača Osnovni sud je Rješenjem broj 071-0-Reg-06-00-2384 od 21. oktobra 2008. godine odbio njegovu prijavu, dok je Okružni sud Rješenjem broj 011-0-PŽ-08-000124 od 26. novembra 2008. godine žalbu predlagača usvojio, ukinuo rješenje prvostepenog suda broj 071-0-Reg-
06-00-2384 i predmet vratio na ponovni postupak. Osnovni sud je na osnovu svih provedenih dokaza i postupajući u ponovnom postupku po uputama drugostepenog suda, kao i cijeneći formalne i materijalne uslove propisane članom 53. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske, broj 42/05, u daljnjem tekstu: Zakon o registraciji poslovnih subjekata) odlučio kao u izreci rješenja. Naime, uvidom u Odluku o emisiji akcija predlagača privatnom ponudom koju je Skupštine akcionara usvojila na sjednici održanoj 4. oktobra 2006. godine, utvrđeno je da je članom 4. Odluke precizirano, da je skuština navedenu odluku donijela radi emisije 590.000 akcija nominalne vrijednosti po 1,00 KM, da ukupna vrijednost druge emisije iznosi 590.000 KM, a da je članom 9. utvrđeno da će se akcije prodati unaprijed poznatom kupcu „Audi Centar Banja Luka“, d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: kupac Audi Centar). Na istoj sjednici skupština je donijela i Prospekt druge emisije akcija klase „A“. Zatim, Osnovni sud je uvidom u rješenje Komisije za hartije od vrijednosti (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 01- UP-031-3969/06 od 22. novembra 2006. godine utvrdio da je Komisija odobrila Prospekt za drugu emisiju akcija privatnom ponudom predlagača kao emitenta u iznosu od 590.000 KM, podjeljen na 590.000 običnih akcija klase „A“ unaprijed određenom kupcu Audi centru, zaključivši da je predlagač u cijelosti postupio prema odredbama Zakona o hartijama od vrijednosti („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 4/02), i da Prospekt sadrži sve elemente utvrđene odredbama ovog zakona i Pravilnika o uslovima i postupku emisije hartija od vrijednosti. Dalje, uvidom u Rješenje Komisije broj 01-03-RE-
4215/06 od 25. decembra 2006. godine utvrđeno je da je ovim rješenjem potvrđeno, da je je u registru emitenata Komisije upisana promjene podataka kod predlagača kao emitenta, da je druga emisija akcija privatnom ponudom provedena uspješno te da je kao takva upisana u registar emitenata hartija od vrijednosti. Osnovni sud je takođe uvidom u upisnicu druge emisije akcija i Izvještaj o rezultatima druge emisije akcije predlagača koji je izdala Komercijalna banka a.d. Banja Luka pod brojem 01-
1109-06 od 8. decembra 2006. godine, utvrdio da je kupac Audi centar uplatio iznos od 590.000 KM po osnovu Odluke Skupštine od 4. oktobra 2006. godine. S obzirom da je od strane apelanta kao akcionara osporavan upis povećanja kapitala predlagača, u smislu da je Odluka o povećanju kapitala donesena na nezakonit način i suprotno odredbama Zakona o preduzećima, Osnovni sud je održao dva ročišta na kojima je ispitivao zakonitost navedene odluke, na kojima je data mogućnost strankama da raspravljaju pred sudom, da dostavljaju dokaze, da predlažu i ispituju svjedoke, nakon čega je zaključio da radi ekonomičnosti vođenja ovog postupka nije potrebno ponovo zakazivati novo ročište jer je apelant pred ovim sudom tužbom pokrenuo i parnični postupak, radi utvrđivanja zakonitosti navedene odluke. Osnovni sud je na kraju postupajući prema članu 55. stav 3. Zakona o registraciji poslovnih subjekata, posebno cijeneći upute Okružnog suda odlučio kao u izreci rješenja.
4. Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-Pž-09-000 019 od 14. aprila 2009. godine žalbu apelanta odbio kao i zahtjev apelanta za naknadu troškova na ime sastava žalbe, dok je rješenje Osnovnog suda broj 071-0-Reg-09-000089 od 21. januara 2009. godine potvrdio.
5. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda broj 071-0-Reg-
09-000089 od 21. januara 2009. godine Okružni sud je utvrdio da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari zahtjev predlagača da se dozvoli povećanje osnovnog kapitala emitovanjem akcija druge emisije privatnom ponudom. Ispitujući prostepeno rješenje u dijelu u kojem se pobija žalbom, pri tome pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povredu odredaba parničnog postupa koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje u smislu odredbe člana 221. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci rješenja. S tim u vezi, Okružni sud je na temelju stanja spisa predmeta prvostepenog suda utvrdio da je predlagač u cijelosti postupio prema odredbama člana 10. do 15. Zakona o hartijama od vrijednosti što je potvrđeno odlukama Komisije, prema kojima je predlagač u cijelosti ispunio sve obaveze propisane zakonom vezano za postupak emisije i kojim je konstatovano da je na račun predlagača uplaćen iznos od 590.000,00 KM. Okružni sud je ocijenio neosnovanim navode apelanta da je Skupština akcionara na kojoj je dosnesena Odluka o povećanju osnovnog kapitala emitovanjem akcija druge emisije privatnom ponudom održana na nezakonit način i suprotno odredbi člana 246. stav 3. Zakona o preduzećima, jer je utvrđeno da je sazvana 13. septembra 2006. godine objavljivanjem u dnevnom listu „Glas Srpske“ a da je održana 21 dan od dana objavljivanja, što po ocjeni suda nije u suprotnosti sa navedenom odredbom zakona. Na temelju iskaza predsjedavajućeg verifikacione komisije utvrđeno je da je spisak učesnika skupštine dostavljen na uvid prisutnim akcionarima i njihovim zastupnicima prije glasanja o odluci, na koji isti nisu imali primjedbi, pa je prigovor apelanta i u ovom dijelu takođe odbijen kao neosnovan. Žalbeni navodi apelanta koji se odose na valjanost određenih punomoći učesnika skupštine, u smislu da se radi o povezanim licima sa kupcem Audi Centrom, po ocjeni ovog suda nisu od bitnog uticaja u ovoj pravnoj stvari, jer apelant ove navode ničim nije dokazao, ali isto tako da ovi navodi mogu biti bitni za odlučivanje u parničnom postupku koji je apelant pokrenuo pred ovim sudom u istoj pravnoj stvari, kao i navodi da predlagač učesnicima skupštine nije dostavio izmjene Statuta u pogledu odluke o povećanju kapitala. Prema tome kako pobijanim rješenjem nisu učinjene povrede na koje apelant ukazuje žalbom kao ni one na koje je sud dužan da pazi po službenoj dužnosti Okružni sud je primjenom odredbe člana 65. stav 1. pod b) Zakona o registraciji poslovnih subjekata odlučio kao u izreci ovog rješenja.
6. Apelant se žali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava i pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog čega smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), s tim u vezi i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Smatra da je Skupština akcionara Odluku o povećanju osnovnog kapitala donijela iz razloga i sa namjerom da se paket dionica predlagača proda upravo Audi centru, te da je realizacijom navedene odluke smanjen procenat njegovog učešća u akcijama predlagača sa pravom glasa sa dosadašnjih 27,2% na 20,48%. Dalje ističe; da je skupština nezakonito održana, suprotno odredbama Zakona o preduzećima jer je održana 4. oktobra 2006. godine, tj. tačno 21 dan nakon objavljivanja o sazivanju u dnevnom listu „Glas Srpske“ od 13. septembra 2006. godine; da su određeni punomoćnici glasali na osnovu neurednih punomoći zbog čega je pokrenuo parnični postupak pred Osnovnim sudom radi poništavanja navedene odluke i krivični postupak protiv NN lica; da na skupštini akcionarima nisu dostavljene izmjene Statuta predlagača u pogledu donošenja odluke o povećanja osnovnog kapitala predlagača i da predsjednik verifikacione komisije nije potvrdio da je spisak učesnika skupštine dostavljen na uvid prisutnim akcionarima i njihovim zastupnicima prije izvršenog glasanja. Apelant dalje navodi da je jedan od punomoćnika, Jovan Vidović na skupštini glasao za donošenje navedene odluke kako je predložena, jer je sa kupcem-Audi centrom povezano lice, i da stoga postoji osnovana sumnja o neurednosti mnogih punomoći, za koje misli da su predmet krivičnog postupka koji je i pokrenuo, jer su punomoći prilikom ovjeravanja kod nadležnog organa imale isti broj ovjere, da su bile falsifikovane jer su bile potpisane od lica koje nije nalogodavac. Budući da je sve ove dokaze predočio i sudovima RS-a u predmetnom postupku, te imajući u vidu činjenicu da je paralelno sa ovim postupkom pokrenuo i parnični postupak radi poništavanja, odnosno utvrđivanja pravne valjanosti sporne odluke skupštine predlagača o povećanju osnovnog kapitala što smatra prethodnim pitanjem od čijeg rješenja ovisi zakonitost i ostalih spornih pitanja, apelant smatra da su sudovi bili dužni predmetni postupak prekinuti do okončanja parničnog postupka. Realizacijom odluke o povećanju kapitala, vlasnička a posebno upravljačka struktuta predlagača je kako navodi bitno izmjenjena, tako da je njemu kao akcionaru predlagača smanjen postotak u ukupnom kapitalu, da njegove akcije i dalje gube na vrijednosti, jer se kako navodi i dalje vrši otuđivanje imovine predlagača. Osim toga apelant tvrdi da su sudovi radili pod pritiscima zainteresiranih lica.
7. Dopunom apelacije od 22. februara 2009. godine apelant navodi da je u parničnom postupku koji je pokrenuo pred Osnovnim sudom i koji se vodi pod brojem 71-0-Ps-016581 08 Ps izvršeno grafološko vještačenje punomoći po stalnom sudskom vještaku, iz čijeg nalaza proizilazi da većina potpisa lica, davaoca punomoći na osnovu kojih je izvršeno glasanje na Skupštini predlagača i na osnovu kojih je i donesena sporna odluka o upisu u sudski registar povećanja osnovnog kapitala predlagača, nisu autentični potpisima akcionara, iz čega proizilazi da je većina tih punomoći očit falsifikat.
Relevantni propisi
8. Zakon o preduzećima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 24/98, 62/02, 66/02, 38/03, 97/04 i 34/06)
Član 215 (1)Statut akcionarskog društva sadrži odredbe o: (…)
3.) Iznosu osnovnog kapitala i načinu uplate akcija, (…)
21.2 SAZIVANJE SKUPŠTINE
Član 246. (…) (3)Sazivanje Skupštine se objavljuje najmanje 21 dan prije održavanja, na način određen statutom. (…)
Postupak emisije hartije od vrijednosti obuhvata:
1. donošenje odluke o emisiji,
2. podnošenje zahteva Komisiji radi dobijanja odobrenja za emisiju,
3. zaključivanje ugovora između emitenta i Centralnog registra.
21.10 PRAVO GLASA
Član 254. (1)Akcionar pravo glasa ostvaruje lični ili preko punomoćnika, (2)Ako akcionar pravo glasa ostvaruje preko punomoćnika, onda punomoćnik ne može biti član uprave, odbora izvršnih direktora i nadzornog odbora (3)Punomoćje se po pravilu daje za jednu skupštinu, a važi i za ponovnu skupštinu (4)Odsutni akcionar može glasati i pismeno, na način utvrđen statutom, (…).
9. Zakon o hatijama od vrijednosti («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 4/02)
II - EMISIJA HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
Postupak emisije
Član 10.
Postupak emisije hartije od vrijednosti obuhvata:
1. donošenje odluke o emisiji,
2. podnošenje zahteva Komisiji radi dobijanja odobrenja za emisiju,
3. zaključivanje ugovora između emitenta i Centralnog registra,
4. zaključivanje ugovora između emitenta i banke, odnosno depozitara radi otvaranja privremenog računa za deponovanje uplata po osnovu kupovine hartija od vrijednosti,
5. objavljivanje prospekta i javnog poziva za upis i uplatu hartija od vrijednosti, kao i objavljivanje rezultata javne prodaje,
6. upis hartija od vrednosti u registar emitenta kod Komisije i na račune kupaca kod Centralnog registra.
Bliže uslove i način emisije hartija od vrijednosti utvrđuje svojim propisom Komisija zavisno od vrste emisije, hartije od vrijednosti i emitenta.
Odluka o emisiji
Član 11.
Odluka o emisiji hartija od vrijednosti obavezno sadrži: 1. puni naziv i adresu emitenta,
2. oznaku i registarski broj emitenta u registru emitenata kod Komisije,
3. naziv organa koji je donio odluku,
4. datum usvajanja odluke o emisiji,
5. oznaku vrste i klase hartije od vrijednosti,
6. redni broj emisije i ukupan broj emitovanih hartija od vrijednosti iste klase,
7. broj i nominalnu vrijednost hartija od vrijednosti,
8. prava sadržana u hartiji od vrijednosti,
9. način prodaje hartije od vrijednosti,
10. naznaku o pravu preče kupovine, ako se emisija vrši uz takvo pravo,
11. vrijeme početka i završetka upisa i popis mjesta za upis i uplatu hartija od vrijednosti,
12. naznaku o zadržanom pravu emitenta na prekid upisa i uplate hartije od vrijednosti prije isteka utvrđenog roka,
13. ime, prezime i funkciju lica ovlaštenih od emitenta za provođenje emisije hartija od vrijednosti,
14. druge elemente u skladu sa propisima Komisije.
Ugovor o osnivanju akcionarskog društva predstavlja i odluku o prvoj emisiji akcija.
Odobrenje emisije
Član 12.
Emitent hartija od vrijednosti podnosi Komisiji zahtjev za odobrenje emisije hartija od vrijednosti.
Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana, dostavlja se:
1. odluka o emisiji,
2. statut,
3. rješenje suda o upisu emitenta u sudski registar,
4. isprava o upisu emitenata u registar emitenata kod Komisije, 5. prijedlog prospekta hartije od vrijednosti,
6. dokaz o uplati naknade za odobrenje emisije hartije od vrijednosti.
Osim priloga iz stava 2. ovog člana, Komisija može propisati obavezu dostavljanja i drugih dokumenata.
Prospekt
Član 13.
Emitent je dužan pripremiti prospekt hartije od vrijednosti, koji mora sadržavati dovoljno informacija da investitor može ocijeniti stanje o imovini, obavezama, gubitku i dobitku, finansijskoj poziciji i perspektivama emitenta, te o pravima sadržanim u hartiji od vrijednosti na koju se odnosi prospekt.
Član 14.
Prospekt obavezno sadrži slijedeće elemente:
1. podatke o hartiji od vrijednosti (oznaka vrste, ukupan broj i prava koja sadrži),
2. opšte podatke o emitentu (pravnom statusu emitenta, strukturi vlasništva, djelatnosti, poslovanju, imovini, zaduženosti, dobitku ili gubitku),
3. ovlaštenim licima emitenta,
4. izjavu odgovornih lica emitenta da prospekt sadrži tačan i potpun prikaz imovine i obaveza, poslovnog rezultata emitenta i prava sadržanih u hartiji od vrijednosti,
5. izjavu o investiranju koja sadrži podatke o nameri emitenta u pogledu ciljeva i načina korištenja kapitala koji će se pribaviti prodajom hartija od vrijednosti,
6. način, mjesto, rok i vreme upisa i uplate,
7. naziv, sjedište i adresa garanta, ako je garantovana,
8. naznaku o pravu preče kupovine, ako se emisija vrši uz takvo pravo.
Na sadržaj prospekta emitenta – akcionarskog društva koje se osniva sukcesivno, primenjuju se i odredbe člana 199. Zakona o preduzećima.
Bliže uslove o obliku i sadržaju prospekta utvrđuje Komisija svojim propisom.
Član 15. Ukoliko prije isteka roka za upis i uplatu hartija od vrijednosti nastanu nove okolnosti ili se ustanovi da podaci objavljeni u prospektu nisu potpuni i tačni, emitent je dužan objaviti dodatak prospektu sa dopunom ili ispravkom podataka, na način utvrđen za objavljivanje prospekta.
Za slučaj iz stava 1. ovog člana Komisija svojim propisom bliže propisuje rokove objavljivanja dodatka prospekta, obavještavanja Komisije i banke, odnosno depozitara, pravo investitora na odustanak od upisa i pravo i rokove na povrat uplaćenih sredstava.
10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i prava na imovinu, zbog toga što su sudovi pogrešno primjenili relevantne odredbe Zakona o preduzećima i što su pogrešno cijenili činjenice i dokaze na kojima su temeljili svoje odluke.
12. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
13. Ustavni sud uočava da su obrazloženja osporenih rješenja jasna i argumentirana i bez elemenata proizvoljnosti. Naime sudovi su zaključili da su neosnovani navodi apelanta da je Skupština akcionara predlagača sazvana i održana suprotno odredbi člana 246. stav 3. Zakona o preduzećima. Ovo iz razloga što je utvrđeno da je sazvana objavljivanjem 21 dan prije održavanja, dakle jer je sazvana 13. septembra 2006. godine objavljivanjem u dnevnom listu “Glas Srpske“ a održana 4. oktobra 2006. godine. U vezi sa navodima apelanta da spisak učesnika skupštine nije dostavljen na uvid prisutnim akcionarima i njihovim zastupnicima prije izvršenog glasanja, Ustavni sud uočava da su sudovi jasno obrazložili da iz iskaza predsjedavajućeg verifikacione komisije jasno proizilazi da je spisak učesnika skuštine predlagača dostavljen na uvid svim prisutnim akcionarima i njihovim zastupnicima prije glasanja o predloženoj odluci, na koji nije bilo prigovora. U odnosu na navode apelanta kojim osporava valjanost određenih punomoći, jer se radi o povezani licima sa kupcem emitovanih dionica, Ustavni sud nalazi da su sudovi jasno obrazložili da apelant ove svoje tvrdnje ničim nije dokazao, te da bez utvrđenja individualnih okolnosti postojanja takvih punomoći po ocjeni sudova nije dovoljno da bi se utvrdilo da iste nisu bile pravno valjane. Osim toga Ustavni sud uočava da su sudovi uvidom u relevantnu dokumentaciju utvrdili da apelant svoje tvrdnje da predlagač učesnicima skuštine nije dostavio izmjene statuta u pogledu donošenja odluke o povećanju kapitala ničim nije dokazao.
14. Dakle, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih odluka ne ostavljaju utisak bilo kakve proizvoljnosti u odlučivanju, već sadrže jasne i konzistentne razloge svojih stavova, zbog kojih je zaključeno da su navodi apelanta neosnovani, i s tim u vezi da je prijava predlagača osnovana i podnesena u skladu sa relevantnim zakonima koji zadovoljavaju osnovne principe prava na pravično suđenje, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zaključuje da su ovi navodi apelanta očigledno (prima facie) neosnovani.
15. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije a u vezi sa pravom na pravično suđenje Ustavni sud zapaža da je apelant imao i koristio žalbu protiv odluke prvostepenog suda. Činjenica da je drugostepeni sud rješavajući po apelantovoj žalbi donio osporenu odluku sa kojom apelant nije zadovoljan ne može voditi zaključku o nepostojanju ili nedjelotvornosti pravnih lijekova. Stoga Ustavni sud zaključuje da je i ovaj dio apelacije očigledno (prima facie) neosnovan.
16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović