Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-258/09 (V. P.)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-258/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 258/09, rješavajući apelaciju Vesne Pavlović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Pavlović podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-

07-002 285 od 20. novembra 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima – Odjeljenje u Maglaju, broj 042-1-I-07-000 113 od 18. oktobra 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vesna Pavlović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maglaja, koju zastupa Milenko Petković, advokat iz Maglaja, podnijela je 28. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-07-002 285 od 20. novembra 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima – Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-1-

I-07-000 113 od 18. oktobra 2007. godine.

2. Sudskom nagodbom broj P-321/03-M od 14. februara 2005. godine zaključenom pred Općinskim sudom, u parničnom postupku koji je apelantica pokrenula protiv «Natron» Maglaj d.d. (u daljnjem tekstu: izvršenik), obavezan je izvršenik da u apelanticinu radnu knjižicu upiše radni staž za period od 1. maja 1992. godine do 4. februara 2000. godine, te da za navedeni period izvrši uplatu svih doprinosa u pogledu penzijsko-invalidskog osiguranja prema nadležnom Zavodu za PIO, najkasnije do 31. decembra 2005. godine.

3. Apelantica je na osnovu zaključene sudske nagodbe u istom sudu pokrenula izvršni postupak. Odlučujući o prijedlogu za izvršenje, Općinski sud je donio Rješenje broj 042-1-J-06-000013 od 6. aprila 2006. godine kojim je odredio predloženo izvršenje, protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Općinski sud je donio Rješenje broj 042-1-I-06-000 013 od 14. novembra 2006. godine kojim je prigovor izvršenika odbijen, te je naloženo da se rješenje o izvršenju od 6. aprila 2006. godine provede prema odredbama Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» broj 32/03; u daljnjem tekstu: ZIP).

4. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi izvršenika izjavljenoj protiv rješenja o izvršenju, Rješenjem broj 004-0-Gž-07-000 172 od 5. jula 2007. godine uvažio žalbu, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu izvršne isprave – sudske nagodbe, a da je izvršenik u svom prigovoru istakao nemogućnost ispunjenja obaveze.

5. Općinski sud je, odlučujući o prigovoru izvršenika u ponovnom postupku, Rješenjem broj 042-1-I-07-000 113 od 18. oktobra 2007. godine usvojio prigovor izvršenika od 14. aprila 2006. godine pa je slijedom toga obustavio izvršenje određeno rješenjem o izvršenju istog suda od 6. aprila 2006. godine i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju tog rješenja je navedeno da je izvršenik s ciljem dobrovoljnog ispunjenja obaveze uputio zahtjev FZ PIO/MIO Mostar koji ga je obavijestio da sudska nagodba nije provediva jer ne postoje zakonske pretpostavke za uvezivanje i priznavanje radnog staža. Naime, kako je dalje navedeno, za postupanje po sudskoj nagodbi neophodno je da postoje osnovni elementi radnog odnosa, što nije slučaj sa apelanticom. Općinski sud je, zatim, obrazlažući rješenje istakao da su u odredbi člana 47. ZIP-a propisani razlozi zbog kojih se može izjaviti prigovor protiv rješenja o izvršenju a koji sprječavaju izvršenje, a osim tih propisanih razloga mogu postojati i drugi, kakva je situacija u konkretnom slučaju. Naime, izvršenik nije bio u mogućnosti izvršiti sudsku nagodbu zato što apelantica u periodu od 1. maja 1992. godine do 4. februara 2000. godine nije bila u radnom odnosu kod izvršenika niti je ostvarila radni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, niti joj je poslodavac u tom periodu uplaćivao doprinos na isplaćenu plaću i shodno tome nije prijavljena u matičnu evidenciju kod nadležnog Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje u naznačenom periodu. Stoga je Općinski sud zaključio da je izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 6. aprila 2006. godine neprovedivo, odnosno da izvršenik nije u mogućnosti ispuniti obavezu iz izvršne isprave.

6. Kantonalni sud je, odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 18. oktobra 2007. godine, donio Rješenje broj 004-0-Gž-07-002 285 od 20. novembra 2008. godine kojim je žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je odluka prvostepenog suda zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava i to odredbi člana 23. stav 1. tačka 1. i čl. 47. i 49. tačka 2. ZIP-a. Naime, kako je dalje obrazloženo, pravilan je stav prema kojem izvršenik ne može ispuniti svoju obavezu iz izvršne isprave, jer, prema pravilima radnog i penzijskog zakonodavstva na koje se pozvao prvostepeni sud, ne može se izvršiti upis radnog staža u apelanticinu radnu knjižicu jer ona u tom periodu nije bila u radnom odnosu kod izvršenika. Predmet izvršenikove obaveze nije u skladu sa njegovim ovlaštenjima budući da je punovažan upis radnog staža i uplatu doprinosa iz penzijskog i zdravstvenog osiguranja moguće izvršiti samo kod postojanja radnog odnosa uposlenika.

7. Apelantica smatra da joj je rješenjima Kantonalnog suda i Općinskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelantica obrazlaže postupanjem navedenih sudova koji u pobijanim odlukama nisu naveli koji propis zabranjuje postupanje po sudskoj nagodbi. Materijalno pravo na koje su se pozvali redovni sudovi, prema njenom mišljenju, ne sprječava provođenje izvršenja na temelju zaključene sudske nagodbe. Apelantica je, osim navedenog, istakla da se zbog zaključenja sudske nagodbe odrekla nekih drugih zahtjeva u odnosu na izvršenika, te da su oba suda koja su donijela pobijana rješenja proizvoljno primijenili materijalno pravo.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi u apelanticinom izvršnom predmetu utvrdili relevantne činjenice vezane za prigovor izvršenika. Kantonalni sud je, potvrđujući rješenje Općinskog suda kojim je izvršenje obustavljeno, jasno naveo da je takva odluka zasnovana na pravilnoj primjeni odredaba ZIP-a budući da izvršenik nije u mogućnosti ispuniti obavezu iz izvršne isprave. Naime, upis radnog staža kod nadležnog upravnog organa moguć je samo kod postojanja radnog odnosa uposlenika. S obzirom na to da je na osnovu matične evidencije kod nadležnog zavoda PIO utvrđeno da apelantica nije bila u radnom odnosu kod izvršenika u periodu za koji je tražila uvezivanje radnog staža, Kantonalni sud je jasno istakao da sud u parničnom postupku nije ni mogao usvojiti predloženu sudsku nagodbu, saglasno odredbi člana 3. Zakona o parničnom postupku FBiH. Budući da je to ipak učinjeno, takva izvršna isprava nije podobna za izvršenje, zbog čega je doneseno rješenje kojim se izvršenje obustavlja.

11. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u svojim odlukama dali detaljne, jasne i precizne razloge iz kojih je proizašao zaključak da izvršna isprava nije podobna za izvršenje niti je, bez obzira na sudsku nagodbu koja egzistira, predmet izvršenikove obaveze u skladu sa njegovim ovlaštenjima. Ustavni sud ističe da obrazloženja osporenih rješenja nisu proizvoljna nego su, naprotiv toj apelanticinoj tvrdnji, u obrazloženjima navedene odredbe ZIP-a kojima su propisane mogućnosti koje sprječavaju izvršenje. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelantica u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelanticinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ničega što ukazuje na to da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-258/09 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio