Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-38/09 (B.M.)
Odluka donesena 25. 10. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Kamata
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-38/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 25. listopada 2011. godine, u predmetu broj AP-38/09, rješavajući apelaciju B.M. na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.M. podnesena zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 065- 0-I-07-004892 od 27. prosinca 2007. godine u cijelosti, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. B.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, odvjetnik iz Mostara podnio je 6. siječnja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-07-004892 od 27. prosinca 2007. godine u cijelosti.
2. Presudom Općinskog suda broj PR-3094/05 od 25. svibnja 2007. godine obvezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime neisplaćenih plaća isplati određene iznose za određeni period sa zakonskim zateznim kamatama (u izreci presude preciziran period i iznosi naknade plaće, te početak računanja zateznih kamata).
3. Apelant kao tražitelj izvršenja 13. prosinca 2007. godine Općinskom sudu podnio je prijedlog za izvršenje protiv tužene, odnosno izvršenika, na temelju naprijed navedene presude. Općinski sud donio je rješenje o izvršenju broj 065-0-I-07-004892 od 27. prosinca 2007. godine (u daljnjem tekstu: rješenje o izvršenje) kojim je dopustio predloženo izvršenje.
4. Općinski sud dopisom broj 065-0-I-07-004892 od 17. ožujka 2008. godine obavijestio je apelanta da je navedeno rješenje, koje je postalo pravosnažno 14. siječnja 2008. godine, dostavio UniCredit Zagrebačkoj banci d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: banka) na provođenje.
5. Apelant je dopisom od 19. rujna 2008. godine obavijestio Općinski sud da je 28. kolovoza 2008. godine banka djelomično postupila po rješenju o izvršenju, odnosno da je obračunala zateznu kamatu u manjem iznosu od propisane Zakonom o visini stope zatezne kamate, te zatražio da sud donese odluku na koju on ima pravo uložiti pravni lijek.
6. Dopisom od 3. listopada 2008. godine banka je obavijestila Općinski sud da je u cijelosti izvršila navedeno rješenje o izvršenju i to glavnicu sa pripadajućim kamatama i troškove.
7. Općinski sud donio je Zaključak broj 065-0-I-07-004892 od 4. studenog 2008.
godine kojim je dostavio apelantu izvještaj banke od 3. listopada 2008. godine, te konstatirao da se postupak izvršenja u smislu članka 64. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) smatra dovršenim. U istom zaključku Općinski sud je naveo da ga je banka obavijestila da je u cijelosti postupila po predmetnom rješenju o izvršenju, a obračun kamata banka je trebala izvršiti u smislu članka 39. stavak 2. ZIP-a, a da apelant kao tražitelj izvršenja ako smatra da banka nije postupla sukladno rješenju o izvršenju može ostvariti svoje pravo u smislu članka 175. ZIP-a, kojim je propisano da tražitelj izvršenja može tražiti naknadu štete prouzrokovanu pogrešnim obračunom banke i namiriti se od banke ukoliko izdejstvuje izvršnu ispravu, ali ne u ovom postupku.
8. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi sa pravom na pravično suđenje iz članka II/3.e) i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravom na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da Općinski sud nije u cijelosti proveo rješenje o izvršenju, jer banka nije kamatu obračunala u smislu Zakona o visini stope zatezne kamate, već je primijenila Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza F BiH. Na ovaj način banka je samovoljno izmijenila izvršnu ispravu, a Općinski sud nije poduzeo ništa da tu samovolju spriječi. Apelant navodi da je ukazivao Općinskom sudu na navedeno, međutim time što se Općinski sud nije izjasnio onemogućen mu je pristup sudu. Povredu prava na nediskriminaciju apelant nalazi u tome što je ovakvim postupanjem Općinskog suda stavljen u diskriminirajući položaj u odnosu na desetine osoba koje su u sudskim postupcima u cijelosti namirile svoja potraživanja. Apelant je dostavio više odluka iz različitih postupaka kojim su redoviti sudovi odlučivali o potraživanjima i isplati zateznih kamata.
9. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 39.
Rješenje o izvršenju […] (2) Ukoliko je rješenjem o izvršenju određena obveza i naplata kamata, obračun kamate o trošku tražitelja izvršenja će obaviti izvršni sud osim kad se naplata vrši na sredstvima na računima kod banaka. U ovom drugom slučaju obračun kamate će izvršiti banka na teret izvršenika.
[…].
Članak 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Članak 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražitelju izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud primjećuje da je pravosnažnom presudom Općinskog suda utvrđeno apelantovo pravo da mu tužena odnosno izvršenik isplati određeni novčani iznos. Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što rješenje o izvršenju nije u cijelosti provedeno, jer banka nije pravilno obračunala zatezne kamate, na što je on ukazivao, međutim sud nije reagirao.
12. U vezi sa navodima apelanta Ustavni sud ističe da tumačiti pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, kao da se tiče isključivo vođenja postupka, vodilo bi sigurno u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije. Stoga, izvršenje presude, koju donese bilo koji sud, mora biti posmatrano kao „integralni dio suđenja“ u smislu članka 6. Europske konvencije. To će biti slučaj ako ne postoji izvršenje u razumnom zakonskom roku, ili ako neopravdanost neizvršenja povlači ponovnu povredu tog građanskog prava (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 7. svibnja 1974. godine, serija A-18, st. 34-36, kao i odluku Ustavnog suda, broj AP-288/03, od 17. prosinca 2004. godine, tač. 27-31). Ako se pravosnažno utvrdi građansko pravo, a nadležni organ neće da ga izvrši, pravo na pravično suđenje u postupku utvrđivanja građanskog prava postalo bi bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. Na taj način negira se pravo na pristup sudu. Pravo pristupa sudu ne znači samo formalan pristup sudu, već podrazumijeva efikasan pristup sudu. Da bi nadležni organ bio efikasan on mora obavljati svoju dužnost na zakonit i djelotvoran način. Obveza osiguravanja efikasnog prava na pristup nadležnim organima spada u kategoriju dužnosti, tj. pozitivne obaveze države (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Airey protiv Irske, od 9. listopada 1979. godine, serija A- 32, stav 25). Dakle, pravo na pristup sudu traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U protivnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza bio bi iluzoran, ako u naknadnom, izvršnom postupku, to građansko pravo ne može zaživjeti.
13. U smislu navedenog, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju ne radi o odbijanju nadležnog organa da izvrši pravosnažno utvrđeno građansko pravo ili o odugovlačenju suda da donese rješenje o izvršenju, nego naprotiv da je Općinski sud kao nadležan organ, efikasno i zakonito obavio svoju funkciju. Naime, Općinski sud je utvrdio apelantovo građansko pravo u parničnom postupku, zatim donio rješenje o izvršenju koje je dostavio na naplatu banci i to sve u roku od tri mjeseca od dana kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje, te da kada ga je banka obavijestila da je izvršila rješenje o izvršenju konstatirao da se u smislu članka 64. ZIP-a postupak izvršenja smatra dovršenim. U odnosu na apelantove navode da je samo djelomično naplatio svoja potraživanja, odnosno da banka nije pravilno obračunala zateznu kamatu, Ustavni sud podsjeća na jasne upute apelantu u Zaključku Općinskog suda da on može u smislu članka 175. ZIP-a potraživati naknadu štete od banke, ali ne u ovom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, očito (prima faciae) neuetemeljeni. Pravo na imovinu
14. Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1 Protokola broj uz Europsku konvenciju. Budući da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o neizvršenju rješenja u cijelosti, a što je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke u svezi sa pravom na pravično suđenje, te kako uz apelaciju nije dostavljen bilo kakav dokaz koji bi mogao, prima facie, ukazati mogućim i vjerojatnim navode o kršenju ovog prava, Ustavni sud zaključuje, da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, očito (prima facie) neutemeljeni.
Pravo na nediskriminaciju
15. Apelant navodi da su u identičnim situacijama redoviti sudovi različito sudili, odnosno da su donosili odluke na temelju kojih su tužitelji u cijelosti namirili svoja potraživanja zbog čega smatra da mu je povrijeđeno i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi sa pravom na pravično suđenje iz članka II/3.e) i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravom na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju.
16. Ustavni sud zapaža da, prema praksi Europskog suda, diskriminacija nastupa ako se osoba ili grupa osoba koje se nalaze u analognoj situaciji različito tretiraju na osnovu spola, rase, boje, jezika, vjere (...) u pogledu uživanja prava iz Europske konvencije, a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman ili uporaba sredstava naspram željenog cilja koji nisu u proporcionalnom odnosu (vidi Evropski sud, Belgijski jezički slučaj, presuda od 23. srpnja 1968. godine, serija A, broj 6, stav 10). Pri tome je nevažno je li diskriminacija posljedica različitog zakonskog tretmana ili primjene samog zakona (vidi Europski sud, Irska protiv Velike Britanije, presuda od 18. siječnja 1978. godine, serija A, broj 25, stav 226).
17. Ustavni sud nalazi da apelantovo ukazivanje na različitu sudsku praksu ne može u konkretnom slučaju biti dokaz da je on diskriminiran u postupku s obzirom na to da apelant nije ponudio nikakve druge argumente u prilog tvrdnji o njegovoj navodnoj diskriminaciji. Naime, čak i da se radi o situaciji da je redoviti sud u analognoj situaciji donio drugačiju odluku, to samo po sebi ne predstavlja diskriminaciju imajući u vidu da nije dovoljna samo tvrdnja o različitom tretmanu osoba u analogno sličnoj situaciji nego i drugi elementi, kako je to navedeno u prethodnoj točki ove odluke. Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem prava na nediskriminaciju, odnosno da su njegovi navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi sa pravom na pravično suđenje iz članka II/3.e) i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravom na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju, također, očito (prima facie) neutemeljeni.
18. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović