Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4897/10 («DIGITEL TELEKOM Company» d.o.o. Gradačac)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4897/10

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4897/10, rješavajući apelaciju «DIGITEL TELEKOM Company» d.o.o. Gradačac , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav

2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije «DIGITEL TELEKOM Company» d.o.o. Gradačac.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima pred Općinskim sudom u Gradačcu u predmetima broj P-406/99, P-410/99, P-405/99, P-408/99, P-404/99, P-401/99, P-431/99, P-435/99, P-429/99, P- 428/99, P-427/99, P-423/99, P-426/99, P-422/99, P-398/99, P-394/99, P-397/99, P-396/99, P-393/99, P-389/99, P-391/99, P-379/99, P- 387/99, P-386/99, P-385/99, P-380/99, P-384/99, P-376/99, P-415/99, P-419/99, P-378/99, P-382/99, P-377/99, P-373/99, P-375/99, P- 371/99, P-374/99, P-372/99, P-330/99, P-326/99, P-329/99, P-325/99, P-328/99, P-336/99, P-327/99, P-323/99, P-324/99, P-320/99, P- 322/99, P-321/99, P-454/99, P-450/99, P-453/99, P-452/99, P-449/99, P-445/99, P-444/99, P-443/99, P-439/99, P-442/99, P-438/99, P- 441/99, P-440/99, P-437/99, P-433/99, P-425/99, P-421/99 P-420/99, P-417/99, P-418/99, P-414/99, P-332/99, P-333/99, P-334/99, P- 338/99, P-337/99, P-341/99,P-413/99, P-409/99, P-411/99, P-407/99, P-434/99, P-432/99, P-319/99, P-307/99, P-317/99, P-313/99, P- 348/99, P-346/99, P-349/99, P-353/99, P-350/99, P-358/99, P-356/99, P-357/99, P-359/99, P-355/99, P-363/99, P-367/99, P-316/99,P- 315/99, P-312/99, P-311/99, P-309/99, P-305/99, P-308/99, P-304/99, P-306/99, P-302/99, P-303/99, P-300/99, P-364/99, P-365/99, P- 366/99, P-370/99, P-368/99, P-369/99, P-281/99, P-280/99, P-339/99, P-351/99, P-340/99, P-352/99, P-344/99, P-345/99, P-301/99, P- 299/99, P-298/99, P-290/99, P-297/99, P-291/99, P-296/99, P-292/99, P-289/99, P-285/99, P-288/99, P-287/99, P-283/99, P-286/99, P- 286/99, P-361/99, P-360/99, P-436/99, P-448/99, P-314/99, P-310/99,

P-412/99, P-424/99, P-403/99, P-388/99, P-400/99 i P-397/99.

Nalaže se Općinskom sudu u Gradačcu da po hitnom postupku okonča predmetne postupke, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 76.

stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati «DIGITEL TELEKOM Company» d.o.o. Gradačac iznos od 1.800,00 KM na ime naknade zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i Općinskom sudu u Gradačcu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1. «DIGITEL TELEKOM Company» d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, podnio je u periodu od 12. novembra 2010. godine do 15. juna 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupcima pred Općinskim sudom u predmetima pobliže preciziranim u izreci ove odluke. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4897/10. Spojene su sljedeće apelacije: AP 4897/10, AP 4898/10, AP 4899/10, AP 4900/10, AP 4901/10, AP 4902/10, AP 4903/10, AP 4904/10, AP 4905/10, AP 4907/10, AP 4908/10, AP 4909/10, AP 4910/10, AP 4911/10, AP 4912/10, AP 4914/10, AP 4915/10, AP 4916/10, AP 4917/10, AP 4918/10, AP 4921/10, AP 4922/10, AP 4923/10, AP 4924/10, AP 4925/10, AP 4926/10, AP 4927/10, AP 4928/10, AP 4929/10, AP 4930/10, AP 4931/10, AP 4932/10, AP 4933/10, AP 4934/10, AP 4935/10, AP 4936/10, AP 4937/10, AP 4938/10, AP 4939/10, AP 4940/10, AP 4941/10, AP 4942/10, AP 4944/10, AP 4945/10, AP 4946/10, AP 4947/10, AP 4948/10, AP 4949/10, AP 4950/10, AP 4951/10, AP 4952/10, AP 4953/10, AP 4954/10, AP 4955/10, AP 4956/10, AP 4957/10, AP 4958/10, AP 4959/10, AP 4960/10, AP 4961/10, AP 4962/10, AP 4963/10, AP 4964/10, AP 4965/10, AP 4966/10, AP 4967/10, AP 4968/10, AP 4969/10, AP 4970/10, AP 4971/10, AP 4972/10, AP 4973/10, AP 4974/10, AP 4975/10, AP 4976/10, AP 4977/10, AP 4978/10, AP 4979/10, AP 4980/10, AP 4981/10, AP 4983/10, AP 4984/10, AP 4985/10, AP 4986/10, AP 4987/10, AP 4988/10, AP 4989/10, AP 4990/10, AP 4991/10, AP 4993/10, AP 4994/10, AP 4995/10, AP 4996/10, AP 4997/10, AP 4998/10, AP 4999/10, AP 5000/10, AP 5001/10, AP 5002/10, AP 5003/10, AP 5004/10, AP 5005/10, AP 5006/10, AP 5007/10, AP 5008/10, AP 5009/10, AP 5010/10, AP 5011/10, AP 5012/10, AP 5013/10, AP 5014/10, AP 5015/10, AP 5016/10, AP 5017/10, AP 5018/10, AP 5019/10, AP 5020/10, AP 5021/10, AP 5024/10, AP 5025/10, AP 5026/10, AP 5028/10, AP 5029/10, AP 5030/10, AP 5031/10, AP 5032/10, AP 5033/10, AP 5034/10, AP 5038/10, AP 5039/10, AP 5040/10, AP 5041/10, AP 5042/10, AP 5043/10, AP 5044/10, AP 5045/10, AP 5046/10, AP 5047/10, AP 5048/10, AP 5049/10, AP 5051/10, AP 2455/11, AP 2456/11, AP 2457/11, AP 2458/11, AP 2459/11, AP 2460/11, AP 2461/11, AP 2462/11, AP

2463/11, AP 2464/11, AP 2465/11, AP 2466/11 i AP 2467/11.

3. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 20. juna 2011. godine zatraženo da dostavi odgovore na apelacije.

4. Općinski sud je dostavio odgovore na apelacije u vidu tabelarnog prikaza stanja svih predmeta i uz dostavu fotokopija procesnih rješenja donesenih u pojedinim predmetima 29. juna i 21. septembra 2011. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda su 4. oktobra 2011. godine dostavljeni apelantu.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 21. oktobra 1999. godine Općinskom sudu podnio tužbe zavedene pod brojevima T-001/99, T-002/99, T-003/99, T-004/99, T-006/99, T-007/99, T-008/99, T-009/99, T-012/99, T- 015/99, T-016/99, T-017/99, T-019/99, T-020/99, T-022/99, T-024/99, T-026/99, T-027/99, T- 028/99, T-029/99, T-032/99, T-034/99, T-036/99, T-037/99, T-038/99, T-039/99, T-040/99, T- 041/99, T-042/99, T-043/99, T-044/99, T-045/99, T-046/99, T-047/99, T-048/99, T-049/99, T- 050/99, T-052/99, T-053/99, T-054/99, T-056/99, T-057/99, T-061/99, T-062/99, T-063/99, T- 064/99, T-065/99, T-066/99, T-067/99, T-068/99, T-069/99, T-071/99, T-073/99, T-074/99, T- 075/99, T-076/99, T-077/99, T-078/99, T-079/99, T-080/99, T-081/99, T-083/99, T-085/99, T- 086/99, T-087/99, T-088/99, T-089/99, T-091/99, T-092/99, T-093/99, T-094/99, T-095/99, T- 096/99, T-097/99, T-098/99, T-099/99, T-0100/99, T-0102/99, T-0103/99, T-0104/99, T-0106/99, T-0107/99, T-0108/99, T-0109/99, T-0116/99, T-0117/99, T-0119/99, T-0120/99, T-0121/99, T- 0125/99, T-0126/99, T-0127/99, T-0129/99, T-0130/99, T-0131/99, T-0137/99, T-0134/99, T- 0135/99, T-0136/99,T-0133/99, T-0138/99, T-0139/99, T-0140/99, T-0141/99, T-0142/99, T- 0143/99, T-0144/99, T-0145/99, T-0146/99, T-0147/99, T-0148/99, T-149/99, T-0150/99, T- 0151/99, T-0152/99, T-0153/99, T-0154/99, T-0155/99, T-0158/99, T-159/99, T-0160/99, T- 162/99, T-0163/99, T-0164/99, T-165/99, T-0166/99, T-0167/99, T-0168/99, T-0172/99, T- 0173/99, T-0174/99, T-0175/99, T-0176/99, T-177/99, T-0179/99, T-180/99, T-181/99, T-0110/99, T-0111/99, T-0112/99, T-0114/99, T-0123/99, T-070/99, T-0128/99, T-0132/99, T-0122/99, T- 0178/99, T-090/99, T-010/99, T-025/99, T-072/99, T-016/99, T-013/99 i T-058/99 protiv tuženih Avde Ahmetagića, Edhema Ahmetagića, Akifa Ahmetagića, Mejase Ahmetagić, Suada Ahmetagića, Selima Aličkovića, Merseda Alibašića, Ramiza Aličkovića, Rasima Begovića, Senahida Begovića, Šeherzade Bilajac, Ahme Bošnjakovića, Almira Bristrića, Esada Bristrića, Mesuda Bristrića, Senahida Bristrića, Zahida Bristrića, Nusreta Čolića, Akifa Čolića, Ismeta Čolića, Rame Čolića, Amira Delića, Alije Gibića, Suada Š. Gibića, Ahmeta Hanića, Ahmeta Hanića, Bahrudina Hanića, Hasana Hanića, Huseina Hanića, Muharema Hanića, Amira Hanića, Šefika Hanića, Hatidže Hasanović, Muhameda Hasanovića, Sabahete M. Hećimović, Aziza Hećimovića, Hasana Hećimovića, Hase Hećimovića, Jasmina Hećimovića, Suada Hećimovića, Nijaza Hećimovića, Rajke Hećimović, Sulejmana Hećimovića, Muhameda Herceglije, Džemala Herčića, Vahida Herčića, Rizalije Herčić, Senahida Herčića, Adnana Huseljića, Hasana Huseljića, Bakira I. Huseljića, Miralema Huseljića, Senada Huseljića, Sulje Huseljića, Ahmeda Huskića, Seada E. Huskića, Faruka Huskića, Hamida Huskića, Ibrahima Huskića, Jusufa Huskića, Mejre Huskić, Muhameda Huskića, Nedžada Huskića, Nihada Huskića, Fadila Jašarevića, Hadžiba Klopića, Nazifa Klopića, Safeta Klopića, Edina Kovača, Sejfudina Kovača, Ismeta Krajnovića, MZ Krčevina iz Mionice, Bajre Mešanovića, Hazima Mešanovića, Mevludina Mešanovića, Safeta Mešanovića, Vehida Mešanovića, Mevludina Mujanovića, Senada Mujanovića, Edhema Mujanovića, Nevzete Mujanović, Fahira Mujića, Mehe Mujića, Mirsada Mujića, Nade Nezić, OŠ «Kamberi», Edin Omerčić, Esada Omerčića, Hamida Omerčića, Munevere Omerčić, Mustafe Omerčića, Samida Omerčića, Asima Omića, BahrudinaOmića, Begajete Omić, Edhema Omića, Hazima Omića, Mustafe Omića, Hafize Omić, Hamida Omića, Muje Omića, Nedžada Omića, Vahida Omića, Asime Rabić, Avdage Rabića, Dede Rabića, Džemala Rabića, Samira Rabića, Huseina Rabića, Idriza Rabića, Ćamila M. Rabića, Rasima M. Rabića, Hasana Rabića, Hadžiba Ramića, Asima Sejdića, Envera Sejdića, Nermina Sejdića, Raifa Sejdića, Senahida Sinanovića, Senije Sinanović, Almira Smajlovića, Kemije Topalović, Nermina Unkića, Almira Unkića, Efike E. Unkić, Ismeta Unkića, Rasima Unkića, Tadije Vrdoljak, Amile Vuković, Bege Vukovića, Dževada Vukovića, Fehima Vukovića, Hazima Vukovića, Muhameda Vukovića, Senada Vukovića, Envere A. Zrnić, Fuada Begovića, Osmana Mujića, Mirsada S. Mujića, Samida Mujića, Asima Mujkanovića, Husnije Omerčić, Mevludina Huskića, Seada Omerčića, Nijaza Omića, Hatidže Omerčić, Mirsada Vukovića, Omera Klopića, Vahida Bajramovića, Taliba Bristrića, Nešeta Huseljića, Šeherzade Bilajac, Midhata Begovića i Nihada Hećimovića (u daljem tekstu: tuženi), radi isplate naknade štete.

8. Općinski sud je u novembru 1999. godine predmetne tužbe dostavio tuženim na odgovor. Tuženi su dostavili odgovore u novembru i decembru 1999. godine.

9. U tužbama je između ostalog navedeno da je pravni prednik apelanta PP «Digitel Telekom» Gradačac 11. maja 1990. godine zaključio Ugovor o izgradnji kompletne telefonske mreže na području MZ Mionica i MZ Bukva koju su ove mjesne zajednice sklopile u ime svojih građana. Nakon toga, apelantov pravni prednik je sa DP PTT saobraćaja «Brčko» Brčko i MZ Mionica I, MZ Bukva zaključio «trojni» Ugovor broj 4922/91 o izgradnji automatske telefonske centrale (u daljnjem tekstu: ATC), spojnog puta i prenosnog sistema Gradačac – Mionica I, te mjesnu TT mrežu do telefonske utičnice. Prema predmetnom ugovoru, dogovoreno je da apelant kao izvođač ima pravo da o svom trošku, za svoj račun i na vlastiti rizik, u području izgradnje obezbijedi po vlastitoj procjeni i veće kapacitete ATC, mjesne mreže i prenosnog sistema, te na taj način stvorenu rezervu instaliranih kapaciteta proda trećim licima koja za to pokažu interes. Dakle, apelantov pravni prednik je prodajom preostalih neprodanih telefonskih priključaka vršio povrat uloženog kapitala u društveno PTT preduzeće, a u skladu s tada važećim članom 38. Zakona o osnovama sistema veze («Službeni list SFRJ» broj 41/81). Pored toga, u tužbi je navedeno da je na osnovu pojedinačno zaključenih ugovora i uplate dogovorenih iznosa, izvršeno priključivanje telefonskih pretplatnika. Međutim, na početku 1997. godine tuženi su se uključili u javni automatski saobraćaj putem ATC Mionice I tako što su bez uplate iznosa od 1.600,00 DEM (dinarska protivvrijednost) apelantu prisvojili preostale telefonske priključke iz trojnog ugovora broj 4922/91. S obzirom na navedeno, apelant je tužbama zahtijevao da sud donese presude kojima bi obavezao tužene da mu na ime naknade za priključak na javnu telefonsku mrežu plate iznose od po 1.600,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od dana priključenja tuženih na TT mrežu pa do okončanja isplate.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je Općinski sud u 2000. i 2001. godini donio rješenja kojima je, radi ekonomičnosti postupka i smanjenja troškova, spojio parnične postupke tako da je spojio po dva predmeta u kojima bi se vodio jedan postupak i donijela zajednička presuda.

11. Apelant je u maju 2011. godine precizirao tužbene zahtjeve u odnosu na gotovo svakog tuženog.

12. Prema podacima kojima Ustavni sud raspolaže, a imajući u vidu da u smislu člana 19. stav

5. Pravila Ustavnog suda podnosilac apelacije nije dostavio obavijest o bilo kakvim promjenama pravnog i činjeničnog stanja nakon podnošenja apelacije, predmetni postupci su u vrijeme donošenja ove odluke još u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupaka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je 21. oktobra 1999. godine podnio tužbe Općinskom sudu, ali da do dana podnošenja apelacije nije održano niti jedno ročište. Apelant traži da mu Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelacije od 29. juna 2011. godine Općinski sud je naveo da je primio veliki broj tužbi 21. oktobra 1999. godine, te je radi bolje preglednosti radnji koje su preduzete po tim tužbama, te faze u kojoj se predmeti nalaze u prilogu odgovora na apelaciju Ustavnom sudu dostavio tabelarni pregled po predmetima. Općinski sud je također naveo da, imajući u vidu navedene podatke, nedvojbeno proizlazi da su apelantove apelacije neosnovane, te je predložio da ih Ustavni sud u cijelosti odbije.

15. U odgovoru na apelacije od 21. septembra 2011. godine Općinski sud je između ostalog naveo da je primio ukupno 176 apelantovih tužbi o istom činjeničnom i pravnom pitanju, te da su tri predmeta okončana prekidom postupka, 14 predmeta je okončano donošenjem rješenja o povlačenju tužbe, dok su u tri predmeta donesene meritorne odluke – presude kojima su apelantovi tužbeni zahtjevi odbijeni kao neosnovani. Konačno, Općinski sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o velikom broju istovrsnih predmeta – tužbi (isti tužitelj, ista vrsta spora, radi isplate duga 1.600,00 KM, tužena fizička lica), zbog čega je određeni broj predmeta i stavljen u rad kako bi se vidio krajnji ishod u tim predmetima sa namjerom da potom sve ostale nezavršene predmete stavi u rad [...]. Općinski sud je istakao da su netačni navodi iz apelacije, te da ne postoji kršenje navedenih prava u apelacijama, zbog čega je predložio da Ustavni sud podnesene apelacije u cijelosti odbije kao neosnovane.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

17. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su predmetne apelacije u ovom dijelu dopustive u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije u ovom dijelu ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje «u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog činjenice da Općinski sud u vrijeme podnošenja apelacija, dakle u periodu od 12. novembra 2010. godine do 15. juna 2011. godine, još uvijek nije donio odluke o apelantovim tužbama od 21. oktobra 1999. godine.

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

25. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je apelant 21. oktobra 1999. godine pokrenuo predmetne parnične postupke i da ti postupci, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, još uvijek nisu okončani. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste skoro punih dvanaest godina.

c) Analiza dužine trajanja postupka

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku za naknadu štete. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo utvrditi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim predmetima.

28. Ustavni sud zapaža da Općinski sud u periodu od dvanaest godina od podnošenja tužbi nije preduzeo gotovo nijednu procesnu radnju radi vođenja predmetnih postupaka (izuzev što je dostavio tužbe tuženim na odgovor, te donio rješenja kojima je spojio pojedine parnične postupke). Ukupan period trajanja ovih prvostepenih postupaka, u kojima ni do danas nije zakazano ni jedno pripremno ročište (izuzev u apelacijama AP 4959/10 i AP 4967/10 u kojima je sud rješenjem od 10. januara 2007. godine zakazao pripremno ročište za 9. februar 2007. godine, koje je na apelantov zahtjev odloženo), iznosi skoro punih dvanaest godina. Ustavni sud smatra da za ovako dugo trajanje postupaka u predmetima, koji se ne mogu okarkterisati kao naročito složeni, nije ponuđeno valjano i objektivno opravdanje, a naročito ako se ima u vidu značaj koji ovaj postupak ima za apelanta. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju pravdao velikim brojem istovrsnih predmeta - tužbi. Međutim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je ponudio Općinski sud ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za evidentnu neaktivnost suda u periodu od skoro dvanaest godina od podnošenja tužbi. Također, iz ovakvog odgovora Općinskog suda ne može se naslutiti ni kakve se mjere preduzimaju na rješavanju predmeta u razumnom roku u skladu sa zahtjevima Evropske konvencije.

29. Ustavni sud preopterećenost sudstva, na koju se pozvao Općinski sud, generalno, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice Evropske konvencije, kako je već rečeno, dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25- 32; vidi odluke Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25. i broj AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). U konkretnim predmetima Općinski sud nije obrazložio da li je preduzeo konkretne mjere s ciljem da ubrza rješavanje ovih predmeta, u kojima su zakonom propisani rokovi postupanja, čak iz prve faze postupka, odavno istekli. Stoga, Ustavni sud ne može prihvatiti općenit navod o velikom broju predmeta - tužbi, a da pri tom ne uoči namjeru i konkretan rad nadležnog organa u rješavanju navedenih problema.

30. Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi eventualan apelantov doprinos ukupnoj dužini predmetnih postupaka, čak i kad se uzme u obzir da je u dva predmeta apelant tražio odlaganje pripremnog ročišta, budući da to nije u značajnoj mjeri uticalo na suštinsku odgovornost Općinskog suda za nepostupanje i nedonošenje odluke po apelantovim tužbama u periodu od skoro 12 godina.

31. S obzirom na činjenicu da Općinski sud kao nadležan prvostepeni sud u periodu od skoro punih 12 godina nije zakazao ni jedno pripremno ročište s ciljem da donese odluke o tužbama za naknadu štete, a imajući u vidu provedenu analizu postupka, za takvo dugo trajanje postupaka odgovornost se u potpunosti može pripisati Općinskom sudu. Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Kompenzacija

32. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

33. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM. Imajući u vidu da su navedeni postupci trajali skoro dvanaest godina, apelantu se određuje jednokratna naknada u visini od ukupno 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada, nezavisno od činjenice da je apelant tužbu podnio prije skoro punih 12 godina, Općinski sud još uvijek nije u konkretnoj pravnoj stvari zakazao pripremno ročište, a za takvo postupanje nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-4897/10 («DIGITEL TELEKOM Company» d.o.o… | Sudska praksa | Aktio