Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3143/08 (B. B.)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Prekid postupka
  • Naknada štete
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3143/08

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3143/08, rješavajući apelaciju Branka Banovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2, alineja 1. i 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Branka Banovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 000070 08 P.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Branku Banoviću, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav

5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Banovića, podnesena protiv Presude Okružnog suda broj 015-0-U-08-000 058 od 15. septembra 2008. godine, Rješenja Ministarstva pravde Republike Srpske broj 08.03/693-507/07 od 20. maja 2008. godine i Zaključka Pravobranilaštva Republike Srpske broj UN.10/06 od 15. februara 2007. godine, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Branko Banović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, koga zastupa Milenko Radović, advokat iz Foče, podnio je 8. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka pred Osnovnim suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), te protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-U-08-000 058 od 15. septembra 2008. godine, Rješenja Ministarstva pravde Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 08.03/693-507/07 od 20. maja 2008. godine i Zaključka Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) broj UN.10/06 od 15. februara 2007. godine. Apelant je 15. augusta 2011. godine dopunio apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, te Pravobranilaštva i Ministarstva zatraženo je 26. januara 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju. Ustavni sud je 27. jula 2011. godine od Osnovnog suda zatražio također da dostavi odgovor na apelaciju, kao i spis predmeta.

3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. februara 2009. godine, Pravobranilaštvo 11. februara 2009. godine, a Ministarstvo pravde 12. februara 2009. godine. Osnovni sud je 5. augusta 2011. godine dostavio spis predmeta.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je 17. februara 2009. godine dostavio apelantu odgovore na apelaciju Okružnog suda, Ministarstva i Pravobranilaštva. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 25. augusta 1997. godine podnio Osnovnom sudu tužbu protiv Republike Srpske

– Ministarstva odbrane Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete zbog teškog invaliditeta.

7. Osnovni sud je 22. septembra 2005. godine vratio apelantu tužbu da je uredi u skladu sa članom 53. Zakona o parničnom postupku RS-a (u daljnjem postupku: ZPP RS), što je apelant učinio 30. septembra 2005. godine.

8. Nakon toga, Pravobranilaštvo RS-a je 14. novembra 2005. godine Osnovnom sudu dostavilo odgovor na tužbu, u kome se pozvalo na član 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je propisano da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od dana kada je oštećeni doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.

9. Zatim, Osnovni sud je donio Rješenje broj P-138/97 od 30. novembra 2005. godine, kojim je predmet ustupio Pravobranilaštvu na nadležni postupak u skladu sa Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o ostvarivanju prava).

10. U skladu s navedenim Zakonom o ostvarivanju prava, Pravobranilaštvo je 5. februara 2007. godine provelo postupak, stranke su odbile da zaključe vansudsko poravnanje, pa je Pravobranilaštvo RS-Sjedište zamjenika Foča donijelo Zaključak broj UN.10/06 od 15. februara 2007. godine kojim je postupak obustavljen.

11. Na navedeni zaključak apelant se blagovremeno žalio, pa je Ministarstvo pravde Rješenjem broj 08.03/693-507/07 od 20. maja 2008. godine apelantov prigovor odbilo kao neosnovan. U obrazloženju navedenog rješenja nadležni organ je naveo da je Pravobranilaštvo RS-a postupilo zakonito, nudeći apelantu poravnanje i naknadu štete u visini propisanoj članom 17. navedenog zakona i na način propisan u članu 20. tog zakona, u vezi s članom 21. Zakona o ostvarivanju prava. Kako je nadležni organ zaključio, apelant je odbio poravnanje nezadovoljan visinom naknade i načinom izmirenja štete, pa je apelantov prigovor odbijen.

12. Presudom Okružnog suda broj 015-0-U-08-000 058 od 15. septembra 2008. godine apelantova tužba u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva pravde broj 08.03/693-507/07 od 20. maja 2008. godine je odbijena. Kako je naveo Okružni sud, tužena strana je u osporavanom aktu pravilno zaključila da je Pravobranilaštvo RS-a, kao nadležni organ, u potpunosti postupilo po odredbama Zakona o ostvarivanju prava. S obzirom na činjenicu da je odredbom člana 17. navedenog zakona utvrđena visina naknade nematerijalne štete, a članom 21. istog zakona da se naknada ratne štete vrši isplatom obveznica Republike Srpske, onda je tužena strana po prigovoru mogla samo da ispituje da li je Pravobranilaštvo RS-a u potpunosti primijenilo navedene odredbe zakona.

13. Nakon toga, aktom Un-10/06 i Un-38/06 od 13. oktobra 2008. godine Pravobranilaštvo RS je vratilo predmet Osnovnom sudu radi okončanja postupka.

14. I konačno, Rješenjem Osnovnog suda broj 94 0 P 000070 08 P od 11. decembra 2008. godine utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a na saglasan prijedlog parničnih stranaka. U obrazloženju rješenja je navedeno da će se postupak nastaviti kada sud nađe da više ne postoji razlog da se čeka, te da su ispunjeni zakonski uvjeti za nastavak postupka ili kada sud, na prijedlog stranke, pozove da se postupak nastavi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant se žali da mu je zbog dužine postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi s pravom na pravično suđenje. Apelant smatra da je primjena Zakona o ostvarivanju prava nezakonita i da narušava princip proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava pojedinca. Osnovni razlog ovakvog apelantovog mišljenja, kako se navodi u apelaciji, je u tome što navedeni zakon reguliše obaveze Republike Srpske da na ime naknade šteta izdaje obveznice građanima koji su ostvarili pravo na naknadu štete na rok od 25 godina. Apelant smatra da odluka suda nije donesena ni nakon osam godina, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak u odnosu na razuman rok odlučivanja, kao i na pristup sudu. S obzirom da je izvjesnom broju lica isplaćena materijalna i nematerijalna šteta prema navedenom zakonu, Pravobranilaštvo je apelanta dovelo u diskriminacijski položaj nudeći mu nekakav simboličan iznos, zbog čega mu je povrijeđeno i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi s pravom na pravično suđenje.

16. Apelant je tražio da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi povredu njegovih navedenih ustavnih prava i naložiti Vladi Republike Srpske da mu isplati naknadu za materijalnu i nematerijalnu štetu u visini od 1.500,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

17. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje u cjelini kod razloga datih u obrazloženju navedene presude i da smatra da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na koja se žali.

18. Ministarstvo također navodi da ostaje u cjelini kod razloga datih u obrazloženju navedenog rješenja, predlažući da se apelacija odbije.

19. Pravobranilaštvo je u odgovoru na apelaciju osporilo apelantove navode, smatrajući da nisu povrijeđena njegova ustavna prava. Kako se navodi u odgovoru na apelaciju, ograničenja koja je navodno postavio Zakon o ostvarivanju naknade nisu dovela u pitanje suštinsko ostvarenje prava na naknadu štete licima koja imaju pravo na naknadu, pa tako ni apelantu, s obzirom da navedenim zakonom ova prava nisu ničim uvjetovana niti limitirana, tako da se ne može steći utisak da je zakon donesen s ciljem da se izbjegnu obaveze koje Republika Srpska ima po ovom osnovu. Pravobranilaštvo RS-a navodi i zaključak iz Odluke Ustavnog sud broj 1257/05 od 12. septembra 2006. godine da važan cilj donošenja predmetnog zakona jeste i obezbjeđenje jednakog načina utvrđivanja štete i njene visine svima onima kojima je u spornom periodu šteta pričinjena, kako bi im se obezbjedila jednaka prava i tako garantovao veći stepen pravne sigurnosti. Najzad, trajanje postupka pred Pravobranilaštvom od jedne godine i dva mjeseca, imajući u vidu objektivne okolnosti (po ovom osnovu stiglo više od 3.500 predmeta te imajući u vidu obavljanje ostalih poslova iz nadležnosti Pravobranilaštva), ne može se smatrati povredom prava na pravično suđenje u odnosu na razuman rok odlučivanja. Na osnovu svega, evidentno je da nije bilo povrede prava na pravičan postupak, prava na imovinu i zabranu diskriminacije, zbog čega apelant predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o parničnom postupku («Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

21. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 70.

(1) Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.

(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud ce poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

Član 378.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; 2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici;

3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravomoćno odluči o zabrani rada;

4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;

5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;

6) kad je to drugim zakonom određeno.

22. Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 103/05):

Član 1.

Ovim zakonom se uređuju postupak, uvjeti, kriteriji i način naknade štete licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i licima po čijim zahtjevima nije pravosnažno okončan postupak za naknadu štete, […], u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine.

Član 4.

Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom u predmetima koji nisu pravosnažno okončani provodi se putem vansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) kod Pravobranilaštva Republike Srpske.

Član 5.

Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju se mjerodavnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona. Pod ratnom štetom u ovom slučaju podrazumijeva se materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.

Član 9.

Ukoliko mjerodavno tijelo iz člana 4. ovog zakona zaključi da je zahtjev osobe utemeljen ponudiće joj poravnanje.

Podnositelj zahtjeva dužan je izjasniti se o poravnanju u roku od 5 dana.

Član 10 Mjerodavno tijelo iz člana 4. ovog zakona će donijeti rješenje ukoliko cijeni da je zahtjev neutemeljen, odnosno donijeće zaključak o obustavi postupka ukoliko podnositelj zahtjeva ne prihvata poravnanje.

Član 19 Naknada ratne štete u smislu ovog zakona vrši se emisijom obveznica Republike Srpske, u skladu sa odredbama zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 63/04) VI.Dopustivost

23. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

a) Dopustivost u odnosu na odluku u vansudskom poravnanju

25. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama koje su donesene u postupku vansudskog poravnanja po njegovom zahtjevu za naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi s pravom na pravično suđenje.

26. Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

27. Prema prethodno iznesenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju apelant se žali da su mu odlukama koje su donesene u postupku vansudskog poravnanja, koji je vođen u skladu sa Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete i koji je okončan Presudom Okružnog suda broj 015-0-U-08-000 058 od 15. septembra 2008. godine, povrijeđena navedena prava. Međutim, iz spisa dostavljenog Ustavnom sudu slijedi da je Pravobranilaštvo 13. oktobra 2008. godine ponovo dostavilo predmet Osnovnom sudu, uz obrazloženje da je stav Okružnog suda da se predmeti dostavljaju osnovnim sudovima radi okončanja postupka po tužbama. Dakle, iz navedenog slijedi da predmetni postupak u vezi s apelantovom tužbom radi naknade štete nije okončan, odnosno da je predmet ponovo zaprimljen i da je sud poduzimao procesne radnje (rješenje o prekidu postupka). S tim u vezi apelant ima mogućnost da navode o povredama ovih prava iznese u toku postupka pred redovnim sudom i da mogućnost nadležnom sudu da se o njima izjasni i odluči.

28. Imajući u vidu navedeno, apelacija je u ovom dijelu, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, preuranjena.

b) Dopustivost u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku

29. Apelant se Ustavnom sudu obratio i zbog činjenice da postupak po njegovoj tužbi za naknadu štete koju je podnio 25. augusta 1997. godine nerazumno dugo traje, odnosno da u njegovom slučaju nije u „razumnom roku“ donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga, Ustavni sud predmetnu apelaciju smatra dopustivom iako nije okončan postupak u apelantovoj tužbi radi naknade štete. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

32. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke povodom njihove tužbe, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Pravo na pravično suđenje

33. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

35. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

36. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

37. Apelant je 25. augusta 1997. godine pokrenuo parnični postupak protiv tužene. Osnovni sud je 30. novembra 2005. godine predmet ustupio Pravobranilaštvu na postupak vansudskog poravnanja koji je okončan donošenjem presude Okružnog suda od 15. septembra 2008. godine, nakon čega je Pravobranilaštvo 13. oktobra 2008. godine dostavilo predmet Osnovnom sudu koji je na apelantov prijedlog 11. decembra 2008. godine donio rješenje o prekidu postupka i kojim je odredio da će se postupak nastaviti po prijedlogu stranaka. Imajući u vidu navode iz apelacije, tj. da se apelant žali na dužinu postupka prije ustupanja predmeta Pravobranilaštvu i pred Pravobranilaštvom, kao i činjenicu da je do prekida postupka došlo na apelantov prijedlog, Ustavni sud će uzeti u obzir trajanje postupka do prekida postupka, koje u konkretnom slučaju iznosi više od jedanaest godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

38. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je apelant pokrenuo protiv tuženog radi naknade materijalne i nematerijalne štete zbog teškog invaliditeta nastalog u toku ratnih dejstava. Po mišljenju Ustavnog suda ovaj predmet se može smatrati relativno složenim.

39. U odnosu na apelantov doprinos Ustavni sud nalazi da je, nakon što mu je naloženo da uredi tužbu, apelant traženo izvršio u ostavljenom roku, odnosno da nije vidljivo da je poduzimao radnje, niti koristio metode kojim bi odugovlačio postupak u periodu koji Ustavni sud ispituje.

40. U vezi s doprinosom Osnovnog suda i Pravobranilaštva, Ustavni sud uočava da je Osnovni sud od podnošenja tužbe prvu radnju poduzeo (naložio uređenje tužbe) nakon osam godina, te da je nakon što je stupio na snagu Zakon o ostvarivanju prava, predmet ustupio Pravobranilaštvu, koje je tek nakon godinu i dva mjeseca održalo ročište i donijelo odluku (5. februara 2007. godine), iako je u smislu člana 6. tog zakona rok za konačno odlučivanje po svim zahtjevima 30. juni 2006. godine, te da je nakon toga Ministarstvo svoju odluku donijelo u roku od godinu i tri mjeseca, Okružni sud u roku od oko tri mjeseca. Kako postupak vansudskog poravnanja nije uspio, Pravobranilaštvo je predmet vratilo Osnovnom sudu koji je, na prijedlog apelanta sa kojim se saglasio tuženi, rješenjem konstatirao da se postupak prekida na suglasan prijedlog parničnih stranaka.

41. Ustavni sud svakako ima u vidu da je Zakon o ostvarivanju prava donesen s ciljem da se rasterete sudovi od mnogobrojnih predmeta s tužbenim zahtjevima koji se temelje na istom ili sličnom činjeničnom i pravnom osnovu, odnosno efikasnijem radu redovnih sudova opterećenih velikim brojem nezavršenih predmeta, ali to ne znači da i Pravobranilaštvo kao organ javne vlasti nije u obavezi da poduzima radnje u razumnim rokovima. Ustavni sud nalazi da Osnovni sud, osim dostave spisa predmeta, u odgovoru na apelaciju nije dao niti jedan razlog koji bi se mogao smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka naknade štete, izuzev propratnog akta kojim je Ustavnom sudu samo dostavio predmet. Pravobranilaštvo je istaklo da se trajanje postupka pred Pravobranilaštvom od jedne godine i dva mjeseca, imajući u vidu objektivne okolnosti, ne može smatrati povredom prava na donošenje odluke u razumnom roku.

42. Imajući u vidu prethodnu analizu, odnosno prvenstveno činjenicu da je postupak u periodu koji Ustavni sud ispituje trajao više od jedanaest godina, te podržavajući sopstvenu praksu u ovoj vrsti predmeta (vidi odluku o dopustivosti i meritumu AP 3142/08 od 12. oktobra 2011. godine), Ustavni sud smatra da se dužina trajanja predmetnog postupka u odlučujućem dijelu može pripisati Osnovnom sudu koji je tek nakon više od osam godina tužbu dostavio tuženom na odgovor, te jednim dijelom Pravobranilaštvu. Ustavni sud još jednom napominje da je predmetni postupak prekinut na saglasni prijedlog parničnih stranaka, te stoga Ustavni sud nije ispitivao dužinu trajanja postupka od datuma prekida. Osim toga, Ustavni sud smatra da ne treba davati nalog sudu za nastavak postupka, jer je, kako je već rečeno, do prekida došlo na prijedlog apelanta, s kojim se tuženi složio, te je na parničnim strankama da poduzmu odgovarajuće aktivnosti oko nastavka ovog postupka.

43. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

44. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja garantiranih ljudskih prava i sloboda.

45. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 1.500 KM zbog trajanja postupka naknade štete. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak trajao više od jedanaest godina, apelantu se određuje naknada u visini 1.500,00 KM, s obzirom da je apelant u apelaciji zahtijevao da mu se na ime naknade nematerijalne štete dosudi iznos od 1.500,00 KM, te imajući u vidu odredbe člana 32. Pravila Ustavnog suda prema kojima je Ustavni sud vezan za navode iznesene u apelaciji. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se trajanje postupka u predmetu naknade štete u periodu od više od jedanaest godina u odlučujućem dijelu može pripisati Osnovnom sudu koji je tek nakon gotovo osam godina tužbu dostavio na odgovor, te jednim dijelom Pravobranilaštvu i kada oni nisu dali razumno i objektivno opravdanje za svoje postupanje.

47. Također, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u dijelu u kojem se apelant žali na odluke organa uprave i suda u postupku vansudskog poravnanja preuranjena.

48. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-3143/08 (B. B.) | Sudska praksa | Aktio