Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-450/09 (Z. B.)

Odluka donesena 25. 10. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-450/09

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 450/09, rješavajući apelaciju Zilhe Bunić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zilhe Bunić.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka po žalbi, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-417/03 od 16.

marta 2009. godine.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Zilhi Bunić, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Zilha Bunić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bužima, koju zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela 13. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po žalbi koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-417/03 od 16. marta 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kanatonalnog suda je zatraženo 25. maja 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. maja 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 24. septembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-266/00 od 22. januara 2003. godine obavezan je tuženi „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici i Z.D. kao tužiocima isplati iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. decembra 1992. godine do konačne isplate. Istom presudom obavezan je tuženi da apelantici i Z.D. isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.491,00 KM.

7. Tuženi je izjavio žalbu na navedenu presudu koja je dostavljena Kantonalnom sudu 9. maja 2003. godine.

8. Dopisom od 10. juna 2004. godine Kantonalni sud je zatražio od Općinskog suda otklanjanje određenih nepravilnosti u spisu (original punomoći za zastupanje Z.D. i odlučenje o zahtjevu apelantice i Z.D. o povlačenju tužbe u odnosu na Općinu Velika Kladuša).

9. Općinski sud je 22. decembra 2005. godine ponovo dostavio spis Kantonalnom sudu.

10. Apelantica se tokom 2007. godine obraćala instituciji Ombudsmena FbiH, koja je od Kantonalnog suda zatražila informaciju o toku postupka. Kantonalni sud je 25. juna 2007. godine izvijestio instituciju Ombudsmena FBiH da je apelanticin predmet na 64. mjestu redoslijeda rješavanja kod sudije izvjestioca, te da će predmet za tri do četiri mjeseca biti uzet u rad.

11. Apelantica se ponovo 15. januara 2009. godine obratila instituciji Ombudsmana FBiH, te zatražila da ova institucija urgira okončanje postupka pred Kantonalnim sudom.

12. Kantonalni sud je 3. februara 2009. godine donio rješenje o zakazivanju rasprave za 2. mart 2009. godine.

13. Apelantica i Z.D. 26. februara 2009. godine zatražili su odgađanje ročišta zbog toga što se 1. mart prenosi na naredni radni dan, te tražili izjašnjenje da li će se rasprava zakazana za 2. omart 2009. godine održati ili ne.

14. Kantonalni sud je 27. februara 2009. godine donio rješenje o zakazivanju rasprave za 16. mart 2009. godine.

15. Iz zapisnika Kantonalnog suda od 16. marta 2009. godine slijedi da je Kantonalni sud donio rješenje kojim je odredio da se rasprava neće održati u skladu sa članom 218. stav 2. Zakona o parničnom postupku (slučaj kada žalilac ne dođe na raspravu).

16. Kantonalni sud je donio Presudu broj GŽ-417/03 od 16. marta 2009. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je tuženi 15. aprila 2003. izjavio žalbu, da je ona 21. juna 2007. godine instituciji Ombudsmena FBiH podnijela žalbu radi zaštite ljudskih prava, da ju je Kantonalni sud obavijestio 22. juna 2007. godine da će se predmet okončati za tri do četiri mjeseca, te da je, budući da postupak nije okončan, ponovo podnijela žalbu instituciji Ombudsmena FBiH 17. januara 2009. godine. Apelantica ističe da postupak po žalbi traje gotovo šest godina zbog čega joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 900,00 KM zbog toga što odluka nije donesena u razumnom roku. Apelantica je uz apelaciju dostavila kopiju prepiske u vezi sa urgiranjem kod institucije Ombudsmena FBiH.

b) Odgovor na apelaciju

18. Kantonalni sud u izjašnjenju na apelaciju nije se očitovao u pogledu kršenja prava na suđenje u razumnom roku, nego je dostavio presudu kojom je odlučio o žalbi i dokumentaciju u vezi sa preduzetim radnjama u postupku.

V. Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. (2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 218.

[...].

(2) Ako sa rasprave izostane žalitelj, rasprava se neće održati, a odluka će se donijeti na osnovu navoda žalbe i odgovora na žalbu.

[...].

VI. Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku po žalbi pred Kantonalnim sudom koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Presudom Kantonalnog suda broj Gž-417/03 od 16. marta 2009. godine. Iako je podnesena prije nego što je donesena odluka po žalbi, odnosno prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

24. Apelantica se žali da joj zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.(...)

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

28. Iz dokumentacije je vidljivo da je žalba tuženog dostavljena Kantonalnom sudu 9. maja 2003. godine o kojoj je Kantonalni sud odlučio presudom od 16. marta 2009. godine. Dakle, postupak po žalbi trajao je pet godina i deset mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

29. Ustavni sud uočava da, iako je bila zakazana rasprava u postupku, Kantonalni sud nije održao raspravu, jer je tuženi (žalitelj) izostao. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je odluka Kantonalnog suda donesena samo na osnovu navoda iz žalbe, tj. da nije proveden niti jedan dokaz. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da se radilo o jednostavnom postupku, tj. da složenost predmeta nema utjecaja na njegovu dužinu.

30. Vezano za apelanticin doprinos, Ustavni sud nalazi da je apelantica u dva navrata tražila od institucije Ombudsmena FBiH da urgira postupanje Kantonalnog suda, čime je pokušavala utjecati na okončanje postupka. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da nema apelanticinog doprinosa dužini trajanja predmetnog postupka.

31. U odnosu na doprinos Kantonalnog suda, Ustavni sud uočava da je Kantonalni sud, nakon više od godinu dana od dana kada mu je žalba dostavljena, zatražio od Općinskog suda otklanjanje nedostataka u spisu, te da je nakon jedne i po godine Općinski sud spis dostavio ponovo Kantonalnom sudu, koji je tek nakon tri godine i dva mjeseca zakazao raspravu, odnosno donio presudu nakon tri godine i tri mjeseca. Ustavni sud, dalje, nalazi da je Kantonalni sud po žalbi ispitivao prvostepenu presudu u sjednici vijeća, dakle, bez provođenja bilo kakvih dokaza, odnosno bez održavanja usmene rasprave, a da je presuda donesena nakon pet godina i deset mjeseci. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju uopće se nije očitovao o apelanticinim navodima, tj. nije ponudio ništa na osnovu čega bi se moglo zaključiti da postoji opravdanje za ovako dugo trajanje postupka po apelanticinoj žalbi. Imajući u vidu navedeno i da postoji odgovornost i prvostepenog suda (i zbog nedostataka u spisu i zbog trajanja uklanjanja tih nedostataka) u toku postupka po žalbi, Ustavni sud zaključuje da nema nikakvog opravdanja za činjenicu da je Kantonalni sud donio presudu po žalbi nakon pet godina i deset mjeseci u nimalo složenom predmetu, tj. u jednostavnom predmetu, pogotovo što nema doprinosa i samim tim ni odgovornosti apelanta, te kada taj sud nije naveo razloge za ovakvo postupanje.

32. U skladu sa navedenim i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

33. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

34. Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 900,00 KM zbog nedonošenja odluke po žalbi u postupku naplate novčanog potraživanja. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu da je postupak po žalbi trajao pet godina i deset mjeseci, apelantici se određuje naknada od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Pravo na imovinu

35. S obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom trajao pet godina i deset mjeseci i za koji je Ustavni sud konstatirao da nije složen, pogotovo što taj sud nije naveo razloge za ovakvo postupanje, odnosno ovako dugo trajanje postupka.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-450/09 (Z. B.) | Sudska praksa | Aktio