Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-142/10 (R. T.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-142/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 142/10, rješavajući apelaciju Radenka Topića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radenka Topića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 001481 09 Uz od 28. oktobra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Radenko Topić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čelinca, podnio je 11. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 001481 09 Uz od 28. oktobra 2009. godine.

2. Okružni sud je 28. oktobra 2009. godine donio rješenje broj 11 0 U 001481 09 Uz kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske.

3. Apelant je 1. juna 2009. godine Okružnom sudu podnio zahtjev za zaštitu sloboda i i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske, a zbog nezakonitih radnji direktora policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MUP), „i to zbog neodlučivanja prvenstveno po apelantovom zahtjevu od 22. aprila 2009. godine za oglašavanje ništavim ili ponaljanje postupka vezanog za decertifikaciju odnosno prestanak radnog odnosa apelanta u MUP-u, u vezi sa sprovođenjem odluke Ustavnog suda Republike Srpske broj U-41/08 od 1. aprila 2009. godine o utvrđivanju da određene odredbe Pravilnika o certifikaciji radmika i decertifikaciji ovlaštenih službenih lica MUP, broj K/B-1517/03 od 9. aprila 2003. godine, u vrijeme važenja nisu bile u saglasnosti sa Ustavom i zakonom, a i da određene odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama tog Pravilnika, broj K/B-2697-7/05 od 22. novembra 2005. godine nisu u saglasnosti sa ustavomi zakonom, kao i zbog neodlučivanja po zahtjevu apelanta od 30. aprila 2009. godine za pristup informacijama“.

4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je „odredbom člana 55. Zakona o upravnom sporu (u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da se zaštita sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Republike Srpske osigurava i u slučaju ako su te slobode ili prava povrijeđeni radnjom službenog lica i republičkom organu uprave i republičkoj upravnoj organizaciji, organima jednice lokalne samouprave, odnosno odgovornog lica u preduzeću, ustanovi ili drugom pravnom licu, koja vrše javna ovlašćenja, a kojom se protivno Ustavu Republike Srpske, neposredno sprečava ili ograničava određenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava, a što znači da se pod takvom radnjom podrazumjeva i nečinjenje, to jest propuštanje službenog odnosno odgovornog lica da izvrši radnju kojuje po propisu dužan izvršiti“. Takođe, da je odredbom člana 57. stav 1. ZUS predviđeno da se zahtjev zbog nezakonite radnje može podnijeti sve dok radnja traje. Okružni sud je naveo da je direktor policije MUP-a donio rješenje broj 04/2-127,1-4197/09 od 9. jula 2009. godine kojim su u stavu 1. dispozitiva oglašena ništavim rješenja broj 04/2-126-131/08 od 10. jula 2008. godine o prestanku radnog odnosa apelantu, odluka Komisije za provođenje postupka certifikacije i decertifikacije ovlaštenih službenih lica MUP-a broj S/M-111-55/08 od 2. juna 2008. godine i rješenje direktora policije broj 04/2-111-55-1/08 od 24. juna 2008. godine o odbijanju prigovora na odluku te komisije; stavom 2. dispozitiva rješenja apelant je raspoređen na poslove i zadatke inspektora kriminalističke policije, a stavom 3. dispozitiva rješenja apelantu je utvrđen koeficijent za platu. Okružni sud je istakao da je direktor policije postupio pa apelantovom zahtjevu za oglašavanje ništavim pomenutih rješenja odnosno ponavljanje postupka. Okružni sud je naveo da je aktom Uprave za kadrovske poslove MUP od 24. jula 2009. godine apelant obaviješten da rješenja o rasporedu M.I. i S.V, MUP može dostaviti samo na zahtjev suda u skladu sa članom 17. Zakona o zaštiti ličnih podataka („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 49/06) i u skladu sa članom 1. Zakona o slobodi pristupa informacijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 20/01), te da je apelantu u prilogu dopisa dostavljen akt Jedinice za profesionalne standarde MUP od 23. jula 2009. godine kojim su mu dostavljeni ostali podaci koje je tražio zahtjevom za pristup informacijama. Obzirom na navedeno Okružni sud je zaključio da nema povreda slobode i prava apelanta, zajamčenih Ustavom Republike Srpske. Najzad, Okružni sud je naveo da ostali apelantovi navodi koje je istakao u svom dopisu od 2. oktobra 2009. godine, kojim je ostao kod svog zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske, takođe ne predstavljaju povredu njegovih sloboda i prava za koja nije obezbjeđena druga sudska zaštita, jer zaštitu tih prava apelant može tražiti u radnom sporu pred redovnim sudom. U pogledu apelantovog zahtjeva za isplatu troškova odbrane u disciplinskom postupku, Okružni sud je naveo da zaštitu tog prava, apelant može ostvariti u parničnom postupku pred redovnim sudom.

5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Okružnog suda, broj 11 0 U 001481 09 Uz od 28. oktobra 2009. godine kojim je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske. Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku odlučivalo samo o ispunenosti zakonskih uslova za zaštitu apelantovih sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske, odnosno da li su ta prava i slobode povrijeđena radnjama službenog odnosno odgovornog lica označenog u apelantovom zahtjevu. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojima je odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama zaštićenim članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nego o ispunjenosti zakonskih uslova za zaštitu sloboda i prava zaštićenih Ustavom Republike Srpske, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6.stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-142/10 (R. T.) | Sudska praksa | Aktio