Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1624/11 (D. C.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1624/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP-1624/11, rješavajući apelaciju Dušana Crevara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Crevara podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 001478 10 U od 8. februara 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Crevar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, Republika Srbija, podnio je 2. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 001478 10 U od 8. februar 2011. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 U 001478 10 U od 8. februara 2011. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv akta Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-Sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 11/2-23-704-UP-2/05 od 4. decembra 2006. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je apelant akt Ministarstva koji osporava primio 15. decembra 2006. godine, a da je tužbu Kantonalnom sudu podnio 27. januara 2010. godine. Kantonalni sud je ukazao da je rok za podnošenje tužbe 30 dana od dana dostave upravnog akta stranci koja podnosi tužbu, pa proizlazi da je posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio 15. januar 2007. godine. Na temelju navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je apelantu protekao rok za podnošenje tužbe, zbog čega je tužba odbijena.

3. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e), f), k) i m) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1, Protokola beoj 1 uz Europksu konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 U 001478 10 U od 8. februara 2011. godine odbijena je tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. Dakle, osporenom odlukom nije meritorno odlučeno o tužbenom zathevu apelanata, nego je samo konstatovano da je apelant podnio tužbu nakon proteka prekluzivnog roka

7. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantove tužbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti tužbu u zakonom propisanom roku, tj. iscrpiti pravne lijekove. Ustavni sud zaključuje da apelant propustom da podnese tužbu u zakonom propisanom roku nije efektivno iscrpio pravne lijekove zbog čega redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati. Samim tim, apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1624/11 (D. C.) | Sudska praksa | Aktio