Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1637/11 (Federalno ministarstvo financija, F. P.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1637/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP-1637/11, rješavajući apelaciju Federalnog ministarstva financija, Financijske Policije na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federalnog ministarstva financija, Financijske Policije podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 018509 10 Gž od 11. februara 2011. godine i presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 018509 09 P od 7. maja 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Federalno ministarstvo financija, Financijska Policija (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Enisa Kafedžić, zaposlenica kod apelanta, podnio je 7. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 018509 10 Gž od 11. februara 2011. godine i presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 018509 09 P od 7. maja 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 018509 09 P od 7. maja 2010. godine usvojen je tužbeni zahtjev D.S. (u daljnjem tekstu: tužitelj) i obavezan je apelant da tužitelju na ime naknade plaće, jednokratne novčane naknade povodom državnih i vjerskih praznika i regresa isplati iznos bliže označen u navedenoj presudi, te da u tužiteljevo ime izvrši uplatu pripadajućih doprinosa PIO/MIO u Kantonalnu administrativnu službu Travnik.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 P 018509 10 Gž od 11. februara 2011. godine odbačena je kao nedopuštena žalba koju je apelant podnio protiv presude Općinskog suda broj 51 0 P 018509 09 P od 7. maja 2010. godine i prvostepena presuda je potvrđena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na pripremno ročište u navedenom postupku kao zastupnik apelanta pristupila punomoćnica Enisa Kafedžić kojoj je punomoć za zastupanje u sporu izdao Glavni inspektor Zufer Dervišević čiji je potpis ovjeren pečatom Financijske policije, Glavni inspektorat, Središnji ured Sarajevo. Tokom postupka tužitelj je prigovorio da takva punomoć nije validna, odnosno da je za postupanje u sporu ovlaštenje mogao dati samo ministar. Kantonalni sud je, postupajući po prigovoru tužitelja utvrdio da je i žalbu protiv prvostepene presude potpisao Glavni inspektor čiji je potpis ovjeren pečatom Financijske policije, Glavnog inspektorata, Središnji ured Sarajevo, dakle lice koje nije ovlašteno za podnošenje žalbe. Kantonalni sud je ukazao na odredbu člana 213. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06) u kojoj je propisano da žalba nije dopuštena ukoliko je podnesena od lica koje nije ovlašteno za podnošenje žalbe, zbog čega je apelantova žalba odbačena.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pristup sudu iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 P 018509 10 Gž od 11. februara 2011. godine odbačena je žalba koju je apelant podnio protiv prvostepene presude, zbog toga što je Kantonalni sud utvrdio da je žalbu podnijelo lice koje nije ovlašteno ua podnošenje žalbe. Dakle, osporenom odlukom nije meritorno odlučeno o apelantovoj žalbi, nego je samo konstatovano da je žalbu podnijelo lice koje nije ovlašteno za podnošenje žalbe.

8. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, za apelanta je žalbu moralo podnijeti lice koje je ovlašteno za podnošenje žalbe, tj. apelant je morao iscrpiti pravne lijekove. Ustavni sud zaključuje da apelant u konkretnom postupku nije efektivno iscrpio pravne lijekove zbog čega redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati. Samim tim, apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1637/11 (Federalno ministarstvo financija… | Sudska praksa | Aktio