Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1640/11 (D. T.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1640/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

stavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP-1640/11, rješavajući apelaciju Dragana Tošića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Tošića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Pr 006975 11 Pžp 2 od 7. marta 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 006975 10 Pr od 29. novembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Tošić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Rade Ćulibrk, advokat iz Banja Luke, podnio je 7. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 Pr 006975 11 Pžp 2 od 7. marta 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 Pr 006975 10 Pr od 29. novembra 2010. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 Pr 006975 10 Pr od 29. novembra 2010. godine odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 Pr 006975 10 Pr od 13. maja 2010. godine kojim je apelant oglašen odgovornim za prekršaje iz čl. 8., 11. i 12. Zakona o javnom redu i miru i za koje mu je izrečena novčana kazna.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 78 0 Pr 006975 11 Pžp 2 od 7. marta 2011. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja Osnovnog suda broj 78 0 Pr 006975 10 Pr od 29. novembra 2010. godine i prvostepeno rješenje je potvrđeno. U obrazloženju rješenja Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud donio pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku, da je dao valjano obrazloženje za svoj stav, pa apelantovim žalbenim navodima nije bilo muguće udovoljiti.

4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1,. Europske konvenicje za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja Okružnog i Osnovnog suda, kojima je odbijen njegov prijedlog za ponavljanje postupka. Stoga, Ustavni sud treba da pruži odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno odredbom člana 6. stav 1. Europske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja redovnih sudova u kojima je raspravljano isključivo pitanje ispunjenosti zakonskih pretpostavki da se dozvoli ponavljanje postupka, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Ustavni sud zapaža da se u postupku povodom prijedloga za obnovu pravosnažno okončanog postupka ne određuju ni građanska prava i obaveze apelanta, u smislu prava na pravično suđenje. U ovom postupku se odlučivalo samo o procesnim pretpostavkama da se dozvoli obnova pravomoćno okončanog postupka. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojima je raspravljano o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizlazi da član 6. Europske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6.stav 1. Europske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1640/11 (D. T.) | Sudska praksa | Aktio