Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2109/11 („Betex“ d.d. Breza)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2109/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2109/11, rješavajući apelaciju „Betex“ d.d. Breza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Betex“ d.d. Breza podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Ps 000165 10 Rev od 18. januara 2011. godine i rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Pž-08-000 192 od 3.

jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Betex“ d.d. Breza (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa direktor Suad Mamela, podnio je 16. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Ps 000165 10 Rev od 18. januara 2011. godine i rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Pž-08-000 192 (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 3. jula 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici broj 043-0-Ps-05-000051 od 20. aprila 2007. godine odbijen je tužbeni zahtjev TRICOM EXPORT-IMPORT iz Praga (u daljnjem tekstu: tužitelj) da se obaveže apelant da mu isplati dug u iznosu označenom u navedenoj presudi. Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Pž-07-000200 od 22. aprila 2008. godine uvažena je žalba tužitelja i apelant obavezan da tužitelju isplati iznos označen u presudi sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Pž-08-000 192 od 3. jula 2009. godine odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Pž-07-000200 od 22. aprila 2008. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da prijedlog za ponavljanje postupka nije osnovan. Ukazano je da se, prema odredbi člana 255. tač. 2. i 6. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), postupak može ponoviti ako stranci nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom ili ako stranka sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi mogla biti donesena povoljnija odluka za stranku. Također, ukazano je i na odredbu člana 266. točka 6. ZPP kojom je propisano da nove činjenice i novi dokazi mogu biti razlog za ponavljanje postupka samo ako su od takvog značaja da bi, da su bile upotrijebljene u postupku, mogla biti donesena povoljnija odluka za stranku. S obzirom da je utvrđeno da je apelant imao mogućnost raspravljati, te da za novu činjenicu koju je predlagao kao dokaz nije bilo nikakve prepreke da se prezentira već u prvostepenom postupku, Kantonalni sud je zaključio da apelantovom prijedlogu nije moguće udovoljiti.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 Ps 000165 10 Rev od 18. januara 2011. godine odbijena je revizija koju je apelant izjavio protiv rješenja Kantonalnog suda broj 004-0-Pž-08-000 192 od 3. jula 2009. godine. U obrazloženju je navedeno da je tokom postupka pred Kantonalnim sudom pravilno zaključeno da u konkretnom postupku ne postoje pretpostavke za ponavljanje postupka, odnosno da su apelantovi revizioni navodi neutemeljeni, zbog čega im nije moglo biti udovoljeno.

5. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) i člana II/4.Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i člana 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je odlučivano o njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Ustavni sud je u svojoj praksi zauzeo stav da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer u takvom postupku se ne određuju apelantova građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-3163/07 od 12. juna 2008. godine, AP-2573/09 od 14. aprila 2010. godine i AP- 1695/10 od 29. juna 2010. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku u kojemu je odlučivano o apelantovom zahtjevu za ponavljanje postupka nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

9. Također, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o apelantovim pravima iz člana II/3.

k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8. Europske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navodne povrede ovih prava ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2109/11 („Betex“ d.d. Breza) | Sudska praksa | Aktio