Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2359/10 (N.H.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2359/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2359/10, rješavajući apelaciju N.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.H. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 001988 08 U od 4. juna 2010. godine, Rješenja Federalnog zavoda penzijskog i invalidskog osiguranja Mostar broj 01/1-1066328477 od 22. jula 2008. godine i Rješenja Direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu, matični broj: 1066328477 od 3. marta 2008. godine zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. N.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, općina Ilidža, podnio je 16. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 001988 08 U od 4. juna 2010. godine, Rješenja Federalnog zavoda penzijskog i invalidskog osiguranja Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod PIO/MIO) broj 01/1-1066328477 od 22. jula 2008. godine Rješenja Direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu u daljnjem tekstu: Direktor), matični broj: 1066328477 od 3. marta 2008. godine .

2. Prema stanju spisa Rješenjem Direktora matični broj: 1066328477 od 3. marta 2008. godine koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem Federalnog zavoda PIO/MIO broj 01/1-1066328477 od 22. jula 2008. godine odbijen je zahtjev apelanta kojim je tražio priznavanje prava na invalidsku penziju po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika («Službeni list SFRJ» br. 7/85, 74/87 i 20/89 i «Službeni list R BiH» broj 2/92 i 13/94; u daljnjem tekstu: Zakon).

3. Kantonalni sud je odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj radi poništenja drugostepenog rješenja Federalnog zavoda PIO/MIO donio Presudu broj 09 0 U 001988 08 U od 4. juna 2010. godine kojom je tužbu odbio. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je odredbom člana 13. Zakona propisano da su vojni osiguranici, u smislu tog Zakona, lica koja imaju svojstvo aktivnih vojnih lica po zakonu kojim se uređuje vojna služba, a budući da je tokom postupka utvrđeno da je apelant u momentu otpuštanja iz Armije R BiH (11. april 1995. godine) bio vojni obveznik, a ne aktivno vojno lice, to mu ne pripada pravo na penzijsko i invlidsko osiguranje vojnih osiguranika, kako su to pravilo ocijenili i nižestepeni organi uprave.

4. Iako to apelant nije istakao u apelaciji iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda od 13. jula 2011. godine vidljivo je da je apelant pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) pokrenuo postupak za vanredno preispitivanje osporene presude iz tačke 3. ove odluke.

5. Apelant nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.

6. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

10. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi:

Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.

1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.

2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.

3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»

11. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene odluke, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2359/10 (N.H.) | Sudska praksa | Aktio