Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-260/11 (M. P.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-260/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP-260/11, rješavajući apelaciju Mehmeda Pandže, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Pandže podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 78 0 P 005418 10 Rev od 9. decembra 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 78 0 P 005418 10 Gž od 11. juna 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru, broj 78 0 P 005418 09 P od 26.
marta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmed Pandža (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 19. januara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 P 005418 10 Rev od 9. decembra 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 78 0 P 005418 10 Gž od 11. juna 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu:Osnovni sud), broj 78 0 P 005418 09 P od 26. marta 2010. godine.
2. Apelant je podnio prijedlog za ponavljanje postupka ističući da djelimičnu presudu Osnovnog suda, broj P-215/90 od 15. oktobra 1990. godine, donesenu radi ispunjenja kupoprodajnog ugovora, nije nikada primio, te da je 16. jula 2009. godine uvidom u zemljišnje knjige utvrdio da su njegove nekretnine prenesene na ime tužitelja V.N. i V.M.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 78 0 P 005418 09 P od 6. novembra 2009. godine, prijedlog za ponavljanje postupka je vraćen apelantu na uređenje, na način da pravilno označi stranke na tužilačkoj i tuženoj strani.
4. Osnovni sud je rješenjem, broj 78 0 P 005418 09 P od 26. marta 2010. godine, odlučujući o apelantovom prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog djelimičnom presudom Osnovnog suda, broj P-215/90 od 15. oktobra 1990. godine, odbacio prijedlog kao neuredan u smislu odredbe člana 336. stav 3. a u vezi sa članom 334. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), odnosno (stav 2.) prekinuo postupak zbog smrti tuženih P.Dž., P.H., K.A., i K.S. u smislu odredbe člana 366. a u vezi sa članom 378. ZPP.
5. Rješenjem Okružnog suda, broj 78 0 P 005418 10 Gž od 11. juna 2010. godine, žalba apelanta, u dijelu kojim se pobija prvostepeno rješenje, kojim je vraćen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka na ponovno uređenje je odbačena kao nedozvoljena u smislu člana 225. ZPP, dok je žalba u dijelu kojim se pobija prvostepeno rješenje kojim je postupak prekinut, odbijena kao neosnovana u smislu odredbe člana 378. stav 1. tačka 1. ZPP.
6. Apelant je izjavio reviziju protiv rješenja Okružnog suda, broj 78 0 P 005418 10 Gž od 11. juna 2010. godine, koju je Vrhovni sud rješenjem broj 78 0 P 005418 10 Rev od 9. decembra 2010. godine, u dijelu kojim je odbačena kao nedozvoljena žalba protiv prvostepenog rješenja, odbio kao neosnovanu u smislu odredbe člana 248. ZPP u vezi sa članom 254. stav 3. istog Zakona, odnosno reviziju protiv drugostepenog rješenja o odbijanju žalbe protiv prvostepenog rješenja o prekidu postupka, odbacio kao nedozvoljenu u smislu odredbe člana 237. stav 1. ZPP.
7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke redovnih sudova donesene u postupku povodom njegovog prijedloga za ponavljanje postupka okončanog djelimičnom presudom Osnovnog suda, broj P-215/90 od 15. oktobra 1990. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak, u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-2573/09 od 14. aprila 2010. godine i AP-1695/10 od 29. juna 2010. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu prethodno navedeno, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivalo samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne. Iz navedenog proizlazi da se u ovom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Također, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni o pravu da ne bude diskriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navodne povrede ovih prava ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović