Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2775/10 (M. D.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2775/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2775/10, rješavajući apelaciju Mine Devedžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mine Devedžić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 000584 09 Rev od 25. maja 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 000584 09 Gz od 24. septembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mina Devedžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Modriče, koju zastupa Dragan Davidović, advokat iz Modriče, podnijela je 5. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 25 0 P 000584 09 Rev od 25. maja 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 000584 09 Gz od 24. septembra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Odžaku broj 25 0 P 000584 06 P od 9. oktobra 2008. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 25 0 P 000584 09 Gz od 24. septembra 2009. godine usvojen je tužbeni zahtjev A.D. i utvrđeno da u ostavinsku masu ostavitelja M.D. ne ulaze nekretnine bliže označene u navedenim presudama što je apelantica, koja je tužena u postupku pred redovnim sudovima, dužna trpjeti.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 25 0 P 000584 09 Rev od 25. maja 2010. godine odbačena je revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Kantonalnog suda broj 25 0 P 000584 09 Gz od 24. septembra 2009. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da ravizija nije dopuštena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužiteljica kao vrijednost spora označila iznos od 3.000,00 KM, dakle iznos manji od navedenog cenzusa, te da je Vrhovni sud našao da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 237. stav 3. ZPP, apelanticinim revizionim navodima nije moglo biti udovoljeno pa je revizija odbačena.

4. Apelantica smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njena prava iz člana 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te člana 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je protiv presude Kantonalnog suda broj 25 0 P 000584 09 Gz od 24. septembra 2009. godine apelantica izjavila reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 25 0 P 000584 09 Gz od 24. septembra 2009. godine.

8. Ustavni sud je na temelju dostavnice koju mu je dostavio Kantonalni sud utvrdio da je osporena presuda Kantonalnog suda broj 25 0 P 000584 09 Gz od 24. septembra 2009. godine punomoćniku apelantice uručena 1. oktobra 2009. godine. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. jula 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2775/10 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio