Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2942/11 (Zemljoradnička zadruga ''Dojčin Lukić'' Lopare)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2942/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2942/11, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge ''Dojčin Lukić'' Lopare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zemljoradničke zadruge ''Dojčin Lukić'' Lopare podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci, broj 59 0 Ps 021800 11 Pž 2 od 14.

aprila 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zemljoradnička zadruga ''Dojčin Lukić'' Lopare (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 18. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud), broj 59 0 Ps 021800 11 Pž 2 od 14. aprila 2011. godine.

2. Presudom zbog izostanka Osnovnog suda u Loparama, broj P-66/03 od 4. juna 2003. godine obavezan je apelant da DOO ''Multipro'' Lopare (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati iznos od 5.480,80 KM sa 16% kamate kao i troškove postupka u iznosu od 750,00 KM.

3. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 080-0-Ps-000 055 od 28. augusta 2006. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje zbog donošenja presude zbog izostanka. U obrazloženju je navedeno da je apelant zbog odsutnosti direktora i njegovog neprisustva na ročištu mogao ovlastiti bilo kojeg od radnika da ga zastupa, obzirom da nije mogao angažovati advokata zbog teške materijalne situacije.

4. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda, broj 080-0-Ps-000 055 od 28. augusta 2006. godine, koja je odbijena kao neosnovana rješenjem Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Pž-06-000 151 od 24. januara 2007. godine.

5. Rješenjem Osnovnog suda, broj 080-0-Ps-06-000055 od 24. septembra 2007. godine, odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka u smislu odredbe člana 255. stav 1. i stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) a u vezi sa odredbom člana 257. stav 1. istog Zakona.

6. Rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Pž-09-000030 od 25. augusta 2009. godine, uvažena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja, broj 080-0-Ps-06-000055 od 24. septembra 2007. godine, te je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

7. Rješenjem Osnovnog suda, broj 080-0-Ps-06-000 055 od 4. februara 2010. godine, odbijen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka u predmetima Osnovnog suda u Loparama, broj P- 66/03 od 4. juna 2003. godine i Osnovnog suda, broj 080-0-Ps-000 055 od 28. augusta 2006. godine. Osnovni sud je konstatovao da za uredno obaviještenog apelanta kao tuženog nije pristupio niko.

8. Rješenjem Osnovnog suda, broj 080-0-Ps-06-000 055 od 31. marta 2010. godine, odbijen je prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja ročišta povodom prijedloga za ponavljanje postupka.

9. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja broj 080-0-Ps-06-000 055 od 31. marta 2010. godine, koju je Viši privredni sud, rješenjem broj 59 0 Ps 021800 10 Pž od 31. augusta 2010. godine uvažio i predmet vratio Okružnom privrednom sudu u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) na ponovni postupak u smislu odredbe člana 309. stav 3. ZPP.

10. Rješenjem Okružnog privrednog suda, broj 59 0 Ps 021800 10 Ps od 25. februara 2011. godine odbijen je prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja ročišta povodom prijedloga za ponavljanje postupka zakazanog 3. februara 2010. godine.

11. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, broj 080-0-Ps-06-000 055 od 4. februara 2010. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini, broj 59 0 Ps 021800 10 Ps od 25. februara 2011. godine, koju je rješenjem Viši privredni sud, broj 59 0 Ps 021800 11 Pž 2 od 14. aprila 2011. godine, odbio kao neosnovanu.

12. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluku Višeg privrednog suda, broj 59 0 Ps 021800 11 Pž 2 od 14. aprila 2011. godine, kojom je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda, broj 080-0-Ps-06-000 055 od 4. februara 2010. godine i rješenja Okružnog privrednog suda, broj 59 0 Ps 021800 10 Ps od 25. februara 2011. godine, kojima je odbijen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka odnosno odbijen prijedlog za povrat u pređašnje stanje. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak, u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka odnosno o povratu u pređašnje stanje zbog propuštanja ročišta, tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, odnosno povrat u pređašnje stanje nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak odnosno povrat u pređašnje stanje (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-3163/07 od 12. juna 2008. godine, AP-2573/09 od 14. aprila 2010. godine i AP-1695/10 od 29. juna 2010. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu prethodno navedeno, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivalo samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne, odnosno da li su ili ne, ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje. Iz navedenog proizlazi da se u ovom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Također, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navodne povrede ovoga prava ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2942/11 (Zemljoradnička zadruga ''Dojčin… | Sudska praksa | Aktio