Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3472/11 (A. D.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3472/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3472/11, rješavajući apelaciju Akifa Džidića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Akifa Džidića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 000541 10 Rev od 24. maja 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 000541 09 GZ od 30.

juna 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Akif Džidić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija Meho Ajanović i Armela Beganović iz Zenice, podnio je 31. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 000541 10 Rev od 24. maja 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 000541 09 GZ od 30. juna 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 000541 05 P od 24. aprila 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 43 0 P 000541 09 GZ od 30. juna 2010. godine, apelant kao tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da je na nezakonit način izvršeno cijepanje zemljišne parcele označene po starom premjeru kao k.č.br. 283/2 k.o. Gračanica, a po novom premjeru k.č.br. 1560 k.o. Donja Gračanica i da su na nezakonit način formirane i u zemljišnoj knjizi i u katastarskom operatu upisane parcele po starom premjeru kao k.č.br. 283/12, površine 50 m2 , upisane u zk.ul.2842 čemu po novom premjeru odgovara dio k.č.1560 k.o. Donja Gračanica, k.č.br. 283/2 površine 50 m2 upisane u zk.ul.br. 2842, parcela po starom premjeru k.č.br.283/11 površine 50 m2, upisane u zk.ul.br. 997., te da tuženi Muhamed Džidić nije postao vlasnik zemljišta označenog kao k.č.br. 283/12 , upisane u zk.ul.br. 2842 čemu po novom premjeru odgovara dio k.č.br. 1560 k.o. D. Gračanica i k.č.br. 283/2 upisano u zk ul.br.2842. Tuženi je dužan trpiti navedeno utvrđenje i dopustiti da se iz zk.ul.br. 2842 k.o. Gračanica izvrši otpis zemljišta označenog po starom premjeru kao kč.br. 283/ 12 zvani put Blatuša površine 50 m2 čemu po novom premejru odgovara dio k.č.br. 1560 k.o. Donja Gračanica, i upiše u zemljišno knjižnom operatu kao dio k.č.po novom premjeru broj 1560 k.o. Donja Gračanica na ime apelanta sa 1/1 dijelova te da tuženi namiri apelantu troškove parničnog postupka prema troškovniku". Istom presudom tužba apelanta u odnosu na Taiba Džidića smatra se povučenom. Istovremeno je apelant obavezan da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.020,00 KM.

3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 43 0 P 000541 10 Rev od 24. maja 2011. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.f) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju..

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 000541 10 Rev od 24. maja 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 43 0 P 000541 09 GZ od 30. juna 2010. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena navedena presuda Kantonalnog suda broj 43 0 P 000541 09 GZ od 30. juna 2010. godine, s obzirom da je rješavajući po izjavljenoj reviziji protiv navedene presude Kantonalnog suda, Vrhovni sud donio rješenje 24. maja 2011. godine, pa je nesporno da je apelant navedenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. augusta 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3472/11 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio