Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3634/11 (J. S. S.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3634/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3634/11, rješavajući apelaciju J.S.S, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. S. S. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 001070 10 Rev od 10. maja 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-09-003230 od 2. marta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. J. S. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maglaja, koju zastupa Bakir Ljubović, advokat iz Zenice, podnijela je 12. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 P 001070 10 Rev od 10. maja 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-09-003230 od 2. marta 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenja u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-1-P-07-000 014 od 9. februara 2009. godine usvojen je apelanticin tužbeni zahtjev i Medžlisu Islamske zajednice Maglaj (u daljnjem tekstu: tuženi) naloženo da apelantici dozvoli sahranu umrle majke Anđelije Smajić u groblju u Malgaju, pobliže označenom kao u izreci presude, u već izgrađenu grobnicu, na dan koji će apelantica prethodno najaviti tuženom, te da apelantici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.243,20 KM.
3. Kantonalni sud je presudom broj 004-0-Gž-09-003230 od 2. marta 2010. godine uvažio žalbu tuženog, prvostepenu presudu preinačio i tužbeni zahtjev odbio. Stavom II izreke presude odbijen je tuženi sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.
4. Odlučujući o apelanticinoj reviziji podnesenoj protiv presude Kantonalnog suda Vrhovni sud je donio rješenje broj 70 0 P 001070 10 Rev od 10. maja 2011. godine kojim je odbacio reviziju kao nedopuštenu. Vrhovni sud se u svom rješenju pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naglasio da u predmetnom slučaju kada se pobijani dio tužbenog zahtjeva ne odnosi na novčanu tražbinu, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je apelantica u svojoj tužbi označila, a to je 1.000,00 KM (član 53. stav 2. tačka 5. i član 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP). U svom obrazloženju Vrhovni sud je naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP nije ostvaren. Na kraju, Vrhovni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretostavke iz člana 237. stav 3. Zakona o praničnom postupku.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-09-003230 od 2.
marta 2010. godine izjavila reviziju, ali je revizija, rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 P 001070 10 Rev od 10. maja 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-09- 003230 od 2. marta 2010. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 10. maja 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelantica morala primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. septembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović