Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3836/11 („Saramerc“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3836/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP-3836/11, rješavajući apelaciju „Saramerc“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Saramerc“ d.o.o.
Sarajevo podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000172 08 U od 5. aprila 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Saramerc“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Edin Suljić, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 000172 08 U od 5. aprila 2010. godine.
2. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje, Regionalnog centra Sarajevo, Odsjeka za poreze, Grupe za reviziju i kontrolu (u daljnjem tekstu: Grupa za reviziju i kontrolu) broj 04/5-2/IV- 17-9699-3/7 od 10. augusta 2007. godine apelantu je na temelju zapisnika o kontroli broj 04/5-2/IV- 17-9699-3/7 od 6. jula 2007. godine utvrđen dodatni razrez indirektnih poreza – poreza na dodatnu vrijednost za period od 1. januara 2006. godine do 20. maja 2007. godine u iznosu od 62.410,00 KM.
3. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje, Regionalnog centra Sarajevo, Odsjeka za poreze (u daljnjem tekstu: Odsjek za poreze) broj 04/5-2/IV-17-9699-3/7 od 27. decembra 2007. godine, poništeno je rješenje Grupe za reviziju i kontrolu broj 04/5-2/IV-17-9699-3/7 od 10. augusta 2007. godine u dijelu razreza dodatne poreske obaveze obračunate po osnovu izvršenog prometa dobara bez vjerodostojne dokumentacije o porijeklu koji je utvrđen primjenom indirektne procjene poreske obaveze, i predmet je u tom dijelu vraćen Grupi za reviziju i kontrolu na ponovni postupak, dok je u ostalom dijelu apelantova žalba odbijena.
4. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje broj 01/4-UP/II-122/08 od 13. marta 2008. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv rješenja Odsjeka za poreze broj 04/5-2/IV- 17-9699-3/7 od 27. decembra 2007. godine.
5. Osporenom presudom Suda BiH broj S1 3 U 000172 08 U od 5. aprila 2010. godine odbijena je tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja Uprave za indirektno oporezivanje broj 01/4-UP/II-122/08 od 13. marta 2008. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je tokom postupka pred upravnim organima pravilno utvrđeno da se apelant nije pridržavao pravila za vođenje knjigovodstva u svrhu pravilnog utvrđivanja PDV obaveze za svaki poreski period, da su u osporenim odlukama upravnih organa navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i dokazima provedenim u postupku, zbog čega apelantovim navodima iz tužbe nije moglo biti udovoljeno.
6. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Europske komisije za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Europska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Europski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović