Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3860/11 (Centrotrans-Eurolines d.o.o.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3860/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3860/11, rješavajući apelaciju d.o.o. Centrotrans-Eurolines, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. Centrotrans- Eurolines podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 001269 08 U od 26. jula 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Centrotrans-Eurolines d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Sarajevu, koga zastupa zakonski zastupnik, podnio je 30. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 001269 08 U od 26. jula 2011. godine.
2. Rješenjem Ministarstva pravde i uprave Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 03-05-05-13481/07 od 28. novembra 2007. godine Udruženje za edukaciju, podršku i zaštitu Udjeličara/Dioničara – «Centro-Euroli» (u daljnjem tekstu: Udruženje) upisano je u registar udruženja koji se vodi kod tog organa. Skraćeni naziv Udruženja je pobliže naveden u istoj tačci. Tačkom 2. dispozitiva rješenja je precizirano da je upis izvršen pod registarskim brojem 1081. knjiga II registra udruženja, dana 28. novembra 2007. godine, tačkom 3. programski ciljevi i djelatnosti Udruženja, dok je tačkom 4. dispozitiva istog rješenja precizirana osoba ovlaštena za zastupanje i predstavljanje Udruženja. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je Ministarstvo uvidom u priloženu dokumentaciju utvrdilo da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za upis Udruženja u registar, te da je isti tih razloga odlučeno kao u dispozitivu rješenja.
3. Apelant je protiv rješenja Ministarstva tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 001269 08 U od 27. jula 2011. godine taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za rješavanje u toj pravnoj stvari i tužbu odbacio. U obrazloženju je navedeno da je u apelant u tužbi naveo da su osnivači Udruženja prilikom upisa u registar dali netačne podatke o sjedištu Udruženja, da su izvršili povredu žiga odnosno naziva apelanta, da Udruženje koristi tuđe ime, naziv, žig, oznake i druga spoljna obilježja, te su od suda zatražili poništenje rješenja Ministarstva, uz pravo na naknadu štete. Kantonalni sud je ispitujući procesne pretpostavke za vođenje upravnog postupka, u smislu odredbi Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) zaključio da one ne postoje. U svom obrazloženju Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 265.stav 3. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUP) prema kojoj rješenje proglašava ništavim organ koji ga je donio ili drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema, odgovarajući organ iz stava 1. člana 261. ZUP-a. Kantonalni sud je istakao da kako je u tom upravnom sporu donosilac osporenog akta Ministarstvo protiv čijeg rješenja nije dozvoljena žalba, to je organ nadležan za proglašavanje ništavim osporenog rješenja Vlada Kantona Sarajevo, u skladu sa odredbom člana 261. stav 1. ZUP-a.
4. Apelant se žali da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda koje je doneseno u postupku upisa u registar uduženja jer smatra da je tim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.
7. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem, između ostalog, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ograničava samo na one postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94.). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. Protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
9. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika, zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u vezi sa upisom u sudski registar primjenjiva i na slučaj apelanta. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku pokrenutom po zahtjevu Udruženja radi upisa u registar udruženja koji se vodi kod Ministarstva, što apelant osporava, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz. Evropsku konvenciju, Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Kantonalnog suda kojim je odbačena njegova tužba iz razloga što se taj sud oglasio stvarno nenadležnim za poništenje osporenog rješenja Ministarstva. Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne tužbe, te da se nije odlučivalo o imovinskim pravima apelanta, pa je apelacija i u ovom dijelu također ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović