Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3921/11 (J. Đ.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 5
- Zakon o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana
- Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima · čl. 83
- Zakon o upravnom postupku · čl. 128
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenoj imovini u vlasništvu građana
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana
- Ispravka Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana (na bosanskom i hrvatskom jeizku)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-3921/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3921/11, rješavajući apelaciju Jove Đorđića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jove Đorđića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 000040 09 Uvp od 10. juna 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-815/04 od 16. jula 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovo Đorđić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca, podnio je 8. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 000040 09 Uvp od 10. juna 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-815/04 od 16. jula 2008. godine.
2. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) je 29. jula 2003. godine donijela rješenje broj 23-04/IV-23-41/02 kojim je odbila kao neosnovan apelantov zahtjev za povrat stana u posjed u Sarajevu, Ulici Žunovačka broj 28.
3. Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je 29. januara 2004. godine donijelo rješenje broj 27/02-23-4581/03 kojim je poništilo rješenje Uprave od 29. jula 2003. godine i odbacilo kao neblagovremen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed spornog stana.
4. Kantonalni sud je 16. jula 2008. godine donio presudu broj U-815/04 kojom je odbijena apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva od 29. januara 2004. godine.
5. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 5. stav 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) propisano da se zahtjev za vraćanje stana u posjed mora podnijeti u roku od 15 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Kantonalni sud je naglasio da je u skladu sa odredbama člana 2. stav 5. člana 18.b) stav 1. ovog Zakona, kao i člana 83.a) stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima („Službene novine FBiH“, broj: 19/99) izuzetno rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana 4. oktobar 1999. godine. Dalje da je članom 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine FBiH“, broj 56/01), propisano da: nosilac stanarskog prava na uništenom i oštećenom stanu može, izuzetno od člana 5. ovog Zakona, podnijeti zahtjev za vraćanje stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Kantonalni sud je istakao da je apelant predmetni zahtjev podnio 1. jula 2002. godine, odnosno nakon zakonom propisanih rokova, pa je prvostepeni organ pravilno postupio kada je isti odbacio kao neblagovremen. Kantonalni sud je istakao da je apelant propustio da podnese zahtjev za vraćanje stana u posjed u skladu sa članom 5. stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, pa mu je iz tog razloga prestalo stanarsko pravo.
6. Vrhovni sud je 10. juna 2011. godine donio presudu broj 70 0 U 000040 09 Uvp kojom je odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke presude Kantonalnog suda broj U-815/04 od 16. jula 2008. godine.
7. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da prvostepeni sud nije povrijedio federalni zakon niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rješenje stvari, zbog čega je, po ocjeni ovog suda, zahtjev za vanredno preispitivanje neosnovan. Vrhovni sud je istakao da su u ovoj stvari pravilno primjenjene odredbe člana 5. stav 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, prema kojim se zahtjev za vraćanje u posjed stana (koji je proglašen napuštenim) mogao podnijeti do dana 4. jula 1999. godine, odnosno (za određene kategorije stanova navenih u odredbi stava 2, pa i za stanove koji nisu bili proglašeni napuštenim) do 4. oktobra 1999. godine. Takođe, Vrhovni sud je naglasio da su navedeni rokovi materijalno-pravni prekluzivni rokovi, čijim protekom njegovom titularu u skladu sa članom 5. stav 3. navedenog zakona, prestaje pravo podnošenja zahtjeva za vraćanje stana u posjed i pravo koje je do isteka tog roka imao (stanarsko pravo), neovisno od razloga zbog kojih je rok propustio. Takođe, Vrhovni sud je naglasio da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ni apelantovo pravo na povratak, odnosno pravo na dom i imovinu, zaštićena Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, jer se u konkretnom slučaju radi o propustu apelanta da svoje ponašanje prilagodi važećim propisima i da u rokovima utvrđenim u Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima podnese zahtjev za vraćanje u posjed stana. Pored toga, Vrhovni sud je istakao da apelant neosnovano u zahtjevu ističe da je podnešeni zahtjev trebalo smatrati zahtjevom za povrat imovine u posjed i pozvati ga da se u tom pogledu izjasni, jer je prema odredbi člana 128. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 2/98 i 48/99), mogao takav zahtjev staviti umjesto već postavljenog zahtjeva, sve do donošenja rješenja u prvom stepenu, a što nije učinio, pa je po njegovom zahtjevu za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo, pravilno rješeno primjenom odredaba Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Takođe, Vrhovni sud je naveo da ako je apelant smatrao da je vlasnik predmetnog stana, mogao je u svako vrijeme nadležnom organu podnijeti zahtjev za njegov povrat (prema odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana „Službene novine FBiH“, br. 11/98, 29/98, 27/99, 43/99, 37/01, 56/01 i 15/02) bez obzira na već podneseni zahtjev u ovoj upravnoj stvari.
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju apelant osporava presudu Vrhovnog suda kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje i presudu Kantonalnog suda kojom je odbijena njegova tužba kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 5. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima propisano da se zahtjev za povrat stana koji je proglašen napuštenim može podnijeti do 4. jula 1999. godine, odnosno do 4. oktobra 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim. U konkretnom slučaju je nesporno da je apelant zahtjev za povrat predmetnog stana podnio 1. jula 2002. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana. Propust apelanta da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za povrat predmetnog stana. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović