Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3932/11 (Š. O.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3932/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3932/11, rješavajući apelaciju Šahina Oprašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šahina Oprašića podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 P 000899 10 Gž od 29. avgusta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu broj 091-1-P-07-000049 od 23. februara 2009.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Šahin Oprašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ismet Hamzić, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 P 000899 10 Gž od 29. avgusta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 091-1-P-07-000049 od 23. februara 2009. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu JPŠ „Šume Republike Srpske“ AD Sokolac-Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ Rogatica (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta, v.s. 20.000,00 KM, Osnovni sud je donio presudu broj 091-1-P-07-000049 od 23. februara 2009. godine kojom je utvrđeno da je tužitelj nosilac prava korištenja i raspolaganja u dijelu 1/1 na nekretninama koje su upisane u ZK izvadku broj 217 KO Brankovići, na ime apelanta u dijelu 1/1, pobliže precizirane tačkom jedan dispozitiva navedene presude, pa je apelant dužan da tužitelju prizna to pravo i trpi da se tužitelj upiše u zemljišnoj knjizi i katastru nekretnina sa pravom korištenja i raspolaganja na navedenim nekretninama u dijelu 1/1. Tačkom dva dispozitiva presude naloženo je apelantu da tužitelju preda u posjed i raspolaganje zemljište opisano u tački 1. ove presude, te je obavezan da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.400 KM. Navedenom presudom prigovor neblagovremenosti tužbe podnijet od strane apelanta nije usvojen. Navedenom presudom apelant je odbijen sa zahtjevom kojim je tražio da se tužitelj obaveže da mu naknadi troškove u iznosu od 2.518,88 KM.
3. Odlučujući u ponovnom postupku Okružni sud je donio presudu broj 14 0 P 000899 10 Gž od 29. avgusta 2011. godine kojom je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv presude Osnovnog suda broj 091-1-P-07-000049 od 23. februara 2009. godine.
4. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv drugostepene odluke.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanje prepisa presude. (2) revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».
9. U konkretnom slučaju, u prvostepenoj presudi Osnovnog suda i presudi Okružnog suda je navedena vrijednost spora od 20.000,00 KM, pa kako je tužbeni zahtjev tužitelja protiv apelanta usvojen u cjelosti, slijedi da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi 10.000 KM i da je u smislu postojećih odredbi ZPP dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Prema tome, apelant je propustio da prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude Okružnog suda izjavi reviziju u parničnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović