Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3936/11 (Doo „ŠKRLE PROMET“ sa sjedištem u Cazinu i A. K.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3936/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3936/11, rješavajući apelaciju doo „ŠKRLE PROMET“ i Almira Kaltaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija doo „ŠKRLE PROMET“ i Almira Kaltaka podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 K 015652 11 Kž od 13. septembra 2011.
godine, rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 K 015652 11 Kv od 2. juna 2011. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 K 015653 11 Kž od 16. juna 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 00 0 K 015653 11 Kv od 2.
juna 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Doo „ŠKRLE PROMET“ sa sjedištem u Cazinu i Almir Kaltak (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sanskog Mosta, koje zastupa punomoćnik Velid Tatarević, podnijeli su 7. oktobra 2011 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 K 015652 11 Kž od 13. septembra 2011. godine, rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 22 0 K 015652 11 Kv od 2. juna 2011. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 22 0 K 015653 11 Kž od 16. juna 2011. godine i rješenja Općinskog suda broj 00 0 K 015653 11 Kv od 2. juna 2011. godine.
2. Općinski sud je rješenjem broj 22 0 Pr 011918 10 Pr od 14. marta 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 22 0 Pr 011918 11 PžP od 25. aprila 2011. godine, i rješenja broj 22 0 Pr 011952 10 Pr od 10. marta 2011. godine oglasio apelante odgovornim zbog propuštanja pojavljivanja na usmenom pretresu zakazanom za 7. mart 2011. godine, a po njihovom zahtjevu za sudsko odlučivanje o prekršajnim nalozima Treće PU od 19. oktobra 2010. godine, zbog čega su navedeni prekršajni nalozi postali konačni i izvršni i apelanti su obavezani da plate troškove prekršajnog postupka.
3. Općinski sud je 2. juna 2011. godine donio rješenja broj 22 0 K 015652 11 Kv i broj 00 0 K 015653 11 kojima je odbacio zahtjeve apelanata za ponavljanjem prekršajnih postupaka okončanih pravomoćnim rješenjima ovog suda broj 22 0 Pr 011918 od 14. marta 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 22 0 Pr 011918 11 PžP od 25. aprila 2011. godine, i rješenjem broj 22 0 Pr 011952 10 Pr od 10. marta 2011. godine.
4. Općinski sud je naveo da, prema članu 73. Zakona o prekršajima, kažnjeni koji je rješenjem o prekršaju oglašen odgovornim, može sudu podnijeti zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka i to kada se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji bi doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku. U vezi sa tim, Općinski sud je primjetio da u konkretnom slučaju apelanti u zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka ponavljaju činjenice na koje su ukazivali u prethodnom postupku, odnosno na činjenice za koje se znalo u toku čitavog postupka, pa se iz tog razloga ne može raditi o novim činjenicama ili dokazima koji nisu bili poznati u ranijim postupcima. Obzirom na navedeno Općinski sud je zaključio da predmetni dokazi nisu podnobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje postupka.
5. Kantonalni sud je 13. septembra i 16. juna 2011. godine donio rješenja broj 22 0 K 015652 11 Kž i 22 0 K 015653 11 Kž kojima je odbio kao neosnovane žalbe apelanata izjavljene protiv prvostepenih rješenja.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP- 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po zahtjevu apelanata za ponavljanje prekršajnog postupka, nije odlučivalo o njihovim građanskim pravima i obavezama, niti o o snovanosti krivične optužbe u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović