Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3957/11 (S. R.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3957/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP-3957/11, rješavajući apelaciju Sanje Radaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanje Radaković podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 005174 11 U od 19. avgusta 2011. godine, Rješenja Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona broj UPII-09-04-25-45/05 od 28. januara 2011. godine i Rješenja Grada Mostara, Odjel za društvene djelatnosti dj. broj: 13/V-25-1- 51/05 od 11. novembra 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Sanja Radaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Maja Škoro, odvjetnica iz Mostara, podnijela je 10. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 005174 11 U od 19. avgusta 2011. godine, Rješenja Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-netertvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo građenja) broj UPII-09-04-25-45/05 od 28. januara 2011. godine i Rješenja Grada Mostara, Odjel za društvene djelatnosti (u daljnjem tekstu: Odjel za društvene djelatnosti) dj. broj: 13/V-25-1-51/05 od 11. novembra 2010. godine.

2. Rješenjem Odjela za društvene djelatnosti dj. broj: 13/V-25-1-51/05 od 11. novembra 2010. godine, u obnovljenom postupku, između ostalog, poništeno je rješenje Službe za graditeljstvo, imovinsko-pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša broj 13/V-25-1-51/05 od 27. decembra 2007. godine koje je u cijelosti zamijenjeno tim rješenjem i apelantici nije priznato stanarsko pravo na stanu u Mostaru, Ul. Kralja Tomislava 15, I kat (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Istim rješenjem odlučeno da apelantici prestaje pravo korištenja na predmetnom stanu, da je bespravni korisnik, te joj je naloženo da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja iseli iz predmetnog stana i da vrati ključeve.

3. Odlučujući o žalbi apelantice podenesenoj protiv prvostepenog rješenja Ministarstvo građenja je Rješenjem broj UPII-09-04-25-45/05 od 28. januara 2011. godine žalbu odbilo i prvostepeno rješenje potvrdilo.

4. Apelantica je tužbom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom radi poništenja rješenja Ministarstva građenja od 28. januara 2011. godine. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 005174 11 U od 19. avgusta 2011. godine tužbu kao neosnovanu odbio. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je evidentno da je apelantica prema prema odredbi člana 19. stav 2. Zakona o stambenim odnosima («Službeni list SRBiH» br. 14/84 i 12/87 i «Službene novine Federacije BiH» br. 11/98 i 38/98), bila sunositeljiteljica stanarskog prava na predmetnom stanu, ali je zbog vojnog statusa supruga, u smislu odredbe člana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije BiH», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) izgubila pravo na povrat predmetnog stana u posjed, budući da se svi pozitivni pravni propisi koji se odnose na jednog sunositelja stanarskog prava odnose i na drugog sunositelja. Kantonalni sud je još istakao da je ovakvo pravno stanovište izraženo i u Presudi Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už:371/04 od 19. oktobra 2006. godine, kao i u odlukama Ustavnog suda broj AP 464/07 i AP 2725/06 u kojima je zauzet stav da ukoliko jedan supružnik, kao sunositelj stanarskog prava, nema pravo na povrat stana da to pravo ne pripada ni drugom sunositelju.

5. Iz navoda apelacije proizlazi da je pred Vrhovnim sudom u toku postupak po zahtjevu apelantice za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda iz tačke 4. ove odluke.

6. Apelantica nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestila Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.

7. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica se žali i na povredu člana II/4. odnosno člana 14. Evropske konvencije kao i člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, zatim žali se i na povredu čl. od 1-7. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije kao i na povredu člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

11. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi: Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.

1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.

2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda. 3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»

12. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelantica Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene odluke, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3957/11 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio