Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3980/11 (Zemljoradnička zadruga „DOJČIN LUKIĆ“ Lopare)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3980/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3980/11, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge „DOJČIN LUKIĆ“ Lopare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zemljoradničke zadruge „DOJČIN LUKIĆ“ Lopare podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 012812 11 Rev od 16.
juna 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 012812 11 Gž od 17. januara 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 012812 09 P od 8. novembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zemljoradnička zadruga „DOJČIN LUKIĆ“ Lopare (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 12. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 80 0 P 012812 11 Rev od 16. juna 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 80 0 P 012812 11 Gž od 17. januara 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 80 0 P 012812 09 P od 8. novembra 2010. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 P 012812 09 P od 8. novembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 80 0 P 012812 11 Gž od 17. januara 2011. godine odbačena je apelantova tužba kojom je tražio poništenje presude na osnovu priznanja Osnovnog suda u Loparama broj P-138/02 od 12. februara 2003. godine.
3. Vrhovni sud je 16. juna 2011. godine donio rješenje broj 80 0 P 012812 11 Rev kojim je odbačena apelanatova revizija.
4. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da je: „odredbom člana 316. stav 1 ZPP propisano da je tužilac dužan navesti vrijednost spora, osim u slučajevima u kojim se vrijednost spora ne može navesti u novcu.“ Takođe, Vrhovni sud je naveo da: „mjerodavna vrijednost predmeta spora, za ocjenu prava na reviziju, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos (član 321. stav 2. ZPP) jeste ona koju je tužilac naznačio u tužbi, odnosno ona koju je sud brzo i na pogodan način utvrdio najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na glavnoj raspravi, prije početka raspravljanja o glavnoj stvari (član 321. stav 3. ZPP)“ Vrhovni sud je istakao da je apelant u tužbi Osnovnom sudu vrijednost predmeta spora označio iznosom od 500,00 KM, da je isti iznos označio i podneskom kojim je po nalogu suda uredio tužbu, te da na pripremnom ročištu nije tražio mjenjanje vrijednosti spora. Vrhovni sud je naglasio da je apelant u reviziji označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 15.550,00 KM, na šta nije ovlašten, u skladu sa navedenim odredbama ZPP koje predviđaju kada se najkasnije može utvrđivati vrijednost predmeta spora. Obzirom na navedeno Vrhovni sud je zaključio da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, zbog čega revizija nije dopuštena. Na kraju, Vrhovni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretostavke iz člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelant je protiv rješenja Okružnog suda broj 80 0 P 012812 11 Gž od 17. januara 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 012812 11 Rev od 16. juna 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda.
9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu apelantu 21. januara 2011. godine uručeno rješenje Okružnog suda broj 80 0 P 012812 11 Gž od 17. januara 2011. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. oktobra 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović