Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3982/11 (E. I.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3982/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3982/11, rješavajući apelaciju Edine Iličić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edine Iličić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 Rs 059153 11 Rev od 16. augusta 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 004883 10 Gž od 10. januara 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Edina Iličić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Jakub Memić, advokat iz Lukavca, podnijela je 12. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Rs 059153 11 Rev od 16. augusta 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 004883 10 Gž od 10. januara 2011. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelantice protiv tuženog Sisecam Soda Lukavac d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja rješenja o otkazu ugovora o radu, Općinski sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio presudu broj 032-0-P-09-000 627 od 19. aprila 2010. godine kojom su poništena rješenja tuženog broj 514/09 od 3. februara 2009. godine i broj 776/09 od 16. februara 2009. godine, a kojima je otkazan ugovor o radu apelantice i odbijena žalba apelantice izjavljena protiv rješenja o otkazu. Istom presudom obavezan je tuženi da apelanticu vrati na posao i rasporedi na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja rješenja o otkazu ili koje odgovara njenoj stručnoj spremi, te da joj isplati naknadu plaća u visini plaće koju bi kao zaposlenik ostvarila da je radila u periodu od 20. februara 2009. godine do 24. januara 2010. godine u ukupnom iznosu od 4.959,39 KM, kao i da joj uspostavi sva ostala prava iz radnog odnosa i nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.151,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelantice protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio presudu broj 03 0 P 004883 10 Gž od 10. januara 2011. godine kojom je uvažio žalbu i preinačio prvostepenu presudu tako što je u cjelosti odbio tužbeni zahtjev apelantice. Istom presudom obavezana je apelantica da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 900,00 KM.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 Rs 059153 11 Rev od 16. augusta 2011. godine odbačena je kao nedopuštena revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Kantonalnog suda broj 03 0 P 004883 10 Gž od 10. januara 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude (4.959,39 KM) ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. ZPP, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelantice nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 03 0 P 004883 10 Gž od 10. januara 2011. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 Rs 059153 11 Rev od 16. augusta 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 03 0 P 004883 10 Gž od 10. januara 2011. godine, budući da iz stanja spisa proizilazi da je apelantica 9. februara 2011. godine izjavila reviziju, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelantica morala primiti prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 12. oktobra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3982/11 (E. I.) | Sudska praksa | Aktio