Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3997/11 („CYDONIA“ d.o.o. Gračanica)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3997/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3997/11, rješavajući apelaciju „CYDONIA“ d.o.o. Gračanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „CYDONIA“ d.o.o.
Gračanica podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 001762 11 Uvl od 9. septembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „CYDONIA“ d.o.o. Gračanica (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Emil Galušić, advokat iz Tuzle, podnio je 14. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 001762 11 Uvl od 9. septembra 2011. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 001762 09 U od 13. juna 2011. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-1844/08 od 9. juna 2009. godine, kojim je kao neosnovana odbijena apelantova žalba podnesena protiv rješenja Porezne uprave Kantonalnog poreznog ureda Tuzla-Komisija za rješavanje žalbi (u daljnjem tekstu: Komisija za rješavanje žalbi) broj 10-3-05-05-1-638/08 od 1. decembra 2008. godine. Navedenim rješenjem Komisije za rješavanje žalbi odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja Porezne uprave Kantonalnog poreznog ureda Tuzla broj 10-3/01-15-2-1233-3/2005 od 28. oktobra 2008. godine, kojim je naloženo apelantu kao poreznom obvezniku da uplati, na ime dodatno utvrđenog posebnog poreza na alkohol, ukupan iznos od 197.020,31 KM, a na osnovu Zapisnika o inspekcijskom nadzoru broj 10-3/01-15- 2-1233-3/2005 od 28. oktobra 2008. godine u predmetu kontrole obračuna i uplate posebnog poreza-akciza za period od 1. januara 2001. godine do 31. decembra 2002. godine.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 U 001762 11 Uvl od 9. septembra 2011. godine odbačena je apelantova tužba za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda od 13. juna 2011. godine.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Premda apelant u apelaciji osporava rješenje Kantonalnog suda broj 03 0 U 001762 11 Uvl od 9. septembra 2011. godine, Ustavni sud zapaža da se on u suštini žali na postupak u kojem mu je naloženo da, na ime posebnog poreza-akcize, uplati iznos od 197.020,31 KM. S tim u vezi, Ustavni sud treba da odgovori da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno da li se u njemu odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta.
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati posebni porez-akcizu, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
6. Evropske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović