Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4003/11 (I. A.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4003/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 4003/11, rješavajući apelaciju Irme Alagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Irme Alagić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 I 017915 11 Gž od 8. septembra 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 017915 10 I od 7. juna 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Irma Alagić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Bihaća, koju zastupa zajednička advokatska kancelarija Emira Imširović i Edžerija Trejić, iz Bihaća, podnijela je 14. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 I 017915 11 Gž od 8. septembra 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 I 017915 10 I od 7. juna 2011. godine. Apelantica je tražila od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi se obustavio postupak izvršenja po rješenju o izvršenju Općinskog suda broj 17 0 I 017915 10 I od 5. aprila 2011. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 017-0-P-06-001449 od 24. marta 2009. godine apelantica, kao tužena i ranija vlanica TR „Mini-prom“ iz Bihaća, je obavezana da tužiteljici V.I. uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 30. aprila 2001. godine do 30. juna 2004. godine, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 491,96 KM. Presuda je postala pravosnažna 7. avgusta 2009. godine.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 I 017915 10 I od 5. aprila 2011. godine usvojen je prijedlog tražioca izvršenja V.I. i određeno izvršenje po osnovu presude Općinskog suda od 24. marta 2009. godine.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 I 017915 10 I od 7. juna 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 I 017915 11 Gž od 8. septembra 2011. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor apelantice podnesen protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 5. aprila 2011. godine. U obrazloženju je navedeno da sud nije mogao prihvatiti navode apelantice iz prigovora da navedena presuda Općinskog suda od 24. marta 2009. godine nije podobna za izvršenje, jer se iz iste ne može utvrditi na koji iznos plate se imaju obračunati doprinosi za koje je sud obavezao apelanticu kao izvršenika, s obzirom da je financijskim vještačenjem jasno i nedvosmisleno utvrđeno da doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje za dosuđeni navedeni period iznose 3.660,74 KM, a što je tražilac izvršenja i navela u svom prijedlogu. Dalje je navedeno da su odredbom člana 47. Zakona o izvršnom postupku FBiH propisani razlozi za ulaganje prigovora protiv rješenja o izvršenju, te da apelantica nije istakla nijedan razlog propisan naprijed navedenim članom, pa je odlučeno kao u dispozitivu rješenja.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tesktu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. S obzirom da apelantica osporava rješenja redovnih sudova, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedene odluke. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud, kao prvo, treba da odgovori na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanatice u smislu člana 6. Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“ broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju, građanska prava i obaveze apelantice utvrđena su presudom Općinskog suda broj 017-0-P-06-001449 od 24. marta 2009. godine kojom je naloženo apelantici da tužiteljici kod nadležnog fonda izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje tužiteljici. U toku izvršnog postupka, Općinski sud je odbio kao neosnovan prigovor apelantice, dok je Kantonalni sud odbio žalbu apelantice kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Prema tome, iz svega navedenog jasno proizlazi da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana nikakva «nova građanska prava i obaveze apelanata».

10. Ustavni sud zaključuje da, u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanata, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. S obzirom na zaključak Ustavnog suda iznesen u prethodnoj tačci u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud navode apelantice da je osporenim rješenjima povrijeđeno i njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, smatra, također, ratione materiae inkompatibilnim sa Ustavom Bosne i Hercegovine

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4003/11 (I. A.) | Sudska praksa | Aktio