Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4042/11 (V. F.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Apelacija preuranjena
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4042/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 4042/11, rješavajući apelaciju Vehida Frljaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vehida Frljaka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65-0-P-135286-11-Rev od 23. augusta 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-06-000176 od 9.
decembra 2009. godine, u dijelu u kojem je odbijena njegova žalba i potvrđen stav I presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-1905/02 od 21. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vehida Frljaka podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0- Gž-06-000176 od 9. decembra 2009. godine, u dijelu u kojem je usvojena žalba O.K. i ukinut stav II presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-1905/02 od 21. oktobra 2005. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Vehid Frljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koje zastupa Šemso Temin, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65-0-P-135286-11-Rev od 23. augusta 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-000176 od 9. decembra 2009. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1905/02 od 21. oktobra 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P-1905/02 od 21. oktobra 2005. godine u stavu I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kao tužitelja-protivtuženog, kojim je tražio da mu O.K. (u daljnjem tekstu: tuženi-protivtužitelj) preda u posjed stan u Sarajevu. Navedenom presudom u stavu II izreke je odbijen protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužitelja kojim je tražio da se poništi ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, broj Ov.3891/97 od 17. juna 1997. godine, zaključen između S.Č., M.B, D.Š. i M.D. kao prodavaca i apelanta kao kupca.
3. Rješavajući po žalbi apelanta i O.K. u odnosu na dio presude Općinskog suda broj P- 1905/02 od 21. oktobra 2005. godine kojim je odbijen njihov tužbeni, odnosno protivtužbeni zahtjev, Kantonalni sud je donio presudu broj 009-0-Gž-06-000176 od 9. decembra 2009. godine kojom je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu u stavu I izreke, dok je žalbu tuženog-protivtužitelja uvažio i prvostepenu presudu u stavu II izreke ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65-0-P-135286-11-Rev od 23. augusta 2011. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija koju je izjavio protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000176 od 9. decembra 2009. godine, osporavajući navedenu presudu u cjelosti. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je zaključio da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude u konkretnom slučaju iznosi 1.000 KM, te da navedeni iznos ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. ZPP-a.Vrhovni sud je, također, zaključio da odlučivanje po reviziji apelanata nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana. Osim toga, Vrhovni sud je zaključio da, budući da apelant pobija drugostepenu presudu u cjelosti, tj. i u odnosu na stav II izreke u kojem je uvažena žalba tuženog-protivtužitelja i prvostepena presuda ukinuta u pogledu odluke o protivtužbenom zahtjevu i predmet vraćen pvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, apelantova revizija nije odpuštena u skladu sa članom 237. stav 1. ZPP-a, jer se ista može izjaviti samo protiv pravomoćne odluke drugostepenog suda, a takvu odluku ne predstavlja pobijana presuda u konkretnom slučaju.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(14) apelacija je preuranjena.
a) Protek roka
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. U odnosu na tužbeni zahtjev apelanta, u dijelu u kojem je presudom Kantonalnog suda odbijena njegova žalba i potvrđen stav I presude Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000176 od 9. decembra 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65-0-P-135286-11-Rev od 23. augusta 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u pogledu osporavanja drugostepene presude kojom je odlučivano o tužbenom zahtjevu apelanta bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju, u pogledu tužbenog zahtjeva apelanta, navedena presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je apelant protiv navedene presude izjavio reviziju 15. marta 2010. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. oktobra 2011. godine, proizilazi da je,u ovom dijelu, podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
b) Preuranjenost apelacije
10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u dijelu u kojem je Kantonalni sud osporenom presudom broj 009-0-Gž-06-000176 od 9. decembra 2009. godine usvojio žalbu tuženog-protivtužitelja izjavljenu protiv prvostepene presude Općinskog suda broj P-1905/02 od 21. oktobra 2005. godine i prvostepenu presudu u odnosu na protivtužbeni zahtjev ukinuo i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje je, prema stanju spisa, u toku pred prvostepenim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, te ukoliko je apelacija preuranjena,Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović