Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5469/10 (Milan Joković)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5469/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 5469/10, rješavajući apelacije Milana Jokovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Milana Jokovića podnesena protiv rješenja Osnovong suda u Banjoj Luci broj 071-0- Pr-08-005186-x od 8. oktobra 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Joković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banja Luke, podnio je 7. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) rješenja Osnovong suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-Pr-08-005186-x od 8. oktobra 2010. godine

2. Nakon održanog usmenog pretresa, Osnovni sud je donio rješenje broj 071-0-Pr-08-005186- X od 8. oktobra 2010. godine, kojim prekršajni nalog broj 200.100.849.9 od 14. oktobra 2008. godine koji je izdala Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, Regionalni centar Banja Luka, apelantu-okrivljenom, odgovornom licu u DOO "ICM-Trade" Laktaši, postaje konačan i izvršan sa 8. oktobrom 2010. godine u skladu sa odredbama člana 44. Zakona o prekršajim Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon), a u vezi sa članom 36. istog Zakona, jer se isti nije pojavio u vrijeme određeno za usmeni pretres dana 8. oktobra 2010. godine u 08.30 časova. i smatra se da je apelant kao okrivljeni prihvatio odgovornost za prekršaje propuštanjem. U toku usmenog pretresa konstatovano je da je na zakazani usmeni pretres pristupila Slavica Graorac, stručni saradnik za pravne poslove u kancelariji advokata Miljkana Pucara, koja je u spis priložila pozive advokata radi pripremnih ročišta u sudu Bosne i Hercegovine zakazanih za 8. oktobar 2010. godine i podesak apelanta u kojem se izjašnjava o prekršaju. Nadalje je navedeno da na usmeni pretres nije pristupio apelant kao okrivljeni, te kako je na ranije odgođenom usmenom pretresu na koji je pristupila Slavica Graorac i zakazan današnji usmeni pretres o čemu je punomoćnik apelanta usmeno obavješten i kako je pred sudom i naveo da je apelanta o vremenu održavanja današnjeg usmenog pretresa obavjestio, te da apelanta nije pristupio, isti je shodno odredbama člana 44. Zakona prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem.

3. Nakon navedenog, apelant je podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Pr-08-005186-X od 20. oktobra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 Pr 005780 10 Pžp od 12. jula 2011. godine, prijedlog je odbijen uz obrazloženje da nema dokaza da je do propuštanja pojavljivanja na usmeni pretres došlo usljed opravdanih razloga.

4. Apelant je naveo da izričito osporava rješenje Osnovnog suda broj 071-0-Pr-08-005186-X od 8. oktobra 2010. godine i smatra da mu je osporenim rješenjem, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Pr-08-005186-X od 8. oktobra 2010. godine, smatra se da je apelant kao okrivljeni prihvatio odgovornost za prekršaje propuštanjem u skladu sa odredbama člana 44. Zakona, a u vezi sa članom 36. istog Zakona, jer se nije pojavio u vrijeme određeno za usmeni pretres dana 8. oktobra 2010. godine u 08.30 časova. Dakle, nadležni sud nije meritorno rješavao, već je samo konstatovao da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom, odnosno nije pristupio zakazanom usmenom pretresu i time prihvatio odgovornost za prekršaje propuštanjem. Da bi se raspravljalo ovo pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom usmenom pretresu odnosno blagovremeno opravdati izostanak. Prema tome. Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove te obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5469/10 (Milan Joković) | Sudska praksa | Aktio