Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-394/10 (Mldb. Dž. Š.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravo na prisustvo suđenju
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-394/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i suci Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. studenog 2011. godine, u predmetu broj AP 394/10, rješavajući apelaciju mldb. Dž. Š., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija mldb. Dž.Š. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Km 006415 09 Kzm od 23. prosinca 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Km 006415 08 Km od 16. listopada 2009. godine zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Mldb. Dž. Š. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Đula Šuvalić, zakonska zastupnica, apelantičina majka (u daljnjem tekstu: apelantičina majka), a nju Miro Blaž, odvjetnik iz Viteza, podnijela je 27. siječnja 2010. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Km 006415 09 Kzm od 23. prosinca 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Km 006415 08 Km od 16. listopada 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 Km 006415 08 Km od 16. listopada 2009.

godine apelantici je izrečena odgojna mjera pojačan nadzor nadležnog tijela socijalne zaštite. Istim Rješenjem sud je odredio da će se o prestanku ove mjere naknadno odlučiti s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od jedne, niti dulje od tri godine. Također, istim rješenjem određeno je da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava, a oštećeni se imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je Kantonalno tužiteljstvo u Zenici podnijelo prijedlog za primjenu odgojne mjere - pojačan nadzor nadležnog tijela socijalne zaštite prema maloljetnici zbog izvršenja kaznenog djela krađe iz članka 286. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH), te da je apelantica na ročištu za izricanje odgojne mjere izjavila da ne priznaje izvršenje djela koja joj se stavlja na teret, ali da nije osporila da se bavi prosjačenjem. Općinski sud je istakao da je, nakon provedenih dokaza, nesporno utvrđeno da se apelantica 27. travnja i 14. kolovoza 2008. godine, zajedno sa drugom djecom, nalazila u radnji „Planika“ kada je otuđen novac od N.H., a da se 27. travnja 2008. godine nalazila u radnji „Fizerald“ kada je od L.M., vlasnice radnje, otuđen novac, koji je apelanticina majka vratila L.M. Općinski sud je dalje naveo da je apelanticin branitelj istakao da nije izvan svake razumne sumnje dokazano da je apelantica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, te predložio da se postupak obustavi i da i sve da je dokazano, predložena mjera ne može ostvariti svoju svrhu iz prostog razloga što onaj koji bi vršio pojačan nadzor nije za to sposoban. Osim toga, da je doneseno pravosnažno rješenje kojim se djeca oduzimaju od apelanticine majke, te da bi se prema toj odluci trebali smjestiti u dječje domove, o čemu JU Centar za socijalni rad Zenica (u daljnjem tekstu: Centar) nije obavijestio sud. Obrazlažući zašto je izrekao navedenu odgojnu mjeru, Općinski sud je istakao da je imao u vidu prijedlog Kantonalnog tužiteljstva u Zenici i socijalnu anamnezu Centra u sklopu koje je nalaz pedagoga, psihološki nalaz, i zaključak stručnog tima, nakon čega je utvrdio da je apelantica odgojno zapuštena, da nije pohađala školu, da nije usvojila nikakve navike, da roditelji o njoj uopće ne brinu, već su zanemarili interes djeteta, tako da je mjera pojačan nadzor nadležnog tijela socijalne zaštite u najboljem interesu apelantice. Općinski sud je istakao da se ovom mjerom može pomoći apelantici da uvidi značaj i posljedice svog ponašanja, da je takvo ponašanje društveno neprihvatljivo, te da promijeni i usvoji stavove koji će je udaljiti od društveno neprihvatljivih aktivnosti.

4. Odlučujući o apelanticinoj žalbi, Kantonalni sud u Zenici donio je Rješenje broj 43 0 Km 006415 09 Kzm od 23. prosinca 2009. godine kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da je na javnoj sjednici u odsutnosti uredno obaviještenog kantonalnog tužitelja, apelantičinog branitelja, apelantice i njene majke održao sjednicu 23. prosinca 2009. godine, jer su ispunjene zakonske pretpostavke za održavanje sjednice. Naime, na zakazanu sjednicu vijeća za 10. prosinca 2009. godine pristupila je apelantica i njena majka, a nije pristupio apelanticin branitelj koji je bio uredno obaviješten. Sud je odgodio sjednicu vijeća za 23. prosinac 2009. godine o čemu su apelantica i njena majka obaviještene, a apelanticin branitelj je pismeno obaviješten. Apelanticin branitelj je 30. studenog 2009. godine obavijestio sud da ne može pristupiti zakazanoj sjednici za 10. prosinac 2009. godine zbog zastupanja u drugom predmetu kod Općinskog suda u Travniku, te zamolio sud da sjednicu zakaže u terminima koje je predložio, ali najranije u dvanaest sati. Dalje, da je apelanticin branitelj primio poziv za sjednicu zakazanu za 23. prosinac 2009. godine i da je obavijestio sud da ne može pristupiti zbog zastupanja u novom predmetu kod Općinskog suda u Travniku, te zamolio sud da odgodi sjednicu i također predložio termine za održavanje sjednice, ali najranije u dvanaest sati. Kantonalni sud je zaključio da, kako su stranke uredno obaviještene, a nisu pristupile na sjednicu vijeća, da je održao sjednicu vijeća za maloljetnike, jer su ispunjene zakonske pretpostavke u smislu članka 319. st. 1. i 4. u svezi sa člankom 391. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH).

5. Odgovarajući na žalbene navode, Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da je prvostupanjski sud pravilno izrekao apelantici odgojnu mjeru - pojačan nadzor nadležnog tijela socijalne zaštite koja može trajati od jedne do tri godine, a o čijem trajanju će sud odlučiti kasnije, u ovisnosti od suradnje apelantice sa Centrom radi vaspitnog odgoja i utjecaja na apelanticu koja će i dalje živjeti u svojoj obitelji, a radi odvikavanja od činjenja ovakvih i sličnih kaznenih djela.

6. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Povredu ovog prava apelantica nalazi u postupanju Kantonalnog suda koji je sjednicu vijeća održao 23. prosinca 2009. godine u devet sati iako je imao saznanje da je njen branitelj spriječen da joj prisustvuje, a da to želi i traži. Naime, apelantica ističe da je njen branitelj u podnesku od 30. studenog 2009. godine zamolio sud da se sjednica pomjeri za neki drugi dan i da je predložio više termina, da ga je Kantonalni sud obavijestio da će se sjednica vijeća održati 23. prosinca 2009. godine u devet sati, iako je u podnesku njenog branitelja predložen 23. prosinac 2009. godine, ali najranije u dvanaest sati, pa se postavlja pitanje zašto onda sjednica nije održana 10. prosinca 2009. godine.

7. U Kaznenom zakonu Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br.

36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05), relevantne odredbe glase:

Članak 92.

Pojačan nadzor nadležnog tijela socijalne zaštite (1) Ako roditelji, posvojitelj ili skrbnik nisu u mogućnosti pojačano nadzirati maloljetnika, a ne postoje ni uvjeti za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj obitelji, sud će maloljetniku izreći odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite.

(2) Sud će naknadno odlučiti o prestanku odgojne mjere iz stavka 1. ovoga članka, s tim da njezino trajanje ne može biti kraće od jedne ni dulje od tri godine. Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje živi s roditeljima, posvojiteljem ili skrbnikom, a pojačani nadzor nad njim izvršava ovlaštena osoba u nadležnom tijelu socijalne zaštite.

(3) Ovlaštena osoba u nadležnom tijelu socijalne zaštite brine se o školovanju maloljetnika, njegovu zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utječe, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi.

8. U Zakonu o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 35/03, 37/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 i 9/09) relevantne odredbe glase:

Članak 319.

Sjednica vijeća (1) O sjednici vijeća obavijestit će se tužitelj, optuženik i njegov branitelj.

[...] (4) Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice vijeća.

[...].

Članak 391.

Žalba protiv presude i rješenja [...] (4) Na sjednicu vijeća za maloljetnika (članak 319.) uvijek će se pozvati maloljetnik i njegov branitelj. Nedolazak maloljetnika i njegovog branitelja koji su uredno obaviješteni o sjednici ne sprječava drugostupanjski sud da sjednicu održi.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

11. Ustavni sud nalazi da apelantica problematizira to što je, iako je njen branitelj tražio da se sjednica održi u određenim terminima, jer je u zakazano vrijeme bio spriječen zbog zastupanja u drugim predmetima, Kantonalni sud je održao sjednicu a on nije bio prisutan. S tim u svezi, Ustavni sud će se ograničiti na ispitivanje apelanticinih navoda da li je Kantonalni sud zato što je održao sjednicu vijeća bez prisutnosti apelanticinog branitelja proizvoljno primijenio odredbe ZKP. S tim u svezi, Ustavni sud nalazi da odredbe članka 319. st. 1. i 4. ZKPFBiH propisuju: O sjednici vijeća obavijestit će se tužitelj, optuženik i njegov branitelj. Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni ne sprječava održavanje sjednice vijeća. Dalje, da odredbe članka 391. stavak

4. ZKP FBiH propisuju: Na sjednicu vijeća za maloljetnika (članak 319.) uvijek će se pozvati maloljetnik i njegov branitelj. Nedolazak maloljetnika i njegovog branitelja koji su uredno obaviješteni o sjednici ne sprječava drugostupanjski sud da sjednicu održi. Ustavni sud nalazi da upravo obrazloženje presude Kantonalnog suda precizno navodi da je dva puta branitelj bio uredno pozivan, da je već jednom odložena sjednica zato što je branitelj bio spriječen, što ne spori niti apelantica, nego navodi da Kantonalni sud nije trebalo da odri sjednicu jer je „imao saznanje da je branitelj spriječen da joj prisustvuje, a da to želi i traži“. Ako se imaju u vidu prethodno citirane odredbe, tj. da nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni ne sprječava sud da održi sjednicu vijeća, Ustavni sud zaključuje da u apelaciji nema ništa što ukazuje na “opravdan zahtjev” koji pokreće pitanja iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati, odnosno da su ovi navodi očito (prima facie) neutemeljeni.

12. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-394/10 (Mldb. Dž. Š.) | Sudska praksa | Aktio