Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-652/09 (A. B.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Pravično suđenje - nepristrasan sud
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-652/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 652/09, rješavajući apelaciju Adema Bešlagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adema Bešlagića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Kž-
08-000 241 od 13. novembra 2008. godine i Presude Općinskog suda u Tešnju broj 039-0-K-000142 od 30. juna 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Adem Bešlagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Sanela Dautbegović, advokatica iz Zenice, podnio je 3. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Kž-08-000 241 od 13. novembra 2008. godine i Presude Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 039-0-K-000142 od 30. juna 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 039-0-K-000142 od 30. juna 2008. godine apelant je proglašen krivim za produženo krivično djelo krivotvorenja isprave iz člana 373. stav 1. u vezi sa članom 55. KZFBiH, pa mu je na osnovu navedenih zakonskih odredbi i odredbi čl. 49. i 62. KZFBiH izrečena uvjetna osuda kojom mu je za počinjeno krivično djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca sa rokom provjere od godinu dana.
3. U obrazloženju prvostepene presude Općinskog suda je navedeno da su u toku glavnog pretresa provedeni dokazi koje su predložili Kantonalno tužilaštvo u Zenici i odbrana, te da je nakon ocjene provedenih dokaza i to svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti sud donio odluku kao u dispozitivu presude. Općinski sud je naveo da je uvidom u knjižnu obavijest broj 07/05 od 15. maja 2005. godine utvrđeno da je knjižna obavijest sačinjena u Tešnju 15. maja 2005. godine u ime preduzeća DOO «Kogal» Tešanj i da je upućena Osnovnoj školi «Sveti Sava» Kakmuž. U sadržaju knjižne obavijesti je upisano: «Odobravamo vas na ime reklamacije za loš kvalitet uglja u ukupnom iznosu od 1.460,30 KM», a u rubrici U vašu korist je također upisan iznos 1.460,30 KM. Dalje, uvidom u knjižnu obavijest broj 01/05 od 26. septembra 2005. godine utvrđeno je da je sačinjena u ime preduzeća DOO «Kogal» Tešanj i da je upućena na DOO «Sabos» Sarajevo. U rubrici Sadržaj je upisano: «Odobravamo vas na ime reklamacije za loš kvalitet uglja u ukupnom iznosu od 865,90 KM. Obje knjižne obavijesti su potpisane sa B. Adem i kraj potpisa se nalazi otisak pečata DOO «Kogal» Vukovo, Tešanj. Općinski sud je, dalje, naveo da, prema nalazu vještaka grafologa Izeta Džaferovića iz Zenice, a što nije osporio ni apelant, predmetne obavijesti je potpisao apelant, a prema nalazu vještaka grafologa Izeta Džaferovića i svjedoka-vještaka Mirsada Muračevića, postoje dva pečata firme «Kogal», jedan pravi i jedan lažan. Dalje je navedeno da iz iskaza svjedokinje Merime Bešlagić proizlazi da je firma «Kogal» stečena u toku trajanja bračne zajednice sa apelantom, da je ona bila samo formalni vlasnik firme i da je veći dio poslova na terenu obavljao apelant koji je imao usmenu generalnu punomoć za sve radnje. Iz njenog iskaza proizlazi da je pečat firme bio kod apelanta i da je on ovjeravao sve dokumente, da je nakon prekida bračne zajednice ona preuzela pečat i otkazala apelantu usmenu generalnu punomoć, da su nakon preuzimanja pečata počele pristizati knjižne obavijesti sa kasnijim datumima od dana preuzimanja pečata, da u pismenoj formi nikada nisu dobili reklamaciju na kvalitet i da nikada nisu umanjivali prodajnu cijenu. Na osnovu ovog iskaza, Općinski sud je utvrdio da su knjižne obavijesti sačinjene nakon otkaza usmeno date generalne punomoći i da je sadržaj tih obavijesti neistinit. Općinski sud je zatim istakao da apelant, u smislu odredaba Zakona o privrednim društvima, nikada nije bio ovlašten za potpisivanje dokumenata, jer da bi generalna punomoć bila valjana morala je biti evidentirana u sudskom registru preduzeća, a punomoć za preduzimanje pojedinih radnji mora biti u pisanoj formi. Stoga, usmeno data punomoć je mogla imati značaj samo za odnose između zakonskog zastupnika firme i apelanta. Općinski sud nije prihvatio apelantovu odbranu da je firmi «Kogal» dostavljena reklamacija na kvalitet uglja, jer se iz dopisa Osnovne škole «Sveti Sava» od 25. februara 2005. godine ne može utvrditi da je reklamacija na kvalitet uglja upućena firmi «Kogal», niti se može utvrditi kome je upućena reklamacija, a drugi dokazi na ove okolnosti nisu provođeni. S obzirom na to da je knjižne obavijesti potpisao apelant, Općinski sud je zaključio da je apelant i upisao sadržaj i ovjerio pečatom knjižne obavijesti. Pri tome, nebitna je činjenica na koji način je apelant došao do lažnog pečata, jer mu se i ne stavlja na teret da je izradio lažni pečat nego radnja da je upotrijebio lažni pečat, pa sud nije ni utvrđivao ovu činjenicu. Svjesnim unošenjem neistinitih podataka u knjižnu obavijest, neovlaštenim potpisivanjem i ovjerom lažnim pečatom apelant je napravio lažne isprave a zatim ih upotrijebio kao prave. Na osnovu navedenog, Općinski sud je zaključio da su se ovakvim apelantovim radnjama stekla sva obilježja krivičnog djela krivotvorenja isprave iz člana 373. stav KZFBiH, zbog čega ga je proglasio krivim i osudio kao u izreci presude.
4. U obrazloženju drugostepene presude Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalni zakon. Naime, iz izvedenih dokaza, a posebno iz nalaza grafologa-sudskog vještaka Izeta Džaferovića, vidi se da se taj vještak slaže sa vještačenjem koje je uradio vještak Mirsad Muračević, odnosno da otisci pečata koji se nalaze na knjižnim obavijestima 07/05 od 15. maja 2005. godine, upućenim Osnovnoj školi «Sveti Sava» i knjižnoj obavijesti 01/05 od 26. septembra 2005. godine, upućenoj DOO «Sabos» iz Sarajeva, nije nastao od originalnog pečata koji se koristi u firmi DOO «Kogal» iz Vukova, Tešanj, odnosno oni su krivotvoreni. U pogledu žalbenih navoda da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu krivičnog postupka, Kantonalni sud je istakao da apelant nije naveo o kojim bitnim povredama se radi, ali da se iz spisa vidi da je prvostepeni sud u cijelosti postupio po optužnom aktu, izveo sve predložene dokaze, kako optužbe, tako i odbrane, i dao valjane razloge o tim odlučnim činjenicama, te je i ove žalbene navode ocijenio neosnovanim.
5. Apelant u apelaciji navodi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni odredaba materijalnog prava. Navodi da tokom krivičnog postupka koji se vodio protiv njega nisu prekršena njegova proceduralna prava pristupa sudu, predlaganja i izvođenja dokaza, pravnog lijeka, ali u konačnom to mu ništa ne vrijedi niti može biti govora o pravičnom suđenju ukoliko je odluka suda proizvoljna i nije utemeljena na izvedenim dokazima. Navodi da sudovi nisu uzeli u obzir da je firma DOO «Kogal» zajednička bračna imovina apelanta i oštećene, te da je apelant u toj firmi uvijek i isključivo obavljao sve poslove u vezi sa ugljem. Apelant na kraju ističe da su sudovi pogrešnom ocjenom dokaza, zanemarivanjem činjeničnog stanja i proizvoljnim tumačenjem propisa doveli u pitanje i svoju nepristranost.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-
Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. U vezi sa navodima apelacije u pogledu prava na pravično suđenje, koji se odnose se na pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja koje je proisteklo iz pogrešne ocjene izvedenih dokaza i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine; i Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud proveo dokazni postupak, da je u tom smislu saslušao apelanta, saslušao oštećenu kao svjedoka, izvršio uvid u sporne knjižne obavijesti, te u nalaz i pismeno mišljenje i iskaze vještaka grafološke struke Izeta Džaferovića i Mirsada Muračevića. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud detaljno i jasno obrazložio da je prihvatio iskaz oštećene kao svjedoka optužbe, jer je u potpunosti potkrijepljen pismenim mišljenjem i iskazom vještaka grafologa Izeta Džaferovića, kao i Mirsada Muračevića, te ostalim dokazima u spisu. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud detaljno i jasno obrazložio zašto nije prihvatio dokaze odbrane. Ovakve zaključke prvostepenog suda je potvrdio i drugostepeni sud, dajući pri tome detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nema ničega što bi moglo voditi zaključku da je u konkretnom slučaju prekršen princip ravnopravnosti strana u postupku ili da je dokazni postupak na bilo koji način zloupotrijebljen na apelantovu štetu.
10. Dalje, iz obrazloženja osporenih presuda ne može se zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredbi u bilo kojem dijelu proizvoljna. Ustavni sud, također, ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način prekršeno pravo na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ničega što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati.
11. U vezi sa apelantovim navodima da su redovni sudovi bili pristrani u njegovom slučaju, Ustavni sud podsjeća da se nepristranost suda, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispituje s aspekta subjektivne i objektivne nepristranosti. Subjektivna ili lična nepristranost se pretpostavlja, odnosno smatra se da je u ličnom smislu sud uvijek nepristran u odnosu na stranke, osim ukoliko se to ne ospori uvjerljivim dokazima. S druge strane, objektivna nepristranost se ne pretpostavlja već se ona utvrđuje na osnovu objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu, tj. utvrđuje se da li u spisu postoje objektivni dokazi na osnovu kojih se može razumno sumnjati da sud nije bio nepristran. Međutim, pri odlučivanju postoji li u nekom predmetu legitiman razlog za bojazan da neki sudija nije nepristran, stav dotičnog lica je važan ali ne i odlučan. Ono što je odlučno jeste može li se ta bojazan smatrati objektivno opravdanom (vidi Evropski sud, Wettstein v. Switzerland, presuda od 21. decembra 2000. godine, aplikacija broj 33958/96, stav 44, ECHR 2000-XII).
12. Ustavni sud zapaža da apelant ponavlja navode koji se tiču ocjene izvedenih dokaza, a koje je Ustavni sud već razmotrio i zaključio da ova procjena nije proizvoljna. Ustavni sud naglašava kako ne postoje bilo kakvi objektivni dokazi koji bi upućivali na zaključak da su redovni sudovi bili pristrani. Tokom predmetnog postupka apelant je, prema mišljenju Ustavnog suda, uživao sve proceduralne garancije iz člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju apelantovi navodi o nepristranosti suda očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović