Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-96/09 (I. B.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Stečaj
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-96/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 96/09, rješavajući apelaciju Ibrahim Bošnjaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Bošnjakovića podnesena zbog nemogućnosti izvršenja presude Općinskog suda I u Sarajevu broj Pr-1747/05 od 16. februara 2006. godine i neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj I 065-0-I-07- 002351 od 26. juna 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ibrahim Bošnjaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, podnio je 14. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti izvršenja presude tadašnjeg Općinskog suda I u Sarajevu broj Pr-1747/05 od 16. februara 2006. godine i neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj I 065-0- I-07-002351 od 26. juna 2007. godine. Kako apelacija nije ispunjavala uslove propisane članom 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od apelanta je 26. augusta 2011. godine zatraženo da dopuni apelaciju, što apelant nije učinio.
2. Presudom tadašnjeg Općinskog suda I u Sarajevu broj Pr-1747/05 od 16. februara 2006. godine, obavezan je „Ingrap“ d.d. Hadžići (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu isplati iznos od 1.571,00 KM sa pripadajućim zazeznim kamatama. Budući da dužnik nije izvršio obavezu po navedenoj presudi, apelant je 20. juna 2007. godine podnio Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) prijedlog za izvršenje. Općinski sud je rješenjem broj I 065-0-I-07- 002351 od 26. juna 2007. godine dozvolio predloženo izvršenje. Ovo rješenje je, nakon što je postalo pravosnažno, 4. oktobra 2008. godine dostavljeno HVB Central Profit banci d.d. Sarajevo na provođenje. Apelant je u nekoliko navrata tražio od suda da interveniše budući da banka nije postupala po rješenju o izvršenju. Općinski sud je 10. oktobra 2007. godine i 1. aprila 2008. godine naložio HVB Central Profit banci da postupi po rješenju o izvršenju. Općinski sud je 7. aprila 2008. godine primio dopis UniCredit Bank koja je obavijestila sud da nije postupila po rješenju o izvršenju zato što na računu izvršenika nema sredstava, te da je račun izvršenika blokiran a rješenje o izvršenju u korist apelanta stavljeno u red čekanja prema zakonskim prioritetima, uz napomenu da je račun izvršenika blokiran od ranije po drugom osnovu. Općinski sud je ponovo, na zahtjev apelanta, intervenisao 18. augusta 2008. godine i 3. februara 2009. godine i naložio banci provođenje izvršenja, nakon čega je UniCredit Bank ponovo obavijestila sud o nemogućnosti izvršenja na računu izvršenika iz istih, ranije navedenih razloga.
3. Izvršenik je, 23. marta 2009. godine, obavijestio sud da je protiv izvršenika otvoren stečajni postupak 25. decembra 2008. godine po rješenju Općinskog suda broj 65 0 ST 057 693 08 ST, te da se slijedom toga, po osnovu člana 55. stav 1. i člana 81. st. 1. i 2. Zakona o stečajnom postupku prekidaju svi izvršni postupci. Istovremeno, izvršenik je predložio da apelant prijavi svoje potraživanje u stečajnom postupku radi namirenja iz stečajne mase. Ovaj podnesak izvršenika sud je dostavio apelantu 2. aprila 2009. godine, ali sudu je vraćena dostavnica sa naznakom da dvije dostave nisu uspjele zato što je «stan zatvoren», ali da je apelantu ostavljena obavijest za podizanje pismena u sudu u roku od 15 dana. Općinski sud je i službenim putem pribavio informaciju iz registra privrednih subjekata o tome da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak, nakon čega je rješenjem tog suda broj 065-0-I-07-002351 od 23. aprila 2009. godine postupak izvršenja prekinut u skladu sa Zakonom o stečajnom postupku. Ovo rješenje suda otpremljeno je apelantu 23. aprila 2009. godine, a Općinski sud je u svom izjašnjenju na apelaciju naveo da do dana dostavljanja odgovora na apelaciju (12. maj 2009. godine), sud nije primio povratnicu o uručenju apelantu navedenog rješenja o prekidu postupka.
4. Ustavni sud je apelantu dostavio odgovor Općinskog suda 9. juna 2009. godine, koji je on primio 16. juna 2009. godine, a zatim je od apelanta zatražena i dopuna apelacije 26. augusta 2011. godine, a taj dopis je apelant primio 27. augusta 2011. godine. Međutim, apelant nije dao izjašnjenje ni navode iz odgovora na apelaciju, niti je dopunio apelaciju kako je traženo.
5. Apelant u apelaciji nije eksplicitno naveo za koje pravo smatra da mu je prekršeno, ali se iz sadržaja apelacije može zaključiti da se apelant žali zbog neizvršenja presude, odnosno neprovođenja rješenja o neizvršenju, dakle zbog kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je on penzionisan ali da nije dobio otpremninu, te da je morao tužiti izvršenika. Dalje navodi da je presuda donesena u njegovu korist, ali da je pokrenuo izvršni postupak koji nije proveden jer je «navodno račun u banci blokiran».
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Ustavni sud podsjeća da je kroz svoju praksu konzistentno naglašavao da «...izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije...» (vidi vodeće odluke Ustavnog suda, broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05 i broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije koje postoji «[...] sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo [...] u suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi [...]» (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio rješenje o izvršenju, kao i da je u nekoliko navrata nalagao nadležnoj banci da provede dozvoljeno izvršenje, ali da je izvršenje sa računa izvršenika bilo nemoguće iz objektivnih razloga, zbog nedostatka sredstava i zbog toga što je račun izvršenika bio blokiran. Dalje, protiv izvršenika je pokrenut stečajni postupak, pa su ex lege prekinuti svi izvršni postupci, o čemu je sud pokušao obavijestiti apelanta, a o čemu se apelant nije izjasnio ni nakon što mu je i Ustavni sud dostavio i odgovor na apelaciju i poziv da dopuni apelaciju, tako da nije moguće utvrditi da li je apelant svoje potraživanje prijavio u stečajnu masu. Budući da je apelantu bila na raspolaganju mogućnost da svoje potraživanje prijavi u stečajnu masu u postupku koji je otvoren protiv izvršenika, te uzimajući u obzir apelacione navode koji se isključivo odnose na nemogućnost provođenja rješenja o izvršenju u izvršnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom, Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani..
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović