Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-474/09 (E. M.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prekid postupka
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-474/09
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 474/09, rješavajući apelaciju Envera Mujića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Envera Mujića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu i koji je okončan Presudom tog suda broj 65 0 P 042793 98 P od 15. oktobra 2009. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Enver Mujić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 18. februara 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 042793 98 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. aprila 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud dostavio je odgovor 15. aprila 2009. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 24. aprila 2009. godine.
5. Ustavni sud je 22. jula i 1. septembra 2011. godine zatražio kopiju spisa na uvid, koju je Općinski sud dostavio 8. septembra 2011. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način;
7. Apelant i ostali tužitelji S.U. i mldb. S.U. (u daljnjem tekstu: ostali tužitelji) 14. januara 1998. godine podnijeli su tužbu protiv tuženog „Euroherc-osiguranje“ d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. Tuženi je 27. marta 1998. godine dostavio odgovor na tužbu.
8. Općinski sud I u Sarajevu održao je ročište 15. aprila 1998. godine na kojem je donio rješenje kojim se proglasio mjesno nenadležnim, te odredio da se spis dostavi Općinskom sudu II u Sarajevu na nadležnost.
9. Tuženi je 2. oktobra 1998. godine dostavio podnesak Općinskom sudu II u Sarajevu kojim je obavijestio sud da nije u mogućnosti prisustvovati ročištu zakazanom za 5. oktobar 1998. godine. Zakazano ročište Općinski sud II u Sarajevu odlgodio je i novo zakazao za 8. decembar 1998. godine.
10. Općinski sud II u Sarajevu 8. decembra 1998. godine donio je rješenje kojim je odredio prekid postupka do okončanja krivičnog postupka. U obrazloženju ovog rješenja Općinski sud II u Sarajevu je naveo da se 23. marta 1997. godine dogodila teška saobraćajna nesreća u kojoj su apelant i ostali tužitelji zadobili teške tjelesne ozljede. Pošto je osiguranik tuženog skrivio saobraćajnu nesreću, apelant i ostali tužitelji traže naknadu štete. Međutim, budući da je u toku istražni postupak protiv osiguranika tuženog, Općinski sud II u Sarajevu je istakao da je, u smislu Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odlučio prihvatiti prijedlog tuženog da se postupak prekine do okončanja krivičnog postupka.
11. Apelant je 17. februara 1999. godine izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, koju je Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) rješenjem od 27. oktobra 1999. godine odbio.
12. Općinski sud II u Sarajevu održao je ročište 24. aprila i 18. juna 2001. godine na kojem je odredio da se pribavi krivični spis na uvid. Općinski sud II u Sarajevu, uz saglasnost parničnih stranaka, donio je rješenje kojim je raspravu odgodio na neodređeno vrijeme.
13. Iz službenih zabilješki i dopisa pisarni krivičnog odjeljenja slijedi da je postupajući sudija u više navrata u 2002. i 2003. godini tražio informacije o toku krivičnog postupka.
14. Općinski sud II u Sarajevu održao je ročište 15. oktobra 2003. godine na kojem je, uz saglasnost stranka, ponovo odgodio raspravu na neodređeno vrijeme.
15. Iz službene zabilješke od 16. aprila 2004. godine slijedi da će se postupak nastaviti po prijedlogu jedne od parničnih stranaka.
16. Apelant i ostali tužitelji 18. januara 2005. godine obavijestili su Općinski sud da je krivični postupak okončan, te zatražili nastavak postupka.
17. Općinski sud održao je ročište 1. juna 2005. godine na kojem je odlučio da rješenje o prekidu postupka ostaje na snazi, jer je izjavljena žalba protiv presude u krivičnom postupku.
18. Apelant i ostali tužitelji 8. maja 2008. godine obavijestili su Općinski sud da je krivični postupak okončan i dostavili pravosnažnu presudu Kantonalnog suda, te zatražili nastavak postupka.
19. Općinski sud je 11. septembra, 15. i 18. decembra 2008. godine održao ročišta u predmetu.
20. Dopisima od 19. septembra i 18. decembra 2008. godine i 30. januara 2009. godine Općinski sud tražio je dostavu krivičnog spisa.
21. Općinski sud održao je ročišta 4. i 15. septembra 2009. godine.
22. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 042793 98 P od 15. oktobra 2009. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu i ostalim tuženim isplati naknadu nematerijalne štete, u izreci presude precizirani vidovi nematerijalne štete i iznosi, odbio dio tužbenog zahtjeva apelanta i ostalih tužitelja koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete na ime estetske naruženosti, te primio na znanje povlačenje tužbe u odnosu na apelanta za određeni iznos.
23. Tuženi je 16. novembra 2009. godine izjavio žalbu, a apelant i ostali tužitelji 13. januara 2010. godine dostavili su odgovor na žalbu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
24. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelant ističe da je tužbu podnio 1998. godine Općinskom sudu, a da do podnošenja apelacije nije donesena prvostepena presuda, zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
b) Odgovor na apelaciju
25. Općinski sud je istakao da su postojali objektivni razlozi za ovako dugo trajanje postupka. Naime, postupajući sudija je na prijedlog tuženog prekinuo postupak rješenjem od 8. decembra 1998. godine do okončanja krivičnog postupka. Nakon što je krivični postupak pravosnažno okončan, 11. septembra 2008. godine održano je pripremno ročište, a ročište za glavnu raspravu zakazano je za 20. maj 2009. godine.
V. Relevantni propisi
26. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 197.
[...] Sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu zavisi od toga da li je učinjen privredni prestup ili da li je učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, ko je učinitelj i da li je on odgovoran, a naročito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna. Član 199.
[...] Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 197. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
[...].
27. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 379. stav 2.
(2 Sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije nego što bude donesena odluka u postupku povodom privrednog prestupa ili u krivičnom postupku.
Član 381. stav 2.
(2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. (...) i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
VI. Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 16. stava 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
30. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na «suđenje u razumnom roku», zato što Općinski sud u momentu podnošenja apelacije nije u dugom vremenskom periodu donio odluku po njegovom zahtjevu. Za vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom donesena je Presuda broj 65 0 P 042793 98 P od 15. oktobra 2009. godine. Međutim, imajući u vidu da se apelant, u vrijeme podnošenja apelacije, žalio na nemogućnost dobijanja odluke u dugom vremenskom periodu isključivo u odnosu na postupak pred Općinskim sudom, kao i odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti iako predmetni postupak nije okončan u smislu donošenja konačne odluke protiv koje su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
VII. Meritum
31. Apelant se žali da mu je, zbog nedonošenja prvostepene presude, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
32. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
33. Apelant i ostali tužitelji pokrenuli su parnični postupak protiv tuženog radi naknade štete 14. januara 1998. godine, a prvostepena presuda donesena je 15. oktobra 2009. godine. Dakle, prvostepeni postupak trajao je više od jedanaest godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
34. Ustavni sud ne može konstatirati da se radi o složenom postupku, budući da nije uočio da je postupak naknade štete zahtijevao utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, niti da je bilo potrebno riješiti složena pravna pitanja.
35. U vezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud ne može naći da je apelant preduzimao bilo kakve radnje koje su mogle utjecati na dužinu predmetnog postupka.
36. U odnosu na doprinos Općinskog suda, Ustavni sud uočava da je prekid postupka trajao više od devet godina, a da je prije prekida i nakon prekida postupka Općinski sud održao veći broj ročišta, te preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima. Ustavni sud uočava da trajanje krivičnog postupka od više od devet godina može eventualno ukazivati na povredu prava na pravično suđenje. Međutim, u konkretnom slučaju, predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom je dužina parničnog postupka u okviru kojeg je doneseno rješenje o prekidu postupka u smislu člana 197. stav 2. ranijeg ZPP kojim je propisano da Sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu zavisi od toga da li je učinjen privredni prijestup ili da li je učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, ko je učinilac i da li je on odgovoran, a naročito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna. Osim toga, ZPP iz 2003. godine, koji je u međuvremenu stupio na pravnu snagu i prema kojem će se predmetni postupak okončati, u odnosu na prekid postupka propisuje: „Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. (...) i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.“ Također, Ustavni sud uočava da je za vrijeme trajanja prekida postupka Općinski sud konstantno preduzimao procesne radnje kako bi dobio informacije o toku krivičnog postupka, a nakon što je 8. maja 2008. godine obaviješten da je predmetni krivični postupak okončan, odmah je zakazao ročište za 11. septenbar 2008. godine, te je dalje zakazivao i provodio ročišta 15. i 18. decembra 2008. godine, kao i 4. i 15. septembra 2009. godine, dok je presudu donio 15. oktobra 2009. godine.
37. Iako je imao u vidu da je prvostepeni postupak u predmetu naknade štete trajao više od jedanaest godina, kod činjenice da je prekid postupka do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka trajao više od devet godina, te kada i prije i nakon prekida postupka Općinski sud nije postupao izvan granica razumnog roka, Ustavni sud smatra da apelantovi novodi nisu osnovani.
38. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da, iako je predmetni prvostepeni postupak trajao više od jedanaest godina, ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je prekid postupka zbog okončanja krivičnog postupka trajao više od devet godina, te kada je Općinski sud i prije i nakon prekida postupao u razumnom roku.
40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović