Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-584/09 (M. I., M. M., M. P., A. M., D. B., H. P., N. Đ., M. H.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 1, 55
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 171
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-584/09
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 584/09, rješavajući apelaciju Muhameda Imamovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Muhameda Imamovića, Muhameda Mujkanovića, Muniba Preldžića, Amela Miljanovića, Drage Budima, Hajrudina Praska, Nevenka Đuzela, Mustafe Hasanbašića, Hasana Karse, Nurudina Karahodžića, Ilije Markovića, Ekrema Hadžića, Mirka Bulajića, Boška Jovanovića, Ivice Jukića, Ante Šimića, Drage Antolovića, Drage Tadića, Frane Filipovića, Edime Karahodžić, Nize Mehić, Vesne Lučić, Mate Marinovića, Zorana Pervana, Saliha Ćulića, Mehmeda Cvrčka, Mare Jukić, Nađe Šešić, Mare Marijanović, Nijaza Muslića, Branislava Stanića, Ćašifa Silajdžića i Jasmina Karića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž- 06-002 284 od 27. novembra 2007. godine.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere sa ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Zeničko–dobojskog kantona da u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Muhamed Imamović, Muhamed Mujkanović, Munib Preldžić, Amel Miljanović, Drago Budim, Hajrudin Prasko, Nevenko Đuzel, Mustafa Hasanbašić, Hasan Karso, Nurudin Karahodžić, Ilija Marković, Ekrem Hadžić, Mirko Bulajić, Boško Jovanović, Ivica Jukić, Anto Šimić, Drago Antolović, Drago Tadić, Frano Filipović, Edima Karahodžić, Niza Mehić, Vesna Lučić, Mato Marinović, Zoran Pervan, Salih Ćulić, Mehmed Cvrčak, Mara Jukić, Nađa Šešić, Mara Marijanović, Nijaz Muslić, Branislav Stanić, Ćašif Silajdžić i Jasmin Karić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Edin Hrnjić, advokat iz Žepča, podnijeli su 26. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti izvršenja određenog na osnovu Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-I-08-000019 od 16. januara 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 4. juna 2009. godine, od Vlade Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Vlada Zeničko-dobojskog kantona) 12. augusta 2010. godine, a od Ministarstva finansija Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) 23. augusta 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 10. juna 2009. godine. Vlada Zeničko-dobojskog kantona je dostavila odgovor na apelaciju 6. septembra 2010. godine, a Ministarstvo finansija 6. septembra 2011. godine.
4. Ustavni sud je 12. augusta 2010. godine, te 25. jula 2011. godine zatražio od Općinskog suda da mu dostavi kopiju spisa broj 043-0-I-08-000019, a što je i učinjeno 19. augusta 2010. godine, odnosno 29. jula 2011. godine.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 3. jula 2009. godine, odgovor Vlade Zeničko-dobojskog kantona 12. augusta 2011. godine, a odgovor Ministarstva finansija 14. oktobra 2011. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Općinski sud u Žepču je Presudom broj 044-0-P-06-000 128 od 13. oktobra 2006. godine obavezao Zeničko-dobojski kanton, Policijska uprava Žepče (u daljnjem tekstu: tuženi), da apelantima na ime razlika plaća, toplog obroka i regresa za period od 1. marta 2003. godine do 28. februara 2006. godine isplati iznos od 157.413,70 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, utvrđujući pojedinačne iznose za svakog od apelanta na ime neizmirenih potraživanja po navedenim osnovima.
8. Kantonalni sud u Zenici je Presudom broj 004-0-Gž-06-002 284 od 27. novembra 2007. godine, odlučujući o žalbi tuženog, djelimično preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o kamati i odluke o troškovima postupka, a u preostalom dijelu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
9. Apelanti su 7. januara 2008. godine podnijeli prijedlog za izvršenje presude Kantonalnog suda u kom je kao izvršenik označen Zeničko-dobojski kanton (u daljnjem tekstu: izvršenik), te označili broj žiroračuna kod Investiciono-komercijalne banke d.d. Zenica (u daljnjem tekstu: IKB), predlažući izvršenje pljenidbom novčanih sredstava izvršenika sa navedenog računa.
10. Općinski sud je Rješenjem broj 043-0-I-08-000019 od 16. januara 2008. godine odredio izvršenje. Rješenje je dostavljeno Kantonalnom pravobranilaštvu kao zastupniku izvršenika i IKB 21. januara, a apelantima 22. januara 2008. godine. Rješenje o izvršenju je postalo pravomoćno 1. februara 2008. godine.
11. IKB je 26. marta 2008. godine obavijestila Općinski sud da nije postupila po rješenju o izvršenju, imajući u vidu odredbe člana 1. Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 33/06 i 39/06) kojim je propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije BiH i kantona provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa relevantnim zakonom o izvršenju budžeta. Dalje, u obavijesti je istaknuto da su sredstva koja su se nalazila u budžetu Zeničko-dobojskog kantona za 2008. godinu na poziciji „izvršenje sudskih presuda“ u iznosu od 200.000,00 KM već iskorištena realizacijom rješenja o izvršenju koja su po redoslijedu bila ispred predmetnog rješenja o izvršenju. Najzad, ukazano je da je Rješenje o izvršenju broj 043-0-I-08-000019 od 16. januara 2008. godine zavedeno u evidenciji po redoslijedu prijema, te da će se po njemu postupiti nakon što u budžetu Zeničko-dobojskog kantona budu osigurana sredstava za tu namjenu na odgovarajućoj budžetskoj poziciji.
12. Podneskom od 22. augusta 2008. godine apelanti su zatražili od Općinskog suda da „pismenim putem naredi IKB izvršenje rješenja“. Apelanti su se pozvali na Odluku Ustavnog suda broj AP 431/06, te su uz podnesak priložili i izvod iz odluke Vlade Zeničko-dobojskog kantona u kojoj je, pored ostalog, navedeno da je u troškove poslovanja budžeta Zeničko-dobojskog kantona za 2007. godinu uključen „iznos od 9.204.950 KM, a ovaj iznos se odnosi na neizmirene obaveze za neisplaćene plaće i naknade koje su bile predmet utuženja od budžetskih korisnika“.
13. Podneskom od 12. septembra 2008. godine apelanti su, u skladu sa članom 37. stav
2. Zakona o izvršnom postupku, predložili sudu da zatraži od izvršenika da mu dostavi podatke o svojoj imovini, a nakon njihovog pribavljanja da ih dostavi i njima, radi predlaganja novog predmeta izvršenja, jer rješenje o izvršenju od 16. januara 2008. godine nije provedeno na predloženom sredstvu izvršenja.
14. Općinski sud je Zaključkom broj I-19/08 od 19. septembra 2008. godine naložio IKB da postupi po rješenju o izvršenju od 16. januara 2008. godine. Dalje, u zaključku je ukazano da je Banka propustila da izvještava sud o promjenama na računu izvršenika, što joj je obaveza u skladu sa članom 166. stav 5. Zakona o izvršnom postupku, iako je na to već jednom upozorena, a zbog čega sud nema tačnu informaciju o daljnjem toku postupka izvršenja. Također, ukazano je i na Odluku Vlade Zeničko-dobojskog kantona, objavljenu u „Službenim novinama Zeničko-dobojskog kantona“ broj 1/08 od 23. januara 2008. godine, a po kojoj je predviđen u troškovima poslovanja budžeta Zeničko-dobojskog kantona za 2007. godinu iznos od 9.204.950 KM kao namjenska sredstva za plaćanja koja se konkretno potražuju u predmetnom izvršenju. Od navedene banke je zatraženo da sudu dostavi informaciju o do sada preduzetim radnjama na provođenju izvršenja, o stanju sredstava na računu izvršenika od dana dostavljanja rješenja o izvršenju do danas, a posebno u vezi sa navedenom odlukom Vlade Zeničko-dobojskog kantona, te informaciju o sada raspoloživim sredstvima i redoslijedu za naplatu u odnosu na poziciju apelanata.
15. Općinski sud je Zaključkom broj I-19/08 od 22. septembra 2008. godine naložio izvršeniku da mu dostavi obrasce P-1 i P-3, u skladu sa Pravilnikom za popunu podataka o imovini izvršenika u izvršnom postupku.
16. Kantonalni pravobranilac je podneskom od 3. oktobra 2008. godine obavijestio Općinski sud da nije u mogućnosti, zbog kratkoće roka (osam dana), dostaviti popunjene obrasce P- 1 i P-3, te zatražio da bude određen novi rok kako bi tražene podatke dobili od nadležnog ministarstva i službe Kantona.
17. IKB se u svom podnesku Općinskom sudu od 7. oktobra 2008. godine ponovno pozvala na odredbe člana 1. Zakona o dopuni Zakona o izvršnom postupku, te ukazala da su sredstva koja su se nalazila u budžetu Zeničko-dobojskog kantona za 2008. godinu na poziciji „izvršenje sudskih presuda“ već iskorištena realizacijom rješenja o izvršenju po redoslijedu prvenstva. Dalje, u pogledu sredstava u iznosu od 9.204.950 KM predviđenih Odlukom Vlade Zeničko-dobojskog kantona istaknuto je da ona nisu planirana na navedenoj budžetskoj poziciji, pa zbog toga ne mogu biti predmet realizacije izvršnih presuda u skladu sa članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku. Najzad, istaknuto je da se rješenje o izvršenju od 16. januara 2008. godine nalazi na 152. mjestu evidentiranih rješenja o izvršenju koja treba da se provedu protiv Zeničko-dobojskog kantona kao izvršenika.
18. Kantonalno pravobranilaštvo je 16. oktobra 2008. godine dostavilo podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini, te obavijestilo sud da Ministarstvo finansija nema otvoren transakcijski račun, već posluje u skladu sa trezorskim poslovanjem. Također, istaknuto je da popisana pokretna i nepokretna imovina u potpunosti služi potrebama policije Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, pa da kao takva, u skladu sa članom 7. stav 2. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06), ne može biti predmet izvršenja.
19. Iz predočene kopije spisa Općinskog suda proizlazi da, nakon prijema obavijesti od kantonalnog pravobranioca, nije preduzeta niti jedna radnja u postupku izvršenja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju broj 043-0-I-08- 000019 od 16. januara 2008. godine, koje je donijeto radi izvršenja pravosnažne Presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-002 284 od 27. novembra 2007. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na suđenje u razumnom roku u izvršnim postupcima, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti ističu da predmetno rješenje nije provedeno ni do danas, a neizvjesno je i nema nikakvih naznaka kada i u kom obimu će biti provedeno. Dalje, apelanti ukazuju da je navodni razlog za neprovođenje rješenja o izvršenju nedostatak sredstava na računu izvršenika i ograničenja proistekla iz Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 33/06), a naročito Ispravke Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 39/06) kojom je izmijenjena suština Zakona i prestala obaveza svih nivoa vlasti da „u svojim proračunima predvide sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret proračuna u iznosu od 5% od ukupnog proračuna“. Apelanti ukazuju da je Ministarstvo finansija u vrijeme pripremanja i predlaganja budžeta za 2008. godinu imalo informaciju od Kantonalnog pravobranilaštva da će dug po presudama u 2008. godini dostići 15.000.000,00 KM, ali je, ipak, predložilo i u budžetu za 2008. godinu predvidjelo samo 200.000,00 KM za ovu namjenu. U prilog ovih navoda apelanti se pozivaju na izvještaj Ureda za reviziju institucija FBiH od septembra 2008. godine u kom je konstatirano da pri izradi budžeta za 2008. godinu nisu realno planirani troškovi po osnovu nastalih i očekivanih sudskih presuda, da je izvršeno povećanje sredstava za tu namjenu na 9.125.000,00 KM, ali da se i pored toga ne provode izvršenja, odnosno da navedeni iznos izdvojen za izvršenje sudskih presuda nije upotrijebljen za tu namjenu. Na osnovu navedenog, apelanti zaključuju da sredstva za izvršenje postoje, ali da izvršenik i pored toga onemogućava izvršenje. Apelanti tvrde da su se u više navrata obraćali izvršeniku zahtjevom za izvršenje, ali da im je odgovoreno samo jednom, dopisom od 17. marta 2008. godine, u kom je konstatirano „da će na vrijeme biti obaviješteni o načinu i datumu realizacije navedene odluke“ a radi se o Odluci o izdvajanju 9.204.950,00 KM za izvršenje sudskih odluka. Shodno navedenom, apelanti zaključuju da se u konkretnom slučaju ne radi o nedostatku sredstava, već o namjeri da se spriječi ili bar odgodi izvršenje bez pravnog osnova. Najzad, apelanti su se pozvali na odluku Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu u predmetu broj CH/02/12322 od 20. decembra 2006. godine, odluke Ustavnog suda broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine i AP 982/05 od 14. marta 2006. godine, te presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, a u vezi sa obavezom države da osigura izvršenje pravosnažnih presuda.
b) Odgovor na apelaciju
21. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju iznio hronologiju toka postupka izvršenja u predmetu apelanata na način kako je to već izloženo u dijelu ove odluke označenom kao Činjenice predmeta, te istakao da je tražio da izvršenik dostavi podatke o svojoj imovini, što je i učinio, ali da ovako popisana imovina izvršenika, u skladu sa članom 7. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, ne može biti predmet izvršenja. Općinski sud je konstatirao da ni do danas nisu osigurana sredstva u budžetu kako bi se provelo izvršenje u konkretnom slučaju, kao i u nizu drugih slučajeva koji dijele istu sudbinu, te da na svaki dostavljeni zaključak suda, kao i urgenciju za provođenje izvršenja sud dobija isti odgovor – „nema sredstava u budžetu za tu namjenu“.
22. Vlada Zeničko-dobojskog kantona je u odgovoru na apelaciju istakla da potraživanja apelanata ni na koji način nisu dovedena u pitanje s obzirom na to da na njih teče zakonska zatezna kamata koja ih adekvatno štiti, a dodatno opterećuje izvršenika. Također, ukazano je da obaveze izvršenika nastale po osnovu izvršenja sudskih odluka u vezi sa neposrednom primjenom granskih kolektivnih ugovora, kao i sudskih odluka iz privrednih i drugih sporova dosežu iznose od više stotina miliona KM zbog čega je nemoguće očekivati da one budu realizirane u okviru jedne budžetske godine.
23. Ministarstvo finansija je istaklo da se Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 043- 0-I-08-000019 od 16. januara 2009. godine na spisku izvršnih sudskih rješenja prispjelih u Investiciono-komercijalnu banku d.d. Zenica nalazi na 133. mjestu. Dalje, ukazano je da se, u skladu sa relevantnim zakonskim propisima i sa raspoloživim finansijskim sredstvima, planiraju odgovarajući iznosi u budžetu za izmirenje obaveza po osnovu izvršnih sudskih presuda. Najzad, ukazano je da su sredstva planirana u budžetu za 2011. godinu za ovu namjenu u iznosu od 100.000,00 KM, odmah po stupanju na snagu budžeta 31. marta 2011. godine, realizirana putem Investiciono-razvojne banke d.d. Zenica.
V. Relevantni propisi
24. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
(1)Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2)(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3)(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(…) (2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 66.
Više tražitelja izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelomično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti. Član 79b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uvjeta za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138.
(…) 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(…) (5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
Član 167.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja. (2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno.
(3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 172.
Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
25. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.
Član 2.
Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:
- stare devizne štednje;
- razne materijalne i nematerijalne štete;
- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.
Član 3.
Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona .
(Ova odredba novelirana je u „Službenim novinama FBiH“ broj 30/04 a prije toga poslije riječi zakona bilo je propisano „a najkasnije do 31.5.2004. godine“.)
Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.
26. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 1/94) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada Kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog i federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti koje kantonu povjere federalne vlasti;
27. U Ustavu Zeničko-dobojskog kantona («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 7/96) relevantne odredbe glase:
Član 19.
U skladu sa Ustavom Federacije, Federacija i kantoni nadležni su za:
a) jamčenje i ostvarivanje ljudskih prava;
Član 50.
Vlada Kantona nadležna je za:
b) izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti;
28. Budžet Zeničko-dobojskog kantona za 2010. godinu («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 3/10):
614.800 Izvršenje sudskih presuda 100,000,00 KM
29. Budžet Zeničko-dobojskog kantona za 2011. godinu („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj 4/11 ):
614.800 Izvršenje sudskih presuda 100,000,00 KM
30. U Zakonu o izvršavanju proračuna Zeničko-dobojskog kantona za 2011. godinu („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj 4/11) relevantne odredbe glase: Član 55.
Izvršenje na teret sredstava proračuna Kantona, shodno Zakonu o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 32/03, 52/0333/06, 39/06 i 39/09) provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna.
VI. Dopustivost i meritum
31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
33. U konkretnom slučaju apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, jer postupak izvršenja po Rješenju Općinskog suda u Zenici broj 043-0- I-08-000019 od 16. januara 2008. godine ni do danas nije okončan. Izvršni postupak apelanti su pokrenuli na osnovu pravosnažne Presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-002 284 od 27. novembra 2007. godine, a kojom je tuženi obavezan da im isplati utvrđene iznose na ime neisplaćenih plaća, toplog obroka i regresa.
34. U vezi s navedenim, Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Zeničko-dobojskog kantona razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 2110/08 od 12. oktobra 2011. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je naveo da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku (tačka 32), te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku na osnovu pravosnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje (tačka 34). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 2110/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
35. U vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud najprije podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 2110/08 istakao da su svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini, u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te članom 1. Evropske konvencije, dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da, u konkretnom slučaju, izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog kantona, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti“ (tačka 45). Shodno navedenom, ukazano je i da je Zeničko-dobojski kanton kao federalna jedinica Federacije Bosne i Hercegovine nadležan, u smislu člana 19. Ustava Zeničko-dobojskog kantona, za «jamčenje i ostvarivanje ljudskih prava». Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda, Zeničko-dobojski kanton je, u konkretnom slučaju, obavezan da osigura «izvršenje sudske odluke» shodno (i) članu 50. Ustava Zeničko-dobojskog kantona (tačka 47).
36. Dalje, u citiranoj odluci Ustavni sud je istakao da je suština problema neizvršenja pravosnažnih presuda na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona, a što su okolnosti i konkretnog slučaja, u tome da: „Zeničko-dobojski kanton nije napravio ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na osnovu izvršnih sudskih odluka. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te sa redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku, Zeničko-dobojski kanton bi ispunio svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (tačka 48).
37. Najzad, Ustavni sud je zaključio da: Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Zeničko-dobojskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, nemaju garancije da će moći naplatiti svoja potraživanja od Zeničko-dobojskog kantona u razumnom roku, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (tačka 54).
38. Razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 2110/08 u cijelosti se odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažne sudske odluke.
39. Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 2110/08 naložio Vladi Zeničko-dobojskog kantona da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Zeničko-dobojskog kantona sa istim ciljem.
VII. Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
41. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović