Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3315/09 (E. Š.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3315/09

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3315/09, rješavajući apelaciju Edine Šahinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Edine Šahinović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši pod brojem 23 0 P 005070 06 P.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, bez daljnjeg odlaganja, nastavi i okonča postupak u predmetu broj 23 0 P 005070 06 P.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati Edini Šahinović iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Edina Šahinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 26. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neodlučivanja povodom njene tužbe od 21. novembra 2006. godine u predmetu koji je zaveden pod brojem 23 0 P 005070 06 P pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 29. aprila 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Ustavni sud je 30. septembra 2011. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi fotokopiju spisa.

3. Općinski sud je dostavio odgovor 13. maja 2010. godine. Spis je dostavljen 10. oktobra 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 11. juna 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 21. novembra 2006. godine pred Općinskim sudom tužbom pokrenula postupak protiv „Sarajevo-osiguranja“ d.d. Sarajevo, Filijala Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete. Apelantica je u tužbi navela da je u saobraćajnoj nesreći (koju je skrivilo lice čije je vozilo osigurano kod tuženog) zadobila teške tjelesne povrede, zbog čega je tražila da sud donese presudu kojom će tuženom narediti da apelantici zbog pretrpljenog bola, straha, smanjene opće životne sposobnosti i naruženosti isplati iznos od 48.000,00 KM.

7. Nakon što je apelantica uputila tri urgencije za zakazivanje rasprave (17. septembra 2008. godine, 11. augusta 2009. godine i 18. marta 2010. godine), Općinski sud je 17. maja 2010. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor. Tuženi je sudu dostavio odgovor na tužbu 31. maja 2010. godine.

8. Općinski sud je zakazao i održao pripremno ročište 9. augusta 2010. godine, a ročište za glavnu raspravu zakazao za 7. oktobar 2010. godine.

9. Općinski sud je donio Rješenje broj 23 0 P 005070 06 P od 7. septembra 2010. godine i Rješenje broj 23 0 P 005070 06 P od 13. septembra 2010. godine kojima je odredio vještačenja u konkretnom predmetu. Vještaci su dostavili nalaz i mišljenje 22. septembra i 30. septembra 2010. godine, koji su dostavljeni strankama.

10. Glavna rasprava koja je bila zakazana za 7. oktobar 2010. godine nije održana zbog nestanka električne energije u Općinskom sudu. Apelantica je podneskom od 7. oktobra 2010. godine preinačila tužbeni zahtjev tako što je zahtjev povećala na iznos od 96.500,00 KM.

11. Sud je održao i zaključio glavnu raspravu 27. oktobra 2010. godine, te je obavijestio stranke da će odluka biti donesena i uručena 3. decembra 2010. godine.

12. Općinski sud je donio Presudu broj 23 0 P 005070 06 P od 3. decembra 2010. godine kojom je naredio tuženom da apelantici po osnovu pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, zatim po osnovu smanjene opće životne sposobnosti i po osnovu naruženosti isplati 96.500,00 KM, te na dosuđene iznose zakonsku zateznu kamatu, kao i troškove postupka u ukupnom iznosu od 4.648,40 KM. Višak apelanticinog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate počevši od 26. aprila 2002. godine (kao dana nastanka štete) do 21. novembra 2006. godine je odbijen.

13. Protiv prvostepene presude tuženi je izjavio žalbu 29. decembra 2010. godine.

14. Apelantica je 7. januara 2011. godine podnijela prijedlog za ispravku prvostepene presude, tako da se umjesto iznosa troškova upisanog u dispozitivu „4.648,40 KM“ upiše tačan iznos naveden u obrazloženju presude „7.538,40 KM“. Općinski sud je 11. januara 2011. godine donio Rješenje broj 23 0 P 005070 06 P kojim je ispravio presudu u dijelu koji se odnosi na dosuđene troškove apelantici, tako što se umjesto iznosa od „4.648,40 KM“ upisuje iznos od „7.538,40 KM“.

15. Apelantica je 11. januara 2011. godine dostavila odgovor na žalbu tuženog.

16. Tuženi je 20. januara 2011. godine izjavio žalbu protiv Rješenja broj 23 0 P 005070 06 P od 11. januara 2011. godine.

17. Općinski sud je dostavio spis Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 14. marta 2011. godine.

18. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 23 0 P 005070 11 Gž od 27. aprila 2011. godine kojim je žalbe tuženog uvažio i prvostepenu presudu i rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

19. Općinski sud je zakazao raspravu u konkretnom predmetu za 1. decembar 2011. godine.

a) Navodi iz apelacije

20. Apelantica se žali da joj je zbog nepostupanja Općinskog suda povodom njene tužbe povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je u apelaciji navela da se nesreća dogodila 26. aprila 2002. godine, a krivični postupak je tekao veoma sporo i okončan je tek 19. juna 2006. godine. Apelantica je u momentu podnošenja apelacije navela da je parnični postupak pokrenula nakon okončanja krivičnog postupka (jer bi parnični sud svakako prekinuo parnični postupak do okončanja krivičnog), te, imajući u vidu sve izneseno, „ispada da sedam godina“ ne može da ostvari pravo na naknadu štete. Apelantica je navela da se povodom njene tužbe nije postupalo tri godine od podnošenja tužbe. Apelantica traži naknadu zbog nerješavanja predmeta u razumnom roku i to za sedam godina iznos od 1.050,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

21. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da su neosnovani apelanticini navodi u pogledu dužine postupka u krivičnom postupku. Što se tiče parničnog postupka, Općinski sud je naveo da se povodom apelanticine tužbe nije postupalo „zbog velikog broja neriješenih predmeta u ovom sudu a nedovoljnog broja sudija“.

IV.Relevantni propisi

22. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Pripremanje glavne rasprave Član 62.

Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

V.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. Također, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da apelantica u momentu podnošenja apelacije nije dobila konačnu odluku o njenoj tužbi od 21. novembra 2006. godine. Prema stanju spisa proizlazi da je postupak povodom apelanticine tužbe još uvijek u toku. Apelantica je „dovela u vezu“ krivični postupak pokrenut protiv lica koje je skrivilo nesreću, odnosno dužinu tog postupka sa svojom tužbom za naknadu štete. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je apelantica sama disponirala svojim zahtjevom za naknadu štete, odnosno postupak radi naknade štete pokrenula je pred Općinskim sudom 21. novembra 2006. godine. U momentu podnošenja apelacije (26. oktobar 2009. godine) apelantica se žali zbog nedonošenja odluke, te će Ustavni sud razmatrati postupak radi naknade štete. Dakle, uzimajući u obzir činjenicu da redovni sudovi povodom apelanticine tužbe od 21. novembra 2006. godine još nisu donijeli odluku, te imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) i člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI.Meritum

28. Apelantica se žali zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom povodom njene tužbe od 21. novembra 2006. godine, radi naknade štete, čime joj je povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

31. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

32. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

33. Predmetni postupak pokrenut je tužbom radi naknade štete 21. novembra 2006. godine, a prema spisu predmeta koji je dostavljen Ustavnom sudu, postupak još nije okončan i predmet je opet na rješavanju pred Općinskim sudom i rasprava je zakazana za 1. decembar 2011. godine. Dakle, postupak povodom apelanticine tužbe traje skoro pet godina, još nije okončan i nalazi se na rješavanju pred prvostepenim sudom.

c) Analiza postupka

34. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta. Pri tome se naročito uzima u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; i Zimmermann i Steiner od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24).

35. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora.

36. Ustavni sud primjećuje da je apelantica tražila naknadu štete od tuženog zbog saobraćajne nesreće koja se desila i u kojoj je ona zadobila teške tjelesne povrede. Ustavni sud ne nalazi da se radi o naročito složenom predmetu.

37. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je apelantica 21. novembra 2006. godine pokrenula postupak tužbom pred Općinskim sudom. Općinski sud je dostavio tužbu tuženom na odgovor 17. maja 2010. godine, dakle tri godine i šest mjeseci nakon što je tužba podnesena, a pripremno ročište je zakazano za 8. august 2010. godine. Dakle, postupak pred prvostepenim sudom trajao je četiri godine, pri čemu Ustavni sud konstatira da je Općinski sud prvu procesnu radnju u predmetu (slanje tužbe na odgovor) preduzeo tek nakon tri godine i šest mjeseci, te da je tom sudu trebalo još skoro tri mjeseca za zakazivanje pripremnog ročišta. Ustavni sud podsjeća na to da je odredbom člana 10. ZPP izričito propisano da je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku, a članom

62. ZPP određeno je da sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu. Imajući u vidu činjenicu da je tek nakon tri godine i skoro devet mjeseci od dana podnošenja tužbe Općinski sud zakazao pripremno ročište, Ustavni sud zaključuje da je dužina postupka pred prvostepenim sudom a priori nerazumna i da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti ih je Općinski sud predočio. Naime, Općinski sud je ukazao na veliki broj neriješenih predmeta, a nedovoljan broj sudija. Međutim, Ustavni sud je u prethodnom dijelu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupaka. Ustavni sud, također, smatra nužnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na donošenje odluke u „razumnom roku“ (vidi Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da ne postoje razlozi koji bi se mogli smatrati relevantnim da bi se opravdalo nedonošenje prvostepene odluke o apelanticinoj tužbi u periodu od četiri godine. Ustavni sud smatra da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka pred sudom, štaviše, nastojala je da osigura ubrzanje postupka urgencijama koje je uputila Općinskom sudu. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka pred prvostepenim sudom u trajanju od četiri godine u konkretnom slučaju prvenstveno snosi Općinski sud jer mu je trebalo tri godine i skoro devet mjeseci da zakaže pripremno ročište, da bi nakon toga u roku od četiri mjeseca donio odluku.

38. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, povodom žalbe izjavljene protiv prvostepene presude, odlučio u roku od mjesec dana od dana kada mu je dostavljen spis, ali je Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 P 005070 11 Gž od 27. aprila 2011. godine prvostepena odluka ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje, dakle, apelanticina pravna stvar je opet „na početku“ pred Općinskim sudom, koji je, nezavisno od činjenice da je apelantica tužbu podnijela još 2006. godine, pripremno ročište u ponovnom postupku zakazao tek za 1. decembar 2011. godine.

39. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka od preko pet godina ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“, zbog čega je povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

40. Apelantica je zatražila da joj se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

41. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelanticine tužbe od 21. novembra 2006. godine traje pet godina, do donošenja odluke Ustavnog suda, apelantici se određuje naknada u visini od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke.

VII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak radi naknade štete nije okončan ni pet godina nakon podnošenja tužbe i predmet se ponovo nalazi pred prvostepenim sudom. Ustavni sud smatra da se takvo neopravdano trajanje postupka može pripisati isključivo ponašanju Općinskog suda koji u periodu od tri godine i šest mjeseci od podnošenja tužbe nije preduzeo niti jednu radnju u konkretnom predmetu i koji u ponovnom postupku, s obzirom na činjenicu da je tužba podnesena još 2006. godine, nije iskazao primjerenu ažurnost u određivanju novog termina pripremnog ročišta.

43. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-3315/09 (E. Š.) | Sudska praksa | Aktio