Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-94/09 (PP „Canis“ p.o. - pansion „Olimpik“ Pale)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-94/09

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 94/09, rješavajući apelaciju PP „Canis” p.o. - pansion „Olimpik” Pale, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija PP „Canis ” p.o. - pansion „Olimpik” Pale.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ova odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske, koja je dužna da izvrši svoje ustavne obaveze i obezbijedi poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. PP „Canis“ p.o. - pansion „Olimpik“ Pale (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 12. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju broj Ip-550/05, koje je Osnovni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) odredio na osnovu pravosnažnog sudskog poravnanja Osnovnog suda u Sokocu broj PS-29/99 od 25. maja 2005. godine. Apelant je, zatim, 18. marta i 19. oktobra 2009. godine, te 4. i 12. avgusta 2011. godine Ustavnom sudu dostavio dopune apelacije.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 24. aprila 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 22. jula 2011. godine da dostavi na uvid spis broj Ip-550/05.

3. Na osnovu člana 22 stav 2 Pravila Ustavnog suda, od Republike Srpske, koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, zatraženo je 24. aprila 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 31. avgusta 2011. godine informaciju o preduzetim radnjama na realizaciji predmetnog rješenja o izvršenju.

4. Republika Srpska je dostavila odgovor na apelaciju 9. juna 2009. godine, a Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

5. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Republike Srpske dostavljen je apelantu 25. septembra 2009. godine.

6. Osnovni sud je 1. avgusta 2011. godine dostavio na uvid spis broj Ip-550/05. Republika Srpska je dostavila traženu informaciju 13. septembra 2011. godine.

III. Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

8. Pravosnažnim sudskim poravnanjem Osnovnog suda u Sokocu broj PS-24/99 od 25. februara 2005. godine Republika Srpska-Ministarstvo za informisanje Banja Luka se obavezala (u skladu sa zaključkom Vlade Republike Srpske od 30. decembra 2004. godine) da apelantu, radi isplate duga, naknadi na ime glavnog duga iznos od 96.048,00 KM, na ime troškova postupka iznos od 290,00 KM, te troškova zastupanja u iznosu od 16.000,00 KM. Osim toga, u sudskom poravnanju je navedeno „da se apelant odriče isplate zakonske kamate na glavni dug u iznosu od 192.017,58 KM do 30. aprila 2004. godine. Ukoliko tužena prihvati i zaključi sudsko poravnanje i izvrši isplatu po njemu, i to da isplati glavni dug i troškove apelanta u tri rate, i to prvu ratu u iznosu od 36.048,00 KM, i troškove postupka u iznosu od 290,00 KM do 15. marta 2005. godine , drugu ratu u iznosu od 30.000,00 KM do 15. aprila 2005. godine, a treću ratu u iznosu od 30.000,00 KM do 15. maja 2005. godine i da naknadi troškove apelantovog punomoćnika u iznosu od 16.000,00 KM do 15. marta 2005. godine“.

9. Osnovni sud u Sokocu je Rješenjem broj PS-24/99 od 21 aprila 2005. godine izvršio ispravku predmetnog sudskog poravnanja na način da umjesto tužene „Republika Srpska-Ministarstvo za informisanje Banja Luka“ stoji „Republike Srpske - Vlada Republike Srpske“.

10. Apelant je 17. maja 2005. godine podnio Osnovnom sudu predlog za dozvolu izvršenja navedenog pravosnažnog sudskog poravnanja protiv Republike Srpske – Vlada Republike Srpske (u daljnjem tekstu: izvršenik). U podnesenom predlogu apelant je tražio da sud ,,radi namirenja apelantovog potraživanja, naloži Ministarstvu finansija Republike Srpske da izvrši prenos novčanih sredstava sa računa izvršenika na tekući račun apelanta“. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj Ip-550/05 od 12. septembra 2005. godine odredio predloženo izvršenje.

11. Izvršenik je 20. septembra 2005. godine protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor. U prigovoru je naveo da je u konkretnoj pravnoj stvari dug nastao prije 31. decembra 2002. godine, te da zbog toga konkretno potraživanje spada u unutrašnji dug RS. Slijedeći to, izvršenik je istakao da izvršenje u ovoj pravnoj stvari nije dozvoljeno u skladu sa članom 2 Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku.

12. Osnovni sud je Rješenjem broj Ip-550/05 od 27. oktobra 2005. godine odbio prigovor izvršenika kao neosnovan, te odlučio da se rješenje o izvršenju u cijelosti održava na snazi. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je među strankama nesporno da je apelantovo potraživanje postalo izvršno i da je prošao paricioni rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, te da izvršenik nije ispunio svoju obavezu. Dalje je sud istakao da su neosnovani prigovori izvršenika da postoje razlozi koji sprečavaju izvršenje a posebno da je Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga RS propisano da se kamata na obaveze iz člana 18 otpisuju u cijelosti i ne predstavljaju obavezu RS. Po stavu Osnovnog suda, ovaj prigovor je neosnovan, jer je u konkretnom slučaju pravosnažnim i izvršnim naslovom raspravljen jedan pravni odnos među strankama. Ovakav izvršni naslov može mijenjati, poništiti ili ukinuti samo sud koji je donio izvršnu ispravu. Osim toga, Osnovni sud je istakao da se neosnovano izvršenik poziva na Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga RS, jer sud ne vrši isplatu novčanog potraživanja utvrđenog pravosnažnom sudskom odlukom, već citirani zakon utvrđuje način izmirenja unutrašnjeg duga.

13. Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Rješenjem broj 011-0-Pž-06-000 017 od 24. februara 2006. godine odbio kao neosnovanu žalbu izvršenika od 3. novembra 2005. godine i potvrdio Rješenje Osnovnog suda broj Ip-550/05 od 27. oktobra 2005. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da su neosnovani prigovori izvršenika da Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga RS predstavlja osnov za drugačije presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Taj zakon, kako to pravilno zaključuje i izvršni sud, uređuje način izmirenja unutrašnjeg duga, što ne sprečava izvršni sud da sudi o osnovanosti predloga za izvršenje po kojem je izvršni naslov identičan usvojenom tužbenom zahtjevu, odnosno u pogledu kojeg su stranke postigle sudsko poravnanje kojim je izvršenik obavezan na namirenje potraživanja tražioca izvršenja sve do njegovog potpunog namirenja, kao što i glasi rješenje prvostepenog suda.

14. Okružni sud je 21. marta 2006. godine vratio predmet Osnovnom sudu radi daljnjeg postupanja.

15. Apelant je 30. marta 2006. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak u kojem je tražio hitni nastavak izvršnog postupka. Osim toga, u predmetnom podnesku apelant je obavijestio izvršni sud da je promijenio naziv, te je, shodno tome, uz podnesak dostavio i rješenje o preregistraciji.

16. Apelant je 11. aprila 2006. godine urgirao da Osnovni sud ubrza postupak.

17. Osnovni sud je 4. aprila 2006. godine pravosnažno Rješenje o izvršenju dostavio Pravobranilaštvu RS i Ministarstvu finansija RS-Sektor trezor radi sprovođenja.

18. Apelant je 7. jula i 4. oktobra 2006. godine Osnovnom sudu dostavio podneske - „Prijedloge za sprovođenje prinudnog izvršenja“ kojim je tražio da sud naloži banci kod koje se nalaze novčana sredstva izvršenika da izvrše transfer novčanog iznosa sa računa izvršenika na njegov račun.

19. U predmetnom spisu postoji DNA da je predmet broj Ip-550/05 arhiviran 25. decembra 2006. godine.

20. Ministarstvo finansija RS je 28. jula 2008. godine dostavilo apelantu odgovor na upit o zahtjevu za isplatu po Rješenju Osnovnog suda broj Ip-550/05 od 12. septembra 2005. godine. U dostavljenom odgovoru Ministarstvo finansija je navelo da je uvidom u bazu podataka koju vodi Resor za upravljanje dugom utvrđeno da je navedena sudska odluka evidentirana u Ministarstvu finansija. Navedeno je da je potraživanje na ime duga opšta obaveza - dužničko-povjerilački odnos i izmiruje se u skladu sa odredbama Zakona, i to emisijom dugoročnih obveznica. Troškove postupka i troškove izvršenja Ministarstvo finansija izmiruje u gotovini a u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku, prema redoslijedu zaprimanja i evidentiranja sudskih izvršnih rješenja. Navedeno je da je apelantovo Rješenje o izvršenju evidentirano pod brojem 6330.

21. Prema informaciji koju je apelant dostavio Ustavnom sudu 4. avgusta 2011. godine, „predmetno izvršenje nije okončano jer nikad nije izvršena isplata iznosa sudskog poravnanja, pa ni troškovi“.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da mu je, zbog neizvršenja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo koje je zagarantovano članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na iimovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naveo je da je Osnovni sud, na osnovu zaključenog sudskog poravnanja, donio Rješenje o izvršenju broj Ip-550/05 od 27. oktobra 2005. godine. Dalje je istakao da je Pravobranilaštvo na dozvoljeno rješenje podnijelo prigovor koji je Osnovni sud odbio. Na rješenje o odbijanju prigovora Pravobranilašto je izjavilo žalbu u kojoj je posebno istaklo da se radi o unutrašnjem dugu. Međutim, prema apelantovim navodima, Okružni sud je Rješenjem broj 01-0-Pž-06-000 017 od 24. februara 2006. godine žalbu izvršenika odbio, te je, u obrazloženju rješenja, između ostalog, „naveo da naša tražbina nije unutrašnji dug“. Prema apelantovim navodima, izvršna vlast – Ministarstvo finansija očigledno određuje šta je unutrašnji dug suprotno pomenutoj sudskoj odluci – rješenju.

b) Odgovor na apelaciju

23. U odgovoru na apelaciju od 18. maja 2009. godine Republika Srpska (Ministarstvo finansija) je istakla da je u bazi sudskih izvršenja u Ministarstvu finansija zavedeno Rješenje o izvršenju broj Ip-550/05 od 12. septembra 2005. godine. Navedeno potraživanje je unutrašnji dug-opšta obaveza i realizovaće se u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), opšte obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama u iznosu od 25,0 miliona KM izmiriće se isplatom u gotovini. Za izvršenje ovih obaveza Vlada Republike Srpske će donijeti akt kojim će utvrditi dinamiku izmirenja a vodeći računa o makroekonomskoj stabilnosti i fiskalnoj održivosti Republike Srpske.

24. Nakon toga, u odgovoru od 13. septembra 2011. godine, Republika Srpska (Pravobranilaštvo) je istakla da je Vlada Republike Srpske donijela Odluku od 1. oktobra 2009. godine kojom je usvojen Akcioni plan za izmirenje opštih obaveza po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama koje su u Ministarstvu finansija zaprimljene do 15. septembra 2009. godine. Navedeno je da je tačkom 3 Akcionog plana predviđeno da će se, prije realizacije evidentiranih sudskih presuda i izvršnih rješenja, izvršiti njihova analiza koja obuhvata sve one tekuće aktivnosti koje su u vezi sa kategorisanjem predmeta. Dalje, da je Rješenje o izvršenju broj Ip-550/05 od 12. septembra 2005. godine bilo kategorisano kao opšta obaveza i, shodno tome, uvršteno u Akcioni plan. S tim u vezi, izvršena je ponovna analiza i utvrđeno je, na osnovu uvida u apelantovu tužbu, „da predmetno potraživanje potiče iz perioda ratnih dejstava (period od 8. novembra 1992. godine do 20. novembra 1993. godine, u kom je apelant [izvršeniku] pružao ugostiteljske usluge i za to ispostavio račun broj 34/93 od 11. oktobra 1994. godine)“. Slijedeći navedeno, a obzirom na to da je nakon izvršene analize utvrđeno da se radi o šteti nastaloj u periodu ratnih dejstava, a ne o opštoj obavezi, potraživanju je promijenjena kategorizacija tako da je sada kategorisano kao unutrašnji dug – ratna šteta i izmiriće se emisijom obveznica u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ukoliko tražilac izvršenja pristane na izmirenje putem emisije obveznica i u prilog tome dostavi ovjerenu pismenu izjavu. U suprotnom, ukoliko tražilac izvršenja želi isplatu u gotovini, mora sačekati usvajanje Akcionog plana za utvrđivanje ukupnih obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine. Usvajanje ovog Akcionog plana je sastavni dio realizacije generalnih mjera u predmetu Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine kojima je cilj da se licima čija potraživanja predstavljaju ratnu štetu, a koja ne pristaju na izmirenje duga putem emisije obveznica omogući isplata u gotovini. Odluku o usvajanju Akcionog plana Vlada Republike Srpske je donijela 16. decembra 2010. godine i ona je objavljena u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 136/10. Akcionim planom je predviđeno da se do kraja 2012. godine pristupi izmjeni Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske i izradi plana za gotovinsko izmirenje obaveza po osnovu ratne štete.

25. Navedeno je da iz izloženog proizilazi da apelant, ukoliko želi izmirenje duga putem emisije obveznica, mora dostaviti Ministarstvu finansija Republike Srpske ovjerenu pismenu izjavu kojom to potvrđuje. U suprotnom, ukoliko želi isplatu u gotovini, mora sačekati donošenje Akcionog plana za gotovinsko izmirenje obaveza po osnovu ratne štete.

V. Relevantni propisi

26. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnim odredbama glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

27. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10):

Član 1.

Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM.

Član 2.

(1) Izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske.

(2) Obaveze po osnovu unutrašnjeg duga iz člana 1. ovog zakona izmiruju se isplatom u gotovini, emisijom obveznica i otpisivanjem, u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 3. stav 1. tačka 3.

Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:

3. Obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,0 miliona KM.

Član 4. stav 1. tačka 4.

Pod opštim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002. godine, i to:

4. obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25,0 miliona KM, izuzev [...] i pravosnažnih sudskih odluka po osnovu ratne materijalne i nematerijalne štete, koje su regulisane u poglavlju 3. ovog zakona.

Član 6. stav 2.

Kamata po obavezama iz člana 4. stav 1. tačka 4. obračunava se u toku verifikacije ove vrste opštih obaveza u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.

Član 7.

Nakon izvršene verifikacije, opšte obaveze iz člana 4. ovog zakona izmiruju se:

- isplatom u gotovini i

- emisijom obveznica.

Član 8.

(1) Dio opštih obaveza do iznosa od 168,8 miliona KM izmiriće se isplatom u gotovini, i to:

[...] 5) obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama u iznosu do 25,0 miliona KM.

Član 10.

(1) Emisija dugoročnih obveznica iz člana 9. Zakona izvršiće se pod sljedećim uslovima:

1. rok dospijeća od 15 godina;

2. isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.

4. pravo prijevremenog otkupa. [...] Član 11. stav 1.

Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,0 miliona KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima će se pravo na naknadu štete regulisati posebnim zakonom.

Član 12. st. 1. i 2.

(1) Način i rokovi verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine regulisaće se posebnim propisom. (2) Sudovi su obavezni da dostavljaju Ministarstvu finansija pravosnažne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu štetu iz člana 11. ovog zakona.

Član 13.

Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.

Član 14.

(1) Obaveze iz člana 11. Zakona, nakon izvršene verifikacije, izmirivaće se emisijom obveznica pod sljedećim uslovima:

1. rok dospijeća od 14 godina, 2. isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.

4. pravo prijevremenog otkupa.

Član 15.

(1) U smislu ovog zakona, obveznica predstavlja elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, s ciljem izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registrovan u elektronskom registru, a sadrži pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predviđena, a koji ne može biti realizovan ili prenesen bez elektronskog zapisa.

(2) Emisija i način izdavanja svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vrše se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske.

(3) Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti koji važi u Republici Srpskoj. [...] (7) Obveznice izdate u skladu sa ovim zakonom predstavljaće unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izražen u domaćoj valuti, isključujući dug Republike Srpske po osnovu međunarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. [...] (9) Obveznicama emitovanim u smislu ovog zakona mogu se izmiriti dospjele obaveze za poreze nastale do 31. decembra 2007. godine, čija je naplata u nadležnosti Republike Srpske. [...] Član 16.

(1) Troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja utvrđeni rješenjem o izvršenju u izvršnom postupku platiće se iz budžeta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija.

(2) Iznos troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka utvrđenih pravosnažnom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03 i 64/05).

VI. Dopustivost

28. U vezi sa dopustivošću apelacije, Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske razmatrao u predmetu broj AP 244/08, (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 41/11). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao da je neophodno uskladiti domaću praksu u odnosu na presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje), da smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku, te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku na osnovu pravomsnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje.

29. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 244/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa, se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije u cijelosti poziva na razloge navedene u toj odluci Ustavnog suda, te zaključuje da i predmetna apelacija, imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

30. Apelant se žali da je onemogućen da naplati dug, tvrdeći da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu

31. Član II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

k) Pravo na imovinu.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

1. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava.

2. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

32. Ustavni sud zapaža da se apelant žali zbog nemogućnosti da naplati dug za koji posjeduje pravosnažno sudsko poravnanje Osnovnog suda u Sokocu broj PS-24/99 od 25. februara 2005. godine. Ustavni sud dalje zapaža da je Republika Srpska utvrdila da apelantovo potraživanje spada u ratnu štetu u Republici Srpskoj i da će se izvršiti prema Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske.

33. Ustavni sud ističe da je pitanje izvršenja pravosnažnih presuda, shodno Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, već razmatrao u predmetu broj AP 244/08 (op. cit., AP 244/08), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ovog dijela odluke u pogledu apelantoih žalbenih navoda, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. U navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo sljedeći stav: Ustavni sud zapaža da su u konkretnom predmetu evidentni pokušaji Republike Srpske da osbezbijedi izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je zakonskim rješenjima smanjila rokove dospijeća dugoročnih obveznica (14 godina za ratnu štetu i 15 godina za opšte obaveze), predvidjela isplatu kamate, pravo prijevremenog otkupa obveznica, njihovu trgovinu kao hartijama od vrijednosti na berzi, plaćanje poreza nastalih do 31. decembra 2007. godine emitovanim obveznicama, ili isplatu troškova parničnog i izvršnog postupka u gotovini. Ustavni sud, takođe, zapaža da je u skladu sa Odlukom o emisiji obveznica Republike Srpske za izmirenje obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine (“Službeni glasnik RS” broj 62/08), glavni dug i pripadajuće zatezne kamate moraju se isplatiti u deset godišnjih rata u periodu od 2014. do 2023. godine. Imajući u vidu i zaključke Ustavnog suda u Odluci broj AP 1307/08, Ustavni sud zaključuje da uprkos naporima Republike Srpske da obezbijedi izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, Ustavni sud ne može smatrati da je Republika Srpska izvršila svoju pozitivnu obavezu, te obezbijedila izvršenje navedenih sudskih odluka u razumnom roku. I u konkretnom slučaju, po mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da apelanti koji su prethodno vodili postupke koji su rezultirali pravosnažnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda ili po osnovu opštih obaveza, sada moraju čekati na izvršenje još dugi niz godina. Ustavni sud smatra da se na takav način apelantima nameće „pretjeran teret“ koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku, niti u skladu s garancijama iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kojima je zaštićeno pravo na imovinu (ibid., tačka 36).

34. Imajući u vidu već zauzeti stav u sličnom predmetu, koji se, s obzirom na okolnosti konkretnog predmeta i pitanja koja pokreće, u cijelosti može primijeniti i na apelantov slučaj, Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju, zbog apelantove nemogućnosti da realiziuje izvršenje pravosnažne sudske odluke, premda je rješenje o izvršenju doneseno prije više od šest godina, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju , zbog apelantove nemogućnosti da realizuje izvršenje pravosnažne sudske odluke, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

36. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-94/09 (PP „Canis“ p.o. - pansion „Olimpik“ Pale) | Sudska praksa | Aktio