Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1919/09 (S. S.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1919/09

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1919/09, rješavajući apelaciju S. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija S. S.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Mal-06-002874 od 14. januara 2011. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantici S. S., u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

U skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. S. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle koju zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 22. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Mal-06-002874 od 14. januara 2011. godine. Apelantica je dostavila dopunu apelacije 4. augusta 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 16. oktobra 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 16. septembra 2011. godine da dostavi na uvid spis broj 032-0-Mal-06-002874.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. novembra 2009. godine, a traženi spis na uvid 29. septembra 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantici 24. novembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 21. juna 2006. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv «Sarajevo osiguranja» d.d. Sarajevo, Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete.

7. Općinski sud je 22. juna 2006. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor. Tuženi je 12. jula 2006. godine dostavio odgovor na tužbu.

8. Apelantica je dopisima od 6. i 12. maja 2008. godine, 5. novembra 2008. godine, 15. juna 2009. godine i 16. marta 2010. godine, urgirala zakazivanje ročišta.

9. Općinski sud je zakazao i održao pripremno ročište 31. maja 2010. godine i 25. juna 2010. godine.

10. Dopisima od 9. jula 2010. godine, Općinski sud je pozvao vještake medicinske i saobraćajne struke da preuzmu predmet radi vještačenja.

11. Vještak medicinske struke dostavio je nalaz i mišljenje 16. augusta 2010. godine.

12. Ročište za glavnu raspravu koje je zakazano za 13. oktobar 2010. godine, Općinski sud je rješenjem od 11. oktobra 2010. godine odgodio za 23. novembar 2010. godine zbog nemogućnosti da se nalazi i mišljenja vještaka dostave strankama do zakazane glavne rasprave.

13. Vještak saobraćajne struke dostavio je nalaz i mišljenje 10. novembra 2010. godine.

14. Ročište za glavnu raspravu, zakazano za 23. novembar 2010. godine, Općinski sud je rješenjem od 23. novembra 2010. godine ponovo odgodio za 15. decembar 2010. godine, zbog nemogućnosti da se nalazi i mišljenja vještaka dostave strankama.

15. Ročište za glavnu raspravu održano je i zaključeno 15. decembra 2010. godine.

16. Općinski sud je Presudom broj 032-0-Mal-06-002874 od 14. januara 2011. godine (postala pravomoćna 1. februara 2011. godine) obavezao tuženog da apelantici na ime nematerijalne štete isplati iznos od 1.850,00 KM kao i da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 736,33 KM, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantica je navela da joj je nepostupanjem Općinskog suda o njenoj tužbi za naknadu štete povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je istakla da je tužbu podnijela 21. juna 2006. godine i da je nakon više urgencija Općinski sud, nakon skoro četiri godine, zakazao pripremno ročište iako su zakonom propisani rokovi u kojima se mora zakazati ročište, kao i da je neizvjesno kada će se njen predmet okončati. Predložila je da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Općinskom sudu da što prije donese odluku. U apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete zbog dugog trajanja postupka

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da pripremno ročište nije zakazao u zakonom propisanim rokovima jer je opterećen velikim brojem predmeta. Sa 31. decembrom 2008 godine, kako je dalje naveo Općinski sud, evidentirano je nezavršenih 15.385 predmeta, a 30. juna 2009. godine 16.831 nezavršen predmeta. Općinski sud je također naveo da su sa predmetima koji se odnose na sporove male vrijednosti, kao što je i konkretan predmet, zaduženi i sudije i stručni saradnici koji u referatima imaju veliki broj predmeta, zbog čega nisu u mogućnosti postupati u skladu s rokovima propisanim Zakonom o parničnom postupku te predlaže da se apelacija odbije.

V. Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 62. stav 1.

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Član 69.

Tužba sa prilozima se tuženom dostavlja na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 70. stav 1.

Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.

Član 75. stav 4.

Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.

Član 94. stav 2.

Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

VI. Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja pred Ustavnim sudom, okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 032-0-Mal-06-002874 od 14. januara 2011. godine. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav

3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelantica smatra da joj je time što Općinski sud nije donio odluku u razumnom roku u parničnom postupku koji je pokrenula protiv tuženog radi naknade štete povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. člana, što uključuje ovog:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

28. Ustavni sud prije svega ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu protiv tuženog radi naknade štete 21. juna 2006. godine, te da se u apelaciji žali da je Općinski sud nakon četiri godine od podnošenja tužbe zakazao pripremno ročište i da je neizvjesno kada će se predmet okončati. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, predmet je u međuvremenu okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 032-0-Mal-06-002874 od 14. januara 2011. godine, kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu apelantice. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantičine tužbe protiv tuženog radi naknade štete trajao je četiri godine šest mjeseci i 24 dana. Analiza razumnosti trajanja postupka

31. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju radi se o postupku u kojem je sud bio u obavezi da utvrdi osnov i visinu apelantičinih potraživanja, te način nastanka saobraćajne nezgode i prouzrokovanje štete. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom predmetu.

32. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u okviru pripreme za glavnu raspravu u zakonom propisanom roku dostavio tuženom tužbu na odgovor, nakon čega je tuženi također u zakonom propisanom roku dostavio odgovor na tužbu. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo skoro četiri godine da, nakon što je dostavljen odgovor na tužbu, zakaže i održi pripremno ročište. Zakon o parničnom postupku propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom prethodnog ispitivanja tužbe i zakazivanja pripremnog ročišta, te je očigledno da se Općinski sud u konkretnom predmetu nije kretao u okviru propisanih rokova već je upravo u znatnoj mjeri odstupio od njih. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo šest mjeseci da nakon završenog pripremnog ročišta zakaže i održi ročište za glavnu raspravu iako se glavna rasprava u pravili održava najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za veliki priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. S tim u vezi Ustavni sud je u stavu 29. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta koji su uzeti u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194 stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od četiri godine šest mjeseci i 24 dana, a naročito zato što se ne vidi da li su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta poduzete neke mjere s ciljem da se bržeg riješe zaostaci.

33. S druge strane Ustavni sud smatra da apelantica u konkretnom slučaju nije doprinijela dužini postupka, uočavajući da je apelantica svojim intervencijama i dopisima dostavljenim Općinskom sudu (6. i 12. maja 2008. godine, 5. novembra 2008. godine, 15. juna 2009. godine i 16. marta 2010. godine) pokušavala da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.

34. Cijeneći sve navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka o njenoj tužbi za naknadu štete. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

36. Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji nije hitne prirode a koji je trajao četiri godine šest mjeseci i 24 dana, apelantici se određuje naknada u visini od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, s obzirom jer je postupak vođen pred organima koji se finansiraju iz budžeta tog kantona .

Ostali navodi

37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantičine navode u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak, koji se po mišljenju Ustavnog suda ne može smatrati osobito složenim, trajao četiri godine, šest mjeseci i 24 dana, za šta se odgovornost u cijelosti može pripisati redovnom sudu.

39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1919/09 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio