Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1156/09 (N. J.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1156/09
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1156/09, rješavajući apelaciju Nedeljka Jakovljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nedeljka Jakovljevića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 038207 05 P (stari broj P- 1290/05) i okončan sudskim poravnanjem zaključenim 28. juna 2010.
godine.
U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Nedeljku Jakovljeviću, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav
5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Nedeljko Jakovljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke kojeg zastupa Vladimir Radosavljević, advokat iz Banje Luke, podnio je 16. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je po njegovoj tužbi vođen pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem P-1290/05.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 22. jula 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda je 1. septembra 2011. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj 71 0 P 038207 05 P (stari broj P-1290/05).
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 31. augusta 2009. godine. Osnovni sud nije dostavio traženi spis, ali je 14. septembra 2011. godine dostavio informaciju da je taj postupak okončan sudskim poravnanjem zaključenim 28. juna 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 3. septembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 5. oktobra 2005. godine podnio tužbu Osnovnom sudu radi utvrđivanja prava vlasništva po osnovu ugovora o kupoprodaji nekretnina.
7. Osnovni sud je 17. marta 2008. godine dostavio tužbu na odgovor suprotnoj strani.
8. Osnovni sud je za 23. septembar 2009. godine zakazao pripremno ročište. Nakon toga, 28. juna 2010. godine Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 038207 05 P (stari broj P- 1290/05) o sudskom poravnanju u kojem je utvrđeno da je apelant na osnovu kupoprodaje i isplaćenog iznosa cijene koštanja postao vlasnik dijela kuće – vanknjižno vlasništvo na parceli k.č. br. 9/20 u naravi njiva površine 435 m² upisane u z.k. uložak broj 865 k.o. Petričevac, odnosno po novom premjeru k.č. broj 1073 upisane u p.l. broj 377/1 k.o. Petričevac II, što u naravi predstavlja dio kuće koja se nalazi u Banjoj Luci u ulici Milana Knežine broj 25 a odnosi se na jedan trosoban stan u prizemlju kuće koji apelant i danas koristi i u čijem je posjedu, a sastoji se od prostorija pobliže pobrojanih u rješenju. Navedeno je i da su apelant i prvotuženi saglasni da se na ovom dijelu kuće, nakon što vještak građevinske struke tačno utvrdi veličinu suvlasničkog dijela u odnosu na cijelu kuću, apelant upiše kao suvlasnik odnosno suposjednik u zemljišnim knjigama kao i prvotuženi i sin prvotuženog u odnosu na potkrovlje predmetne kuće. Rješenjem je navedeno da su u pogledu takse za sudsko poravnanje stranke saglasne da će trošak snositi po pola u iznosu od po 125, 00 KM.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je zbog nepostupanja Osnovnog suda u njegovom predmetu i nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da Osnovni sud pune četiri godine nije uzeo u rad njegov predmet, i da bi dalja urgiranja doživljavao kao poniženje. Imajući u vidu navedeno, apelant traži da mu Ustavni sud dosudi novčanu kompenzaciju zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje, jer se u konkretnoj pravnoj stvari radi o tužbenom zahtjevu koji po odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP) nije hitan, te da je postupajući sudija stupio na dužnost 1. maja 2009. godine i da zbog povećanog broja predmeta, iz objektivnih razloga, nije postojala mogućnost da se ročište ranije zakaže.
V. Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
14. Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak po apelantovoj tužbi pred Osnovnim sudom nije bio okončan. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da iz obavještenja Osnovnog suda proizlazi da je postupak u međuvremenu okončan zaključenjem sudskog poravnanja. Imajući u vidu da prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Konačno Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
15. Apelant se žali da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
18. Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
19. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Ustavni sud također podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupa u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 5. oktobra 2005. godine. Dalje, Ustavni sud zapaža da je postupak u ovom predmetu okončan 28. juna 2010. godine sudskim poravnanjem. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno je trajao četiri godine i osam mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
21. U konkretnom slučaju se radilo o postupku utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama po osnovu kupoprodajnog ugovora. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
22. Ustavni sud zapaža da u konkretnom predmetu Osnovni sud nije dostavio spis na uvid, te da iz navoda apelacije i odgovora Osnovnog suda proizlazi da od dana podnošenja tužbe, 5. oktobra 2005. godine, u konkretnom predmetu nije bilo nikakvih procesnih aktivnosti sve do dostavljanja tužbe tuženima na odgovor 17. marta 2008. godine, dakle dvije godine i pet mjeseci, te da je nakon toga pripremno ročište zakazano tek za 23. septembar 2009. godine, dakle, nakon nešto manje od četiri godine od dana podnošenja tužbe, te da je predmetni postupak okončan sudskim poravnanjem 28. juna 2010. godine. Dalje, Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud kao opravdanje za ovako dugu neaktivnost u konkretnom predmetu navodi veliki broj predmeta koji su u radu i da pri tom nije dostavio na uvid traženi spis iz kojeg bi Ustavni sud, eventualno, mogao utvrditi i apelantov doprinos dužini trajanja postupka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da isključivu odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snosi Osnovni sud.
23. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka pred nadležnim Osnovnim sudom od četiri godine i osam mjeseci od čega dvije godine i pet mjeseci potpune procesne neaktivnosti Osnovnog suda, kao i ponašanje nadležnog suda, te činjenicu da nema dokaza da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini postupka koji je sve navedeno vrijeme „vođen“ samo pred Osnovnim sudom, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Kompenzacija
24. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.
25. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelanove tužbe pred Osnovnim sudom trajao četiri godine i osam mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 600,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka utvrđivanja prava vlasništva na osnovu ugovora o kupoprodaji nekretnina u periodu od četiri godine i osam mjeseci, od čega dvije godine i pet mjeseci potpune procesne neaktivnosti, može staviti na teret nadležnom Osnovnom sudu koji, osim velikog broja predmeta koji su u radu, nije ponudio nikakav valjan razlog i argument za ovako dugo trajanje postupka.
27. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović