Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-99/09 (E. D.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-99/09

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 99/09, rješavajući apelaciju Ekrema Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija

Zlatko M. Knežević, sudijana sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ekrema Dedića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 068695 92 P (Rs-767/92).

Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Ekremu Dediću, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 4.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav

5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ekrem Dedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 15. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-

767/92.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 28. aprila 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 3. jula 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, kao i fotokopiju sudskog spisa broj 71 0 P 068695 92 P (Rs-767/92).

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 18. augusta 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 26. augusta 1992. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog MP "Zavod za izgradnju" d.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa. U predmetnoj tužbi je navedeno da apelanta zastupa advokat Krstan Simić, ali uz tužbu nije dostavljena punomoć za zastupanje.

7. Osnovni sud je zakazao ročište za 17. maj 1994. godine na koje je pozvao opunomoćenika tuženog i advokata Krstana Simića kao "apelantovog opunomoćenika". Predmetnom ročištu nije pristupio advokat Krstan Simić, koji je uredno primio poziv, a pristupio je opunomoćenik tuženog koji je na tom ročištu predložio mirovanje postupka.

8. Osnovni sud je donio Rješenje o mirovanju postupka broj Rs-767/92 od 17. maja 1994. godine. Određeno je da postupak miruje dok jedna od parničnih stranaka ne predloži da se postupak nastavi s tim da se takav prijedlog ne može podnijeti prije nego što proteknu tri mjeseca od dana kada je nastupilo mirovanje postupka, te da, ukoliko nijedna stranka u roku od četiri mjeseca ne podnese prijedlog za nastavak postupka, tužba će se smatrati povučenom.

9. Osnovni sud je donio Rješenje broj Rs-767/92 od 23. septembra 1994. godine kojim je određeno da se tužba smatra povučenom shodno odredbama člana 217. stav 3. Zakona o parničnom postupku, jer nijedna stranka u roku od četiri mjeseca od dana kada je nastupilo mirovanje postupka nije predložila da se postupak nastavi.

10. Apelant je 30. jula 2001. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za povrat u pređašnje stanje uz obrazloženje da je advokat Krstan Simić (kojem su dostavljeni poziv za ročište i rješenje o mirovanju postupka) samo "napisao" predmetnu tužbu, ali da nije imao punomoć za zastupanje apelanta u predmetnom postupku, te da zbog toga nije reagirao na rješenje o mirovanju postupka i rješenje o povlačenju tužbe.

11. Osnovni sud je, povodom prijedloga za povrat u pređašnje stanje, održao ročišta 3. i 29. septembra 2009. godine.

12. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 068695 92 P (Rs-767/92) od 29. septembra 2009. godine usvojen je apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, ukinuta su rješenjā br. Rs- 767/92 od 17. maja 1994. godine i Rs-767/92 od 23. septembra 1994. godine, te je određeno da se parnica vraća u fazu u kojoj je bila prije donošenja navedenih rješenja. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da apelantu nisu dostavljena sudska pismena od kojih je zavisio tok parnice i da je na taj način onemogućeno apelantu da raspravlja pred sudom, te da je zbog toga taj sud dozvolio povrat u pređašnje stanje.

13. Odlučujući o žalbi tuženog protiv navedenog rješenja, Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 0686965 od Gž od 29. decembra 2009. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

14. Osnovni sud je 5. februara 2010. godine vratio predmetnu tužbu apelantu radi ispravke i dopune. Apelant je 19. februara 2010. godine uredio predmetnu tužbu.

15. Osnovni sud je 14. maja 2010. godine održao pripremno ročište, te 30. novembra 2010. godine ročište za glavnu raspravu.

16. Osnovni sud je 31. januara 2011. godine obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan pred tim sudom, te u prilogu dostavio presudu.

17. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 068695 92 P (Rs-767/92) od 30. decembra 2010. godine poništeno je kao nezakonito Rješenje tuženog broj 01-2250/92 od 12. juna 1992. godine i Odluka tuženog broj 01-1850-5/92 od 27. jula 1992. godine. Obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade štete zbog neisplaćenih plata (izgubljene zarade) za period od 12. juna 1992. do 11. juna 2001. godine isplati ukupan iznos od 20.726,62 KM. Odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev preko dosuđenog iznosa, a odbačena je kao neblagovremena tužba u dijelu u kojem je apelant tražio da se obaveže tuženi da za apelanta uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je bio primoran da napusti Banju Luku u toku 1993. godine, te da je prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnio čim su se za to stekli uvjeti. Apelant dalje navodi da je nakon toga obaviješten da je predmetni spis zagubljen, te da je podnio zahtjev za rekonstrukciju spisa. Apelant traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu da hitno okonča postupak, te traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

19. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju postupanja u predmetnom postupku, te u prilogu dostavio fotokopiju predmetnog spisa. Sutkinja koja je zadužena predmetom broj 71 0 P 068695 92 P (Rs-767/92) je navela da joj predmet dostavljen u rad 26. juna 2009. godine od sudije koji je prethodno bio zadužen tim predmetom, te da je stoga u mogućnosti dostaviti samo podatke u vezi sa hronologijom postupanja u predmetnom postupku.

V. Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 434.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

21. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, bez obzira na to što je Osnovni sud u predmetnom postupku donio odluku nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i

4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

26. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: […]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-

IV).

29. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelant 26. augusta 1992. godine pokrenuo predmetni postupak. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, pa do okončanja postupka pred Osnovnim sudom, dakle, period od 15 godina. Pri tome Ustavni sud zapaža da je, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak trajao ukupno 18 godina i četiri mjeseca.

c) Analiza dužine trajanja postupka

31. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije utjecala na trajanje predmetnog postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.

32. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je u vrijeme kada je zasnovana nadležnost Ustavnog suda (14. decembra 1995. godine), u predmetnom postupku bilo doneseno rješenje o povlačenju tužbe. Dakle, u tom trenutku predmetni postupak se smatrao okončanim. Ustavni sud zapaža da je nakon toga apelant, 30. jula 2001. godine, podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelant u periodu od više od pet godina, koliko je prošlo od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do podnošenja prijedloga za povrat u pređašnje stanje, uopće nije interesirao za predmetni postupak. S obzirom na to, te imajući u vidu da se postupak smatrao okončanim donošenjem rješenja o povlačenju tužbe, Ustavni sud će navedeni period od više od pet godina staviti na teret apelantu, kao njegov doprinos dužini trajanja predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud tek 3. septembra 2009. godine održao ročište povodom apelantovog prijedloga za povrat u pređašnje stanje. Dakle, Osnovni sud je bio potpuno pasivan punih osam godina. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, u narednom periodu od oko godinu dana, u relativno kratkim vremenskim razmacima preduzimao procesne radnje, te meritorno odlučio o apelantovom tužbenom zahtjevu. Imajući u vidu da je riječ o radnom sporu, koji je po prirodi hitan i koji, stoga, zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka pred Osnovnim sudom suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se trajanje parničnog postupka u periodu od 15 godina može u najvećem dijelu staviti na teret Osnovnom sudu, koji nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje postupka. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da postoji i određeni apelantov doprinos dužini trajanja postupka koji, ipak, nije odlučujuće utjecao na ukupnu dužinu predmetnog postupka.

34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao 15 godina, a da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 4.500,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak, koji je hitne prirode, trajao 15 godina, računajući od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, pri čemu odgovornost za dužinu postupka u najvećem dijelu snosi Osnovni sud u Banjoj Luci. Pri tome, postoji i određeni apelantov doprinos dužini trajanja postupka koji, ipak, nije odlučujuće utjecao na ukupnu dužinu predmetnog postupka.

38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-99/09 (E. D.) | Sudska praksa | Aktio