Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-363/09 (P. M.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-363/09
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 363/09, rješavajući apelaciju Pere Mrše, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Pere Mrše.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-08-Rev-06-000 488 od 29. septembra 2008. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Peri Mrši, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Pero Mršo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija advokata Mile Kovačevića i Marice Đukanović iz Gradiške, podnio je 9. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u predmetu koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio u Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) pod brojem 118-0-Rev-06-000 488.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 19. maja 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda je 21. juna 2011. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj Rs-5/2001.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. juna 2009. godine, a Osnovni sud je 1. jula 2011. godine dostavio na uvid spis broj Rs-5/2001.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda na apelaciju dostavljen je apelantu 12. juna 2009. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 5. februara 2001. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog DP „Standard“ Gradiška (u daljnjem tekstu: tuženi). Apelant je podnio tužbu radi „ispunjenja iz osnova radnog odnosa“, kojom je tražio da mu tuženi na ime ugovorene obaveze isplati sljedeće iznose: iznos od 158.232,80 KM sa kamatom koju priznaju poslovne banke na području Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RS) počevši od 12. novembra 1991. godine pa do 1. juna 2001. godine, a od tog perioda i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos pa sve do ispate; iznos od 51.625,96 KM sa kamatom koju priznaju poslovne banke RS počevši od 12. novembra 1991. godine pa do 1. juna 2001. godine, a od tog perioda i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos pa sve do isplate, kao i da mu tuženi nadoknadi troškove parničnog postupka.
7. U toku postupka Osnovni sud je zakazao i održao pet ročišta (12. jula, 1. oktobra i 14. novembra 2001. godine, 16. septembra i 30. decembra 2002. godine). Ročišta su održana u prisustvu uredno pozvanih stranaka u postupku. Na ročištu za glavnu raspravu od 30. decembra 2002. godine Osnovni sud je okončao postupak pred ovim sudom i donio Presudu broj Rs-5/2001.
8. Presudom Osnovnog suda broj Rs-5/2001 od 30. decembra 2002. godine apelantov tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan. Istom presudom apelant je obavezan da tuženom isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.820,00 KM.
9. Apelant je 15. februara 2003. godine protiv Presude Osnovnog suda broj Rs-5/2001 podnio žalbu Okružnom sudu. Postupajući po službenoj dužnosti, Okružni sud je Rješenjem broj Ž: 247/03 od 4. oktobra 2005. godine Presudu Osnovnog suda broj Rs-5/2001 od 30. decembra 2002. godine ukinuo i tužbu u ovoj pravnoj stvari odbacio zbog neblagovremenosti.
10. Protiv rješenja Okružnog suda apelant je 26. decembra 2005. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
11. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 488 od 29. septembra 2008. godine apelantovu reviziju odbio kao neosnovanu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant je naveo da mu je zbog nedonošenja odluke u postupku koji je 5. februara 2001. godine pokrenuo tužbom pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak još uvijek trajao pred Vrhovnim sudom i to povodom revizije koju je 26. decembra 2005. godine izjavio protiv drugostepene presude, te posebno naglašava da postupak pred tim sudom traje nerazumno dugo. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka u cjelini zatražio i naknadu nematerijalne štete, jer, kako navodi, zbog toga trpi psihičke bolove.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da postupanjem ovog suda nisu povrijeđena apelantova prava propisana odredbama člana 6. Evropske konvencije, jer je Vrhovni sud u predmetu broj Rev-488/06 29. septembra 2008. godine donio odluku, odnosno rješenje, koje je, u skladu sa odredbama ZPP, zajedno sa spisom prvostepenog suda dostavljeno tom sudu 21. oktobra 2008. godine.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 28/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93 i 14/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 434.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
16. U Zakonu o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 41/00, 47/02 i 66/03) relevantne odredbe glase:
Član 105.
Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava, s tim da podnošenje tužbe nije uslovljeno prethodnim obraćanjem radnika poslodavcu za zaštitu prava.
Tužbu za zaštitu prava radnik može podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede.
Član 165.
Postupci za zaštitu prava radnika započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, okončaće se prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona, a postupci koji su započeti poslije stupanja na snagu ovog zakona će se okončati po odredbama ovog zakona.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da predmetni postupak nerazumno dugo traje, posebno postupak povodom izjavljene revizije pred Vrhovnim sudom, odnosno da u njegovom slučaju nije u „razumnom roku“ donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi da je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja, iako je u međuvremenu Vrhovni sud donio rješenje o izjavljenoj reviziji. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant je naveo da mu je zbog nerazumno dugog trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
26. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom tužbe koju je apelant podnio započeo 5. februara 2001. godine, te da je, prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, Vrhovni sud u međuvremenu donio Rješenje broj 118-0-Rev-06-000 488 od 29. septembra 2008. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe na sve tri sudske instance (računajući i vrijeme koje je potrebno za dostavu odluka parničnim strankama, te imajući u vidu odredbe ZPP koje reguliraju postupak povodom žalbe i revizije – izjavljivanje u određenom roku, dostavljanje protivnoj stranci na odgovor) trajao je sedam godina i osam mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
28. U konkretnom slučaju, iako je riječ o apelantovom novčanom potraživanju, osnov apelantovog potraživanja od tuženog je njegov radni odnos kod tuženog, zbog čega Ustavni sud smatra da se radi o radnom sporu jer je predmet tužbenog zahtjeva apelantovo pravo proisteklo iz radnog odnosa. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
29. Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud održao ukupno pet ročišta i prvostepenu presudu donio u roku od jedne godine i 11 mjeseci. Također, zapaža da je u ovoj fazi postupka prvostepeni sud postupao u relativno kratkim rokovima, te je odluku o apelantovoj tužbi donio bez odugovlačenja. Međutim, evidentno je da prilikom odlučivanja o apelantovoj žalbi Okružni sud nije iskazao primjerenu ažurnost budući da je odluku povodom apelantove žalbe, u postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 420. ZPP), donio u roku od dvije godine i devet mjeseci (presuda od 4. oktobra 2005. godine). Dalje, Ustavni sud primjećuje da je postupak povodom apelantove revizije trajao oko tri godine.
30. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da kratko trajanje postupka u pojedinim fazama postupka nije opravdanje za potpunu neaktivnost Okružnog suda u periodu od dvije godine i devet mjeseci, a da je postupak povodom izjavljene revizije pred Vrhovnim sudom trajao tri godine. Ustavni sud smatra da se rješavanje konkretnog predmeta, koji se po zakonu smatra hitnim, a koji je samo pred drugostepenim i Vrhovnim sudom trajao pet godina i devet mjeseci, ne može prihvatiti razumnim trajanjem postupka u poređenju sa ukupnom dužinom predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud iz dostavljenog spisa nije mogao utvrditi nikakvu apelantovu eventualnu odgovornost za dužinu trajanja postupka.
31. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, odnosno ukupnu dužinu postupka od sedam godina i devet mjeseci, kao i apelantovo ponašanje i ponašanje Okružnog i Vrhovnog suda, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snose Okružni i Vrhovni sud koji su zbog svoje neaktivnosti tek nakon pet godina i devet mjeseci donijeli svoje odluke u predmetnom postupku. Zbog toga, Ustavni sud smatra da, ocjenjujući postupak u cjelini, postoji povreda apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Kompenzacija
32. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
33. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno 300,00 KM, budući da se u konkretnom slučaju radilo o radnom sporu koji po zakonu ima karakter hitnog spora. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelantove tužbe trajao sedam godina i osam mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište nadležnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni radni spor, koji je po zakonu hitne prirode, trajao sedam godina i osam mjeseci, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnim sudovima.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović